ČUDO SVETOG SPIRIDONA KOJE JE ŠOKIRALO NIKOLAJA GOGOLJA! Posle onoga što je video, čuveni pisac je otišao pravac u Manastir Optinska pustinja
Gogolj je kasnije i pisao o onome što se desilo na Krfu.
Vojvoda rimske vojske Leontije u prvom veku postao je simbol postojane vere u Hrista, a njegovo mučeništvo, čuda i neprestana molitva zajedno sa obraćenim vojnicima Ipatijem i Teodulom, predstavlja nadahnuće kroz vekove.
U vreme ranog hrišćanstva, u prvom veku, kada je vladao car Vespazijan, u fenikijskom gradu Tripolisu, vojvoda rimske vojske, Leontije, postao je simbol nepokolebljive vere i hrabrosti. Leontije, rodom iz Helade, bio je poznat po svojoj snazi, hrabrosti u bitkama i izuzetnoj telesnoj građi. Ipak, njegova najveća snaga bila je nepokolebljiva vera u Hrista, zbog čega je trpeo progonstvo od strane rimskih vlasti, naročito od carskog namesnika Adrijana, nemilosrdnog protivnika hrišćana.
Adrijan je poslao vojni odred da uhvati Leontija. Na putu ka Tripolisu, starešina odreda, Ipatije, razboleo se od teške groznice. Jedne noći, dok je ležao u agoniji, anđeo Božji mu se javio i rekao: "Ako hoćeš da ozdraviš, uzvikni triput sa svojim vojnicima: 'Bože Leontijev, pomozi mi!'" Ipatije je podelio svoje snoviđenje sa vojnicima, koji su jednoglasno uzviknuli kako im je savetovano, a Ipatije je čudesno ozdravio. Ovo čudo je zadivilo sve prisutne, a posebno Teodula, jednog od vojnika.
Nakon toga, Ipatije i Teodul su požurili da nađu Leontija, koji ih je srdačno primio i ugostio. Kada im je izložio svoju veru u Hrista, njihova srca su se zapalila ljubavlju prema spasitelju. U tom trenutku, svetao oblak spustio se na Ipatija i Teodula, iz kojeg je padala rosa. To je bio sam Duh Božji koji ih je krstio, dok je Leontije izgovarao reči: "U ime Presvete Trojice, Oca i Sina i Svetoga Duha."
Kada je saznao za obraćenje Ipatija i Teodula, Adrijan je naredio da ih bez milosti biju i na kraju im odseku glave. Tako su ova dva duhovna sina Leontija postala mučenici. Leontije, nepokolebljiv u svojoj veri, trpeo je strahovite muke koje su mu nanosili Adrijanovi ljudi. Njegovo telo bilo je prekriveno ranama, ali on se neprestano molio Bogu za snagu. Usred najljućih muka, anđeo Gospodnji mu se javio, ohrabrio ga i utešio.
Na kraju, Leontija su povalili po zemlji i tukli ga dok nije predao svoj duh Bogu. Njegovo stradanje zabeležio je kir Notarije, koji je na olovnim pločama zapisao sve što je video i položio ih u grob mučenika. Sveti Leontije je časno postradao 73. godine, ostavljajući za sobom priču o nepokolebljivoj veri i hrabrosti koja i danas inspiriše mnoge.

Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Đakon Svetojovanjskog hrama objašnjava kako običaji uoči ova dva sveta dana često nisu u skladu sa suštinskim učenjima hrišćanske vere.
Na dan mučeničkog stradanja ovog svetitelja i arhiđakona, sećamo se njegove neprolazne vere i molitvom prizivamo njegovu zaštitu nad svim vernicima.
Praznik posvećen ovom svecu koji je mučenički stradao za Hrista, podseća nas na snagu vere, na istrajnost u molitvi i na Božju milost koja dolazi onima koji su spremni da se posvete duhovnom putu.
Gogolj je kasnije i pisao o onome što se desilo na Krfu.
Aksentije je posečen, Evgenije i Mardarije su skončali u mukama, Orest je izdahnuo na usijanom gvožđu, a Evstratije na lomači.
Pravoslavni vernici po starom kalendaru danas slave Svetog Spiridona Čudotvorca, dok po novom kalendaru proslavljaju Božić. Katolici takođe obeležavaju Božić, dok Jevreji i muslimani ovaj datum posvećuju redovnim molitvama i verskim obavezama.
Njegove čudotvorne mošti nalaze se na Krfu.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Od suvih smokava i grožđica do limunske glazure, otkrivamo kako da vaš božićni hleb bude ukras i simbol porodične topline i vere.
U besedi za 29. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da susreti sa svetima oblikuju ljudske živote i pozivaju na potpuno predanje.
Pravoslavni vernici po starom kalendaru danas slave Svetog Spiridona Čudotvorca, dok po novom kalendaru proslavljaju Božić. Katolici takođe obeležavaju Božić, dok Jevreji i muslimani ovaj datum posvećuju redovnim molitvama i verskim obavezama.