Priča o čudesnom prisustvu svetitelja koji je pomogao u najtežim trenucima ostavlja snažan utisak na svakog vernika.
Sveti Pajsije Svetogorac, veliki duhovni otac i čudotvorac našeg vremena, ostavio je neizbrisiv trag u životima mnogih vernika. Njegova proročanstva i brojna čuda i dalje su predmet divljenja, a uverenje da i dalje deluje i pomaže onima u nevolji nastavlja da raste.
Jedno od tih čudesnih svedočanstava opisano je u knjizi „Prepodobni Pajsije: Svedočanstva, događaji, pouke”, u izdanju Ujedinjene romejske imperije, u kojoj su sabrane priče o njegovoj neizmjernoj duhovnoj moći. Jedna od tih priča, koja je duboko dirnula sve koji su je pročitali, govori o ocu koji je doživeo izuzetno duhovno iskustvo nakon što je izgubio sina nedugo nakon što se dete rodilo. U trenutku najveće tuge, kroz san mu se javio Sveti Pajsije i donio mu utehu koja je zauvek promenila njegovu veru i život.
- U januaru 2004. godine, na porođaju sam izgubio sina, kojeg sam u hitnim okolnostima krstio imenom Nikola. Bol i tuga su bili neizdrživi. Jedne noći, Sveti Pajsije mi se javio u snu i pokazao mi gde je moj sin. Zatekli smo se u pejzažu koji je izgledao kao raj. Plavičasta svetlost obasjavala je prelepe kupole crkava, što je podsećalo na rajski ambijent. Tada mi je sin rekao: „Vidiš, oče, kako mi je dobro?“ – priča otac.
Nekoliko godina kasnije, u septembru 2007. godine, noć uoči otkopavanja groba svog sina u manastiru Kalamiju u Argolidi, ponovo je imao nesvakidašnje iskustvo. Čudo.
Printscreen/YouTube
Sveti Pajsije Svetogorac
- Te noći, video sam Svetog Pajsija u snu. Bio je netruležan i ležao je na mermernoj ploči. Dok sam se čudio kako je moguće da posle 13 godina (starac Pajsije se upokojio12. jula 1994. godine) izgleda kao da je živ, on je ustao, blago me udario po glavi i rekao: „Idi, uradi ono što treba da uradiš. Biću s tobom, nećeš ništa osetiti. Požuri, naići ćeš na potop ispred sebe, ali ja ću biti tamo. Požuri, jer sada čekam jednu majku sa njenim bolesnim detetom.
Narednog dana, prilikom otkopavanja groba, dogodilo se nešto neobjašnjivo. Iako je kiša padala svuda, mesto gde je bio grob deteta ostalo je suvo.
- U tom trenutku nisam osetio bol. Sve se dogodilo tačno onako kako mi je Sveti Pajsije rekao te noći u snu - seća se otac.
Na putu ka manastiru, vreme je bilo izuzetno loše.
- Potop je bio takav da nisam mogao videti ispred sebe - priča on.i dodaje:
- Ipak, osećao sam mir i snagu koju ne mogu objasniti rečima.
Ovo svedočanstvo o snazi vere, utehi i čudesnom prisustvu Svetog Pajsija objavljeno je u knjizi „Prepodobni Pajsije: Svedočanstva, događaji, pouke.” Kako navode urednici, ova priča je samo jedan od brojnih primera kako Sveti Pajsije svojom ljubavlju i molitvama nastavlja da bude uteha i oslonac mnogima koji prolaze kroz teške životne trenutke.
Profesor kardiologije u otvorenom pismu otkrio je neverovatne trenutke svog života sa starcem Porfirijem, od svakodnevnih borbi sa bolešću do neobičnih dijagnoza i duboke duhovnosti koju je nosio, ostavljajući trajni utisak na sve koji su ga lično poznavali.
U najtežim trenucima, dok su životi njihove dece visili o koncu, tri porodice su pronašle utehu i nadu u Svetoj tajni krštenja. Prezviter Aleksandar Cavka donosi duboko potresnu priču o veri, ljubavi i Božjoj milosti koja menja sudbine.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
U trenutku duboke unutrašnje dileme, mitropolit limasolskog doživeo je čudo – u poslednjim trenucima svog života, sveti Porfirije mu je telefonom pružio duhovnu snagu i blagoslov, koji su ga uputili na put poslušanja, prepun izazova, ali i duhovne svetlosti.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Keliot iz kelije Svetog Jovana Krstitelja na Svetoj Gori zadobio je teške povrede u udesu kod Trikale, a njegova smrt zavila je u tugu bratstvo Ivirona i monašku zajednicu Meteora.
Nastao u manastiru Esfigmenu kao izraz otpora prema crkvenim promenama, ovaj slogan je tokom decenija dobio nova značenja i postao predmet brojnih rasprava.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.