Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
Rođen kao naslednik velike titule na dvorcu svoje porodice u Kastiljone dele Stivijereu, Alojzije Gonzaga je bio učesnik u drami koja je pratila njegovo odrastanje. Očeva želja bila je da postane vojnik, a mladi Alojzije već sa pet godina poslat je u vojni kamp. Dok je bio okružen slikama brutalnosti i nasilja, njegovo srce klicalo je drugačijim željama.
U osmoj godini roditelji ga zajedno sa mlađim bratom Rodolfom šalju u Firencu, da služi velikom vojvodi Toskane Frančeski I de Medičiju i nastavi daljnje školovanje. Dok je bio u Firenci, oboleli su mu bubrezi, što je uzrokovalo problem koji su ga pratili dalje kroz život.
Kasnije su ga poslali u Milano na studije, ali se nakon nekog vremena vraća u Rim zbog narušenog zdravlja, a 25. decembra 1587. uzeo je tri verska zavete o čistoći, siromaštvu i poslušnosti. U februaru 1588, počeo je studirati teologiju da se pripreme za ređenje. Moleći se u crkvi, mladi Alojzije je otkrio svoje istinsko pozivanje.
Wikimedia/Public domain
Sveti Alojzije
Nije bio običan aristokrat. U njegovom srcu gorela je vatra ljubavi prema Bogu i služenju bližnjima. I dok su se društveni i porodični pritisci slevali na njega, on je hrabro kročio putem vere. Njegova odluka da se pridruži Družbi Isusovoj nije prošla bez kontroverzi. Porodično nasleđe i visoki status ipak ga nisu sprečili da slediti svoj put. Odrekao se svih prava nasleđivanja i stupio u redovnički život, gde je pronašao istinsko bogatstvo - bogatstvo duše. jer veličina leži u ljubavi koju dajemo, a ne u bogatstvu koje posedujemo.
Shutterstock
Kada je 1591. kuga poharala Rim, Sveti Alojzije je pomagao obolelima
Međutim, put Svetog Alojzija nije bio popločan samo molitvom. Bio je svedok stradanja i patnje oko sebe. Kada je 1591. kuga poharala Rim, nije oklevao. Umesto da beži, pružio je ruku pomoći. Obolelima nije pružao samo medicinsku pomoć, nego je bio poput anđela nade za sve one koji su gubili veru u ljudsku dobrotu.
Njegov život završio je prerano, ali nije umro uzalud. Preminuo je 21. juna 1591. u 23. godini života, šest dana pre svog rođendana, na dan koji je prethodno sam prorekao. Njegova žrtva postala je simbol vere i nesebičnosti. Papa Benedikt XIII proglasio je Alojzija Gonzagu svetim 1726, kao uzor mladima za čestitost i život u čistoti.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Iako mnogi veruju da crveni konac štiti od zlih sila, ruski naučnik tvrdi da nas duboka duhovna dimenzija ovog okultnog simbola može odvesti na pogrešan put.
Ukrajinske vlasti nasilno ušle u hram, uklonile mošti svetitelja i izazvale međunarodne reakcije. Zahtev upućen UN-u – hoće li svetska zajednica zaštititi ovo pravoslavno nasleđe?
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Na misnoj svečanosti u Bazilici Svetog Petra, Sveti Otac imenovao je nove članove Kardinalskog zbora, povećavajući globalnu zastupljenost unutar Crkve. Ukupan broj od 140 kardinala s pravom glasa menja tok budućeg izbora pape.
Nova pravna odredba, koja uskoro stupa na snagu, izazvala je masovne pobune hrišćanske zajednice u Arunačal Pradešu, dok kritičari upozoravaju na ozbiljne posledice po verska i ljudska prava.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.