Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
U svetu duhovne borbe i unutrašnjeg mira, često se zanemaruje značaj duševnog zdravlja za telesno stanje. U knjizi "Pasije Svetogorski: Patnje i vrline" Sveti Pajsije otkriva duboku istinu o vezi između unutrašnjeg stanja i fizičkog zdravlja. Starac Pajsije naglašava kako briga i zabrinutost mogu ozbiljno oslabiti čoveka, ostavljajući ga bespomoćnim. Kroz prisećanje na jedan od svojih razgovora sa vernicima, on ukazuje na važnost unutrašnjeg mira za očuvanje fizičkog zdravlja:
- Starče, često me boli stomak i teško mi je da ispunim svoje duhovne obaveze - požalila se vernica ovom svetogorskom starcu, koji joj je odgovorio:
- Ti sediš i raspravljaš sa svojim pomislima, sve vidiš crno i mučiš se bez razloga; tako se duhovno i telesno iscrpljuješ. Nakon takvog iscrpljivanja, bol u stomaku je prirodan rezultat. Možda ćeš uzeti nešto što će bol u stomaku umanjiti, ali ako tuga ne prestane, bol će se ponovo pojaviti. Ne prihvataj pomisli koje te razočaravaju, da ne izgubiš darove koje ti je Bog dao. Što više budeš pravilno postavljen, to ćeš biti mirniji i spokojniji, tvoje zdravlje će se poboljšati, a nećeš imati potrebu za lekovima - savetovao je starac Pajsije.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije Svetogorac
Prema rečima Svetog Pajsija, unutrašnji otrov tuge i brige ne samo da oskrnavi dušu, već može da izazove poremećaje u telu. Oni napadaju najosetljivije delove organizma, oslabljujući ga kroz stres i gorčinu. Čak i najizdržljiviji organizmi mogu biti ozbiljno pogođeni:
- Jedna sestra ovde ima velike sposobnosti; može izvanredno da bude posvećena duhovnom radu i svetovnim poslovima. Ceo manastir može da vodi, ali zbog toga što je pogođena iscrpljivanjem od tuge, ne može da obavi ništa; propada i osramoti jedan zdravi mehanizam - zaključio je starac, podsećajući na važnost očuvanja duhovne ravnoteže kako bismo očuvali svoje fizičko zdravlje i izbegli negativne posledice unutrašnjih konflikata.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Negativne pomisli donose teskobu i slabost, dok čiste misli vode do zdravlja i spokoja. Trojica velikih duhovnika – otac Tadej, sveti Ignjatije i starac Pajsije – otkrivaju kako da nadziremo ono što oblikuje našu dušu.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima