Pismo episkopa bihaćko-petrovačkog "Srbija kakvu je ne damo" prenosimo u celosti.
Episkop Sergije iz Eparhije bihaćko-petrovačke napisao je otvoreno pismo u kome je govorio o aktuelnim događajima u Srbiji.
Pismo episkopa Sergija pod naslovom "Srbija kakvu je ne damo" prenosimo u celosti.
- Svi oni kojima je stalo do Srbije, kojima je do reda i poretka, kojima je do mira u zemlji koju su ratovi tokom proteklog veka nepovratno unazadili, sa zebnjom prate sve ono što se u Srbiji danas događa. Jer, kad god izmučena zemlja krene napred, neko je povuče nazad - u blato iz kojeg se jedva iščupala.
Ali, u tom blatu, pravde i istorije radi, uvek ostanu tragovi, da pokažu kome je do podeljene zemlje, do rušenja institucija, do haosa i anarhije, koje su iz sopstvenih duša izneli na ulice. Njihova lica ne vidimo, jer negde iz svojih hajdučkih jazbina upravljaju protestima u kojima, osim studenata, nema ništa studentsko. Ni srpsko.
Nezadovoljstvo bilo kim i bilo čim civilizovani narodi izražavaju na izborima, demokratski. Ali, kad nema podrške u narodu, kao što je očigledno nema, onda se biračka kutija pokušava zameniti ulicom, upadom u Maticu Srpsku ili čak predstavama u kojima se srpska vojska i SPC izvrću ruglu, dok se po srpskoj zastavi povraća. I to sve u danima kada srpstvo slavi svog duhovnog rodonačelnika - Svetog Oca Savu.
Niti je srpska zastava kesa za povraćanje, niti je ovaj narod toliko utrnuo da ne ume razlučiti dobro od zla. Znaju to oni kojima lica ne vidimo, ali neka znaju da i mi znamo iza koje zemlje čvrsto stojimo i čiji ugled, prošlost i čast ćemo čuvati po svaku cenu i to baš od njih kojima je Srbija sinonim za zlo i nepravdu. Tako opisujući Srbiju, oni zapravo opisuju sami sebe, svoje duše i svoje crne namere.
SPC/TV Hram
Vladika Sergije
Prepoznao je ovaj narod šta se zbiva. Nije mu trebalo dugo da shvati, da čuje njihove nerečene reči, pa da prepozna lažnu brigu lažnih dušebrižnika koji su manji deo studentske populacije u vreme ispitnog roka izveli na ulice, da protestuju, tražeći da se ispune već ispunjeni zahtevi.
I nije predsednik Vučić „sirak tužni bez ige ikoga“. Iza njega je većinska Srbija, koja mu je u nekoliko navrata dala više miliona glasova, da je čuva, da njom upravlja i da je sačuva za one što će doći posle nas. Baš ta Srbija hoće da živi i radi u miru, da s ljubavlju čuva svoju zemlju, da se ponosi njenom zastavom, da poštuje svog patrijarha i svoju Crkvu, bez koje, istini za volju, ne bi ni postojala.
Takva Srbija sačuvaće samu sebe, a oni koji su danas ustali protiv nje jednog dana, kad otvore oči, obuzeće stid, ali tada će biti kasno da isprave ono što danas čine. Opijenoj masi ponuđena laž danas zvuči kao istina. Iako Gebels nije među živima, njegovi učenici neumorno rade ne bi li zaveli ovaj mudri i trpeljivi narod.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vladika Sergije
U svojim namerama neće uspeti, jer nije Srbija današnja Autokomanda, već je Srbija od Horgoša do Dragaša, od Loznice do Zaječara. U toj maloj zemlji veliki ljudi je čuvaju i vole u tišini, a oni mali žele njen sunovrat i nestanak.
Zbog toga se vredi boriti istinom, strpljenjem i istrajnošću, kroz institucije koje moramo ljubomorno čuvati, jer ih nismo dobili na tacni, već smo ih zadobili Karađorđevom hrabrošću i Miloševom mudrošću, ali i krvlju stotina hiljada junaka. Znaju to dobro prekodrinski Srbi, koji su nepodijeljeno stali uz predsednika Republike Srbije.
Ko danas ne stane iza većinske Srbije nije ništa drugo do obični lihvar koji se okreće samo za svojim profitom. Podignimo glas za spas zemlje koju volimo, tako što ćemo braniti njene institucije, njen državno-pravni poredak i neotuđivo pravo na demokratski izbor.
Okujmo sebe slobodom, pravdom i ljubavlju, da bismo Srbiji vratili bar malo od onog što je ona pružila svakome od nas!
Raširimo srpsku trobojku u svojim srcima! U inat dušmanima - napisao je episkop Sergije.
Da kažem nekoliko reči o onome što sam čuo ovih dana, a odnosi se na našu državu Srbiju, našu maticu. Pored svih zala i stradanja koje smo do sada imali, čujem da se nagoveštava mogućnost daljeg razbijanja i komadanja Srbije, istakao je mitropolit Fotije.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije rekao je da je duboko potresen zbog toga što je teško povređena studentkinja koju je udario automobil u Beogradu i dodao da "agresija i nasilje nikome neće doneti dobro".
Na studentima je da odluče u kom univerzumu žele da žive. Da li je to onaj univerzum o kome im je sinoć govorio naslednik na prestolu Svetog Save ili u onom svetu u kome se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrednosti i sva srpska identitetska obeležja.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.