Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog mučenika Kodrata Korintskog i druge sa njim.
U vreme kada su se dešavala gonjenja hrišćana, mnogi vernici su se razbežali po peštarama i planinama. Isto to je učinila i majka Kodrata, sa njim u stomaku, te ga je rodila u šumi i brzo potom umrla. Kodrat je odrastao u prirodi i usamljenosti.
Hrišćani veruju da je Kodrat, promislom Božjom i anđelom hraniteljem, čuvan, hranjen i vođen. Takođe veruju i u to da je Bog, koji je davao manu s neba Izrailju u pustinji, puštao i Kodratu slatku rosu iz oblaka na usta.
Kad mu je bilo dvanaest godina, on je sišao u grad, i tamo ga neki dobri ljudi zavoleše i poslaše ga u školu.
Učio je o lekarstvu i lečio bolesnike, kako prirodnim lekovima, tako, ako ne i više, i molitvom na koju se navikao još od detinjstva.
"Kada nasta novo gonjenje pod Dekijem, bi Kodrat izveden na sud, i bačen u tamnicu. No i pet njegovih drugova pridružiše se njemu i ispovediše ime Hristovo. To behu Kiprijan, Dionisije, Anekt, Pavle i Kriskent", piše u žitijama.
Sve njih su vukli po ulicama i mučili, štapovima i kamenjima tukli i gađali, dok ih nisu dovukli na gubilište, gde su se pomolili Bogu, a onda su mačem posečeni. Na tom istom mestu je nastao izvor vode iz zemlje koji i danas nosi naziv Kodratovim imenom i podseća na smrt za Hrista svetih šestočislenika.
Postradali su 250. godine u Korintu u vreme cara Dekija i njegovog namesnika Jasona.
U pravoslavnom hrišćanstvu postoji duboko ukorenjeno učenje o ljubavi, saosećanju i poštovanju dostojanstva svakog čoveka, jer je svaki čovek stvoren po liku Božjem.
U pravoslavnoj tradiciji, život je često viđen kao borba, ne u fizičkom smislu, već kao duhovni put kroz koji vernik raste.
Svi oni bili su mladići, vojnici rimskog cara Likinija i svi su tvrdo verovali u Isusa Hrista.
Mladenčiće bi obavezno trebalo premazati medom.