Vera, snaga, i predanost ovog Božjeg ugodnika, koji je preminuo šest dana pred svoj 24. rođendan, postale su svetionik za mnoge generacije, dok njegova hrabrost vekovima podstiče vernike da slede svoje srce i služe onima kojima je potrebna pomoć.
Rođen kao naslednik velike titule na dvorcu svoje porodice u Kastiljone dele Stivijereu, Alojzije Gonzaga je bio učesnik u drami koja je pratila njegovo odrastanje. Očeva želja bila je da postane vojnik, a mladi Alojzije već sa pet godina poslat je u vojni kamp. Dok je bio okružen slikama brutalnosti i nasilja, njegovo srce klicalo je drugačijim željama.
U osmoj godini roditelji ga zajedno sa mlađim bratom Rodolfom šalju u Firencu, da služi velikom vojvodi Toskane Frančeski I de Medičiju i nastavi daljnje školovanje. Dok je bio u Firenci, oboleli su mu bubrezi, što je uzrokovalo problem koji su ga pratili dalje kroz život.
Kasnije su ga poslali u Milano na studije, ali se nakon nekog vremena vraća u Rim zbog narušenog zdravlja, a 25. decembra 1587. uzeo je tri verska zavete o čistoći, siromaštvu i poslušnosti. U februaru 1588, počeo je studirati teologiju da se pripreme za ređenje. Moleći se u crkvi, mladi Alojzije je otkrio svoje istinsko pozivanje.
Wikimedia/Public domain
Sveti Alojzije
Nije bio običan aristokrat. U njegovom srcu gorela je vatra ljubavi prema Bogu i služenju bližnjima. I dok su se društveni i porodični pritisci slevali na njega, on je hrabro kročio putem vere. Njegova odluka da se pridruži Družbi Isusovoj nije prošla bez kontroverzi. Porodično nasleđe i visoki status ipak ga nisu sprečili da slediti svoj put. Odrekao se svih prava nasleđivanja i stupio u redovnički život, gde je pronašao istinsko bogatstvo - bogatstvo duše. jer veličina leži u ljubavi koju dajemo, a ne u bogatstvu koje posedujemo.
Shutterstock
Kada je 1591. kuga poharala Rim, Sveti Alojzije je pomagao obolelima
Međutim, put Svetog Alojzija nije bio popločan samo molitvom. Bio je svedok stradanja i patnje oko sebe. Kada je 1591. kuga poharala Rim, nije oklevao. Umesto da beži, pružio je ruku pomoći. Obolelima nije pružao samo medicinsku pomoć, nego je bio poput anđela nade za sve one koji su gubili veru u ljudsku dobrotu.
Njegov život završio je prerano, ali nije umro uzalud. Preminuo je 21. juna 1591. u 23. godini života, šest dana pre svog rođendana, na dan koji je prethodno sam prorekao. Njegova žrtva postala je simbol vere i nesebičnosti. Papa Benedikt XIII proglasio je Alojzija Gonzagu svetim 1726, kao uzor mladima za čestitost i život u čistoti.
Iako se svakodnevno susreću sa njim u hramovima i manastirima, mnogi ne znaju da je antimis više od platna – na njemu se osvećuje hleb i vino, simbolizuje Hristovu žrtvu i povezuje vernike sa srcem pravoslavne tradicije.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Veliki pravoslavni duhovnik i svetitelj ostavio je snažnu poruku o nevidljivoj bitki koja odlučuje sudbinu duše — i otkrio zašto pogled može biti naš najveći saveznik ili pad.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Nakon prvog dana konklave i prvog glasanja, kardinali još nisu doneli odluku o nasledniku svetog Petra. Umesto belog dima koji označava izbor, večeras se nad Vatikanom pojavio tamni oblak koji znači — čekanje se nastavlja.
Tri ajeta iz sure Ghafir (40:7–9) otkrivaju poruku Kurana: meleci posreduju za vernike, nagrađuju dobra dela i vode ka unutrašnjem miru i večnom spasenju.
Sura Ez-Zumer otkriva moć i pravednost Boga: Dan Sudnji, svetlost Gospodara i nagrada ili kazna za svako delo – šta znači stajati pred Njim otvorenih očiju?
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
U vremenu kada sve manje slušamo, a prečesto zaboravljamo na poštovanje, arhimandrit Stefan podseća: pazite kako govorite majci – jer reč upućena majci, ide pravo Bogu.