MARKOVDAN I ĐURĐEVDAN ISTOG DANA?! Evo kada će doći do preklapanja praznika!
Vladika Atanasije otkriva zbog čega se, kada dođe do ovakvog susreta praznika, ceo bogoslužbeni poredak prilagođava Vaskrsu.
Po učenju jednog od najvećih duhovnika dvadesetog veka, broj koji već više od dve hiljade godina nosi misteriju ima duboku povezanost između ljudske prirode, ekonomije i duhovnosti, a kroz podsećanje na reči Jevanđelja upozorava da se u isto vreme ne može služiti i Bogu i mamonu.
Broj 666 vekovima izaziva kod ljudi misteriju i strah, često usled brojnih proizvoljnih tumačenja, dok je malo onih koja imaju čvrsto uporište. U ovom kontekstu, posebno je značajno tumačenje Svetog starca Pajsija, koji je pružio duboku i pronicljivu analizu ovog biblijskog broja.
- Jevanđelista Jovan je znao šta će đavo učiniti, kao što su i proroci prorokovali da će prodati Hrista za "trideset srebrnika", da će Mu dati da pije sirće, da će podeliti Njegova odela. Pre dve hiljade godina napisao je u Apokalipsi da će se ljudi pečatiti brojem 666. "Ko ima um, neka izračuna broj zveri - jer je to broj čoveka - a broj je njegov 666." Ova istorijska referenca ukazuje na to kako je broj povezan sa ekonomskim strukturama koje su oblikovale prošlost. Kako bi „pokorili ceo svet“, Pajsije tvrdi da se ponovo koristi ovaj stari poreski broj, jer se povezuje sa njihovom slavnom prošlošću.
- Dakle, 666 je simbol mamona. Preuzeli su ga sa mera za zlato - nisu znali ono što pominje Sveti Jovan u Apokalipsi - ali to ne prestaje da bude mamon. Međutim, Jevanđelje kaže: "ili Hristu ili mamonu", Ne možete služiti Bogu i mamonu.
Ova rečenica starca Pajsija naglašava značaj broja 666 kao simbola koji se vezuje za ljudsku prirodu. Starac je dalje objasnio da je za Jevreje ovaj broj simbol ekonomije.
- Jevreji, kao što se pominje u Starom zavetu, nametnuli su određenu poreznu obavezu narodima koje su pokorili raznim ratovima. Godišnja porez bila je 666 talenata zlata (drevna jedinica mere za zlato).

Ova zapažanja Svetog starca Pajsija pozivaju nas da preispitamo vlastita razumevanja i strahove vezane za broj 666 i da se suočimo sa suštinskim pitanjima o našem odnosu prema materijalizmu i duhovnosti.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
U vremenu sve većih globalnih napetosti, mnogi vernici sve češće posežu za zapisanim upozorenjima svetih otaca. Od Svetog Pajsija do starca Jefrema, njihove poruke danas zvuče kao odjek stvarnosti koja se upravo pred nama odvija.
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Svaka duša koja se udaljila od istine jeste rana na telu Crkve.
Crkva uči da briga ne rešava ništa, već razara mir u čoveku, dok molitva i predanje Bogu donose smirenje.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.