ŠTA NAM DOLAZI OD BOGA, A ŠTA OD ĐAVOLA: Starac Lazar Ostroški kaže da se to prepoznaje samo po JEDNOM OSEĆAJU
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Po učenju jednog od najvećih duhovnika dvadesetog veka, broj koji već više od dve hiljade godina nosi misteriju ima duboku povezanost između ljudske prirode, ekonomije i duhovnosti, a kroz podsećanje na reči Jevanđelja upozorava da se u isto vreme ne može služiti i Bogu i mamonu.
Broj 666 vekovima izaziva kod ljudi misteriju i strah, često usled brojnih proizvoljnih tumačenja, dok je malo onih koja imaju čvrsto uporište. U ovom kontekstu, posebno je značajno tumačenje Svetog starca Pajsija, koji je pružio duboku i pronicljivu analizu ovog biblijskog broja.
- Jevanđelista Jovan je znao šta će đavo učiniti, kao što su i proroci prorokovali da će prodati Hrista za "trideset srebrnika", da će Mu dati da pije sirće, da će podeliti Njegova odela. Pre dve hiljade godina napisao je u Apokalipsi da će se ljudi pečatiti brojem 666. "Ko ima um, neka izračuna broj zveri - jer je to broj čoveka - a broj je njegov 666." Ova istorijska referenca ukazuje na to kako je broj povezan sa ekonomskim strukturama koje su oblikovale prošlost. Kako bi „pokorili ceo svet“, Pajsije tvrdi da se ponovo koristi ovaj stari poreski broj, jer se povezuje sa njihovom slavnom prošlošću.
- Dakle, 666 je simbol mamona. Preuzeli su ga sa mera za zlato - nisu znali ono što pominje Sveti Jovan u Apokalipsi - ali to ne prestaje da bude mamon. Međutim, Jevanđelje kaže: "ili Hristu ili mamonu", Ne možete služiti Bogu i mamonu.
Ova rečenica starca Pajsija naglašava značaj broja 666 kao simbola koji se vezuje za ljudsku prirodu. Starac je dalje objasnio da je za Jevreje ovaj broj simbol ekonomije.
- Jevreji, kao što se pominje u Starom zavetu, nametnuli su određenu poreznu obavezu narodima koje su pokorili raznim ratovima. Godišnja porez bila je 666 talenata zlata (drevna jedinica mere za zlato).
Ova zapažanja Svetog starca Pajsija pozivaju nas da preispitamo vlastita razumevanja i strahove vezane za broj 666 i da se suočimo sa suštinskim pitanjima o našem odnosu prema materijalizmu i duhovnosti.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Beseda za 20. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako bezumlje u srcu pokreće zla dela i zašto pokajanje ostaje jedini put ka spasenju.
Drevna himna „Svjatij Bože, Svjatij Krјepkij, Svjatij Besmertnij, pomiluj nas“ prvi put je zapevana tokom zemljotresa u Carigradu, a i danas odzvanja hramovima kao molitva koja spaja ljude, anđele i Boga.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
U jevanđeljskim začelima za 20. sredu po Duhovima, Hristos danas postavlja pitanje koje se tiče svakog čoveka – koliko zaista živimo ono što govorimo i kako vera postaje temelj koji odoleva svim iskušenjima.
Ajeti 46-47 iz Sure Fussilet otkrivaju univerzalnu odgovornost i podsećaju da ništa ne prolazi nezapaženo pred Bogom.
Hrišćanski asketa, teolog i svetitelj upozorava: svaki siromah koji pokuca na naša vrata nosi poruku s neba. Onaj ko kaže „Bog će dati“ i zatvori srce, možda je odbio Božiju milost koja mu je došla u liku brata u nevolji.