Po učenju jednog od najvećih duhovnika dvadesetog veka, broj koji već više od dve hiljade godina nosi misteriju ima duboku povezanost između ljudske prirode, ekonomije i duhovnosti, a kroz podsećanje na reči Jevanđelja upozorava da se u isto vreme ne može služiti i Bogu i mamonu.
Broj 666 vekovima izaziva kod ljudi misteriju i strah, često usled brojnih proizvoljnih tumačenja, dok je malo onih koja imaju čvrsto uporište. U ovom kontekstu, posebno je značajno tumačenje Svetog starca Pajsija, koji je pružio duboku i pronicljivu analizu ovog biblijskog broja.
- Jevanđelista Jovan je znao šta će đavo učiniti, kao što su i proroci prorokovali da će prodati Hrista za "trideset srebrnika", da će Mu dati da pije sirće, da će podeliti Njegova odela. Pre dve hiljade godina napisao je u Apokalipsi da će se ljudi pečatiti brojem 666. "Ko ima um, neka izračuna broj zveri - jer je to broj čoveka - a broj je njegov 666."
Ova rečenica starca Pajsija naglašava značaj broja 666 kao simbola koji se vezuje za ljudsku prirodu. Starac je dalje objasnio da je za Jevreje ovaj broj simbol ekonomije.
- Jevreji, kao što se pominje u Starom zavetu, nametnuli su određenu poreznu obavezu narodima koje su pokorili raznim ratovima. Godišnja porez bila je 666 talenata zlata (drevna jedinica mere za zlato).
Printscreen
Ova istorijska referenca ukazuje na to kako je broj povezan sa ekonomskim strukturama koje su oblikovale prošlost. Kako bi „pokorili ceo svet“, Pajsije tvrdi da se ponovo koristi ovaj stari poreski broj, jer se povezuje sa njihovom slavnom prošlošću.
- Dakle, 666 je simbol mamona. Preuzeli su ga sa mera za zlato - nisu znali ono što pominje Sveti Jovan u Apokalipsi - ali to ne prestaje da bude mamon. Međutim, Jevanđelje kaže: "ili Hristu ili mamonu", Ne možete služiti Bogu i mamonu.
Ova zapažanja Svetog starca Pajsija pozivaju nas da preispitamo vlastita razumevanja i strahove vezane za broj 666 i da se suočimo sa suštinskim pitanjima o našem odnosu prema materijalizmu i duhovnosti.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek često zaboravlja da nije dovoljno samo govoriti o dobru, već da se ono mora pokazati u odnosu prema drugima, naročito onda kada je teško ostati čovek.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".