ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Vojvoda rimske vojske Leontije u prvom veku postao je simbol postojane vere u Hrista, a njegovo mučeništvo, čuda i neprestana molitva zajedno sa obraćenim vojnicima Ipatijem i Teodulom, predstavlja nadahnuće kroz vekove.
U vreme ranog hrišćanstva, u prvom veku, kada je vladao car Vespazijan, u fenikijskom gradu Tripolisu, vojvoda rimske vojske, Leontije, postao je simbol nepokolebljive vere i hrabrosti. Leontije, rodom iz Helade, bio je poznat po svojoj snazi, hrabrosti u bitkama i izuzetnoj telesnoj građi. Ipak, njegova najveća snaga bila je nepokolebljiva vera u Hrista, zbog čega je trpeo progonstvo od strane rimskih vlasti, naročito od carskog namesnika Adrijana, nemilosrdnog protivnika hrišćana.
Adrijan je poslao vojni odred da uhvati Leontija. Na putu ka Tripolisu, starešina odreda, Ipatije, razboleo se od teške groznice. Jedne noći, dok je ležao u agoniji, anđeo Božji mu se javio i rekao: "Ako hoćeš da ozdraviš, uzvikni triput sa svojim vojnicima: 'Bože Leontijev, pomozi mi!'" Ipatije je podelio svoje snoviđenje sa vojnicima, koji su jednoglasno uzviknuli kako im je savetovano, a Ipatije je čudesno ozdravio. Ovo čudo je zadivilo sve prisutne, a posebno Teodula, jednog od vojnika.
Nakon toga, Ipatije i Teodul su požurili da nađu Leontija, koji ih je srdačno primio i ugostio. Kada im je izložio svoju veru u Hrista, njihova srca su se zapalila ljubavlju prema spasitelju. U tom trenutku, svetao oblak spustio se na Ipatija i Teodula, iz kojeg je padala rosa. To je bio sam Duh Božji koji ih je krstio, dok je Leontije izgovarao reči: "U ime Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha."
Kada je saznao za obraćenje Ipatija i Teodula, Adrijan je naredio da ih bez milosti biju i na kraju im odseku glave. Tako su ova dva duhovna sina Leontija postala mučenici. Leontije, nepokolebljiv u svojoj veri, trpeo je strahovite muke koje su mu nanosili Adrijanovi ljudi. Njegovo telo bilo je prekriveno ranama, ali on se neprestano molio Bogu za snagu. Usred najljućih muka, anđeo Gospodnji mu se javio, ohrabrio ga i utešio.
Na kraju, Leontija su povalili po zemlji i tukli ga dok nije predao svoj duh Bogu. Njegovo stradanje zabeležio je kir Notarije, koji je na olovnim pločama zapisao sve što je video i položio ih u grob mučenika. Sveti Leontije je časno postradao 73. godine, ostavljajući za sobom priču o nepokolebljivoj veri i hrabrosti koja i danas inspiriše mnoge.

Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Praznik koji Pravoslavna crkva ove godine obeležava 10. maja podseća na trenutak kada je Hristos prvi put otvoreno rekao da je Mesija, ali i na snažnu poruku o veri, praštanju i duhovnoj žeđi koja traje vekovima.
Vojska je upala u Mileševu na Veliki petak 1594. godine, uzela mošti Svetog Save i donela ih u Beograd Sinan paši.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Vasilija Amasijskog po starom i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Isaije, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj je bio žrtva zeta cara Konstantina.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
Prvi snimak nastao spontano brzo je postao omiljen među vernicima, dok nova verzija donosi pun umetnički izraz i snažnu duhovnu poruku uoči manastirske slave.
Iskušenik iz Manastira Svetog Pavla tokom medicinskog prevoza iskočio je iz sanitetskog vozila, zadobio višestruke povrede i završio na respiratoru, dok monasi i lekari pokušavaju da razjasne okolnosti neobičnog incidenta.