KADA SE NAĐATE U SITUACIJI DA NE ZNATE ŠTA DA URADITE, SAMO SLEDITE OVAJ PUT! Sveti Gavrilo Gruzijski kaže da je jedno on siguran i da vodi baš tamo gde i treba!
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
Rođen kao naslednik velike titule na dvorcu svoje porodice u Kastiljone dele Stivijereu, Alojzije Gonzaga je bio učesnik u drami koja je pratila njegovo odrastanje. Očeva želja bila je da postane vojnik, a mladi Alojzije već sa pet godina poslat je u vojni kamp. Dok je bio okružen slikama brutalnosti i nasilja, njegovo srce klicalo je drugačijim željama.
U osmoj godini roditelji ga zajedno sa mlađim bratom Rodolfom šalju u Firencu, da služi velikom vojvodi Toskane Frančeski I de Medičiju i nastavi daljnje školovanje. Dok je bio u Firenci, oboleli su mu bubrezi, što je uzrokovalo problem koji su ga pratili dalje kroz život.
Kasnije su ga poslali u Milano na studije, ali se nakon nekog vremena vraća u Rim zbog narušenog zdravlja, a 25. decembra 1587. uzeo je tri verska zavete o čistoći, siromaštvu i poslušnosti. U februaru 1588, počeo je studirati teologiju da se pripreme za ređenje. Moleći se u crkvi, mladi Alojzije je otkrio svoje istinsko pozivanje.

Nije bio običan aristokrat. U njegovom srcu gorela je vatra ljubavi prema Bogu i služenju bližnjima. I dok su se društveni i porodični pritisci slevali na njega, on je hrabro kročio putem vere. Njegova odluka da se pridruži Družbi Isusovoj nije prošla bez kontroverzi. Porodično nasleđe i visoki status ipak ga nisu sprečili da slediti svoj put. Odrekao se svih prava nasleđivanja i stupio u redovnički život, gde je pronašao istinsko bogatstvo - bogatstvo duše. jer veličina leži u ljubavi koju dajemo, a ne u bogatstvu koje posedujemo.
Međutim, put Svetog Alojzija nije bio popločan samo molitvom. Bio je svedok stradanja i patnje oko sebe. Kada je 1591. kuga poharala Rim, nije oklevao. Umesto da beži, pružio je ruku pomoći. Obolelima nije pružao samo medicinsku pomoć, nego je bio poput anđela nade za sve one koji su gubili veru u ljudsku dobrotu.
Njegov život završio je prerano, ali nije umro uzalud. Preminuo je 21. juna 1591. u 23. godini života, šest dana pre svog rođendana, na dan koji je prethodno sam prorekao. Njegova žrtva postala je simbol vere i nesebičnosti. Papa Benedikt XIII proglasio je Alojzija Gonzagu svetim 1726, kao uzor mladima za čestitost i život u čistoti.

Jedna od mnogih funkcija koju je papa Lav XIV dobio inauguracijom za poglavara rimokatoličke crkve 8. maja je i zvanje biskupa Rima, podsetio je AP.
Nakon prvog dana konklave i prvog glasanja, kardinali još nisu doneli odluku o nasledniku svetog Petra. Umesto belog dima koji označava izbor, večeras se nad Vatikanom pojavio tamni oblak koji znači — čekanje se nastavlja.
Iako još uvek slab, Sveti Otac izlazi pred narod – njegov blagoslov biće simbol vere, istrajnosti i duhovne snage.
Nakon teške respiratorne krize i komplikacija, lekari čine sve kako bi spasili Svetog Oca, dok milioni vernika uzdižu molitve za njegovo zdravlje.
Imam iz Bujanovca, koji gotovo tri decenije predvodi romsku muslimansku zajednicu, biće zadužen za vernike u Srbiji i dijaspori.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Iz dva verska objekta prijavljene krađe novca, dok se za počiniocem krađe u Uroševcu još traga.
Nadbiskup beogradski uputio je saučešće bratstvu Svjatogorske lavre, mitropolitu Arseniju i Ukrajinskoj Pravoslavnoj Crkvi, poručivši da je svaki ljudski život svet jer je stvoren po liku Božjem.
Poverenje u Boga jedno je od najvažnijih uporišta u trenucima kada se ne vidi izlaz.
Kontakt sa demonima može dovesti do uništenja nečije ličnosti i života, kako sopstvenog, tako i života bližnjih, upozorava mitropolit Antonije.
Često upravo insistiranje na sopstvenoj volji postaje izvor nemira.
Od drevne tradicije do savremenog umetničkog izraza, u Galeriji Kolarčeve zadužbine susreću se različite škole, tehnike i poetike.
Shvativši težinu svojih grehova, ovaj svetitelj je odlučio da promeni život, stupio je u manastir i predao se potpunoj poslušnosti svom duhovniku.
Od Marije i Ane do Sare, Eve i Marte, ova imena povezana su sa važnim ženama iz Svetog pisma i pravoslavnog predanja, a iza svakog od njih stoji drugačija biblijska priča.
Rukopis iz 12. veka, nastao po narudžbini kneza Miroslava, zbog svoje osetljivosti javnosti se izlaže svega nekoliko dana godišnje