PrintscreenFreska na kojoj su Sveti mučenici Leontije, Ipatije i Teodul
Vojvoda rimske vojske Leontije u prvom veku postao je simbol postojane vere u Hrista, a njegovo mučeništvo, čuda i neprestana molitva zajedno sa obraćenim vojnicima Ipatijem i Teodulom, predstavlja nadahnuće kroz vekove.
U vreme ranog hrišćanstva, u prvom veku, kada je vladao car Vespazijan, u fenikijskom gradu Tripolisu, vojvoda rimske vojske, Leontije, postao je simbol nepokolebljive vere i hrabrosti. Leontije, rodom iz Helade, bio je poznat po svojoj snazi, hrabrosti u bitkama i izuzetnoj telesnoj građi. Ipak, njegova najveća snaga bila je nepokolebljiva vera u Hrista, zbog čega je trpeo progonstvo od strane rimskih vlasti, naročito od carskog namesnika Adrijana, nemilosrdnog protivnika hrišćana.
Adrijan je poslao vojni odred da uhvati Leontija. Na putu ka Tripolisu, starešina odreda, Ipatije, razboleo se od teške groznice. Jedne noći, dok je ležao u agoniji, anđeo Božji mu se javio i rekao: "Ako hoćeš da ozdraviš, uzvikni triput sa svojim vojnicima: 'Bože Leontijev, pomozi mi!'" Ipatije je podelio svoje snoviđenje sa vojnicima, koji su jednoglasno uzviknuli kako im je savetovano, a Ipatije je čudesno ozdravio. Ovo čudo je zadivilo sve prisutne, a posebno Teodula, jednog od vojnika.
Printscreen
Freska na kojoj su Sveti mučenici Leontije, Ipatije i Teodul
Nakon toga, Ipatije i Teodul su požurili da nađu Leontija, koji ih je srdačno primio i ugostio. Kada im je izložio svoju veru u Hrista, njihova srca su se zapalila ljubavlju prema spasitelju. U tom trenutku, svetao oblak spustio se na Ipatija i Teodula, iz kojeg je padala rosa. To je bio sam Duh Božji koji ih je krstio, dok je Leontije izgovarao reči: "U ime Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha."
Kada je saznao za obraćenje Ipatija i Teodula, Adrijan je naredio da ih bez milosti biju i na kraju im odseku glave. Tako su ova dva duhovna sina Leontija postala mučenici. Leontije, nepokolebljiv u svojoj veri, trpeo je strahovite muke koje su mu nanosili Adrijanovi ljudi. Njegovo telo bilo je prekriveno ranama, ali on se neprestano molio Bogu za snagu. Usred najljućih muka, anđeo Gospodnji mu se javio, ohrabrio ga i utešio.
Na kraju, Leontija su povalili po zemlji i tukli ga dok nije predao svoj duh Bogu. Njegovo stradanje zabeležio je kir Notarije, koji je na olovnim pločama zapisao sve što je video i položio ih u grob mučenika. Sveti Leontije je časno postradao 73. godine, ostavljajući za sobom priču o nepokolebljivoj veri i hrabrosti koja i danas inspiriše mnoge.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Kad umor savlada i snaga oslabi, samo jedan izvor daje novu krepost. Prorok Isaija u svojim nadahnutim rečima otkriva tajnu duhovne snage koja ne jenjava – onaj koji se nada Gospodu, uzdiže se kao orao, trči bez umora i hoda bez posustajanja.
Grešnik misli da ga niko ne vidi, ali Božje oko sve zna – pokajanje je jedini put spasenja, poručuje svetitelj u svojim duhovnim poukama za utorak pete sedmice Velikog posta.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Ovaj praznik predstavlja molitveno sećanje na petoricu od sedamdeset apostola, čija su dela i žrtve osvetlila puteve vere kroz istoriju i danas služe kao inspiracija za sve pravoslavne vernike.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.