Pismo episkopa bihaćko-petrovačkog "Srbija kakvu je ne damo" prenosimo u celosti.
Episkop Sergije iz Eparhije bihaćko-petrovačke napisao je otvoreno pismo u kome je govorio o aktuelnim događajima u Srbiji.
Pismo episkopa Sergija pod naslovom "Srbija kakvu je ne damo" prenosimo u celosti.
- Svi oni kojima je stalo do Srbije, kojima je do reda i poretka, kojima je do mira u zemlji koju su ratovi tokom proteklog veka nepovratno unazadili, sa zebnjom prate sve ono što se u Srbiji danas događa. Jer, kad god izmučena zemlja krene napred, neko je povuče nazad - u blato iz kojeg se jedva iščupala.
Ali, u tom blatu, pravde i istorije radi, uvek ostanu tragovi, da pokažu kome je do podeljene zemlje, do rušenja institucija, do haosa i anarhije, koje su iz sopstvenih duša izneli na ulice. Njihova lica ne vidimo, jer negde iz svojih hajdučkih jazbina upravljaju protestima u kojima, osim studenata, nema ništa studentsko. Ni srpsko.
Nezadovoljstvo bilo kim i bilo čim civilizovani narodi izražavaju na izborima, demokratski. Ali, kad nema podrške u narodu, kao što je očigledno nema, onda se biračka kutija pokušava zameniti ulicom, upadom u Maticu Srpsku ili čak predstavama u kojima se srpska vojska i SPC izvrću ruglu, dok se po srpskoj zastavi povraća. I to sve u danima kada srpstvo slavi svog duhovnog rodonačelnika - Svetog Oca Savu.
Niti je srpska zastava kesa za povraćanje, niti je ovaj narod toliko utrnuo da ne ume razlučiti dobro od zla. Znaju to oni kojima lica ne vidimo, ali neka znaju da i mi znamo iza koje zemlje čvrsto stojimo i čiji ugled, prošlost i čast ćemo čuvati po svaku cenu i to baš od njih kojima je Srbija sinonim za zlo i nepravdu. Tako opisujući Srbiju, oni zapravo opisuju sami sebe, svoje duše i svoje crne namere.
SPC/TV Hram
Vladika Sergije
Prepoznao je ovaj narod šta se zbiva. Nije mu trebalo dugo da shvati, da čuje njihove nerečene reči, pa da prepozna lažnu brigu lažnih dušebrižnika koji su manji deo studentske populacije u vreme ispitnog roka izveli na ulice, da protestuju, tražeći da se ispune već ispunjeni zahtevi.
I nije predsednik Vučić „sirak tužni bez ige ikoga“. Iza njega je većinska Srbija, koja mu je u nekoliko navrata dala više miliona glasova, da je čuva, da njom upravlja i da je sačuva za one što će doći posle nas. Baš ta Srbija hoće da živi i radi u miru, da s ljubavlju čuva svoju zemlju, da se ponosi njenom zastavom, da poštuje svog patrijarha i svoju Crkvu, bez koje, istini za volju, ne bi ni postojala.
Takva Srbija sačuvaće samu sebe, a oni koji su danas ustali protiv nje jednog dana, kad otvore oči, obuzeće stid, ali tada će biti kasno da isprave ono što danas čine. Opijenoj masi ponuđena laž danas zvuči kao istina. Iako Gebels nije među živima, njegovi učenici neumorno rade ne bi li zaveli ovaj mudri i trpeljivi narod.
SPC/Eparhija bihaćko-petrovačka
Vladika Sergije
U svojim namerama neće uspeti, jer nije Srbija današnja Autokomanda, već je Srbija od Horgoša do Dragaša, od Loznice do Zaječara. U toj maloj zemlji veliki ljudi je čuvaju i vole u tišini, a oni mali žele njen sunovrat i nestanak.
Zbog toga se vredi boriti istinom, strpljenjem i istrajnošću, kroz institucije koje moramo ljubomorno čuvati, jer ih nismo dobili na tacni, već smo ih zadobili Karađorđevom hrabrošću i Miloševom mudrošću, ali i krvlju stotina hiljada junaka. Znaju to dobro prekodrinski Srbi, koji su nepodijeljeno stali uz predsednika Republike Srbije.
Ko danas ne stane iza većinske Srbije nije ništa drugo do obični lihvar koji se okreće samo za svojim profitom. Podignimo glas za spas zemlje koju volimo, tako što ćemo braniti njene institucije, njen državno-pravni poredak i neotuđivo pravo na demokratski izbor.
Okujmo sebe slobodom, pravdom i ljubavlju, da bismo Srbiji vratili bar malo od onog što je ona pružila svakome od nas!
Raširimo srpsku trobojku u svojim srcima! U inat dušmanima - napisao je episkop Sergije.
Da kažem nekoliko reči o onome što sam čuo ovih dana, a odnosi se na našu državu Srbiju, našu maticu. Pored svih zala i stradanja koje smo do sada imali, čujem da se nagoveštava mogućnost daljeg razbijanja i komadanja Srbije, istakao je mitropolit Fotije.
Patrijarh Srpske pravoslavne crkve (SPC) Porfirije rekao je da je duboko potresen zbog toga što je teško povređena studentkinja koju je udario automobil u Beogradu i dodao da "agresija i nasilje nikome neće doneti dobro".
Na studentima je da odluče u kom univerzumu žele da žive. Da li je to onaj univerzum o kome im je sinoć govorio naslednik na prestolu Svetog Save ili u onom svetu u kome se izvrgavaju ruglu sve svetosavske vrednosti i sva srpska identitetska obeležja.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Lukilijana i druge s njim po starom, i Svetog Tihona Amatuntskog po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Franje Regisa, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U paraklisu Svetog Luke Krimskog služena je arhijerejska liturgija, obeleženo unapređenje u čin protonamesnika i upućene poruke o spoju medicine, vere i služenja čoveku u jednoj od najvažnijih zdravstvenih ustanova u Srbiji.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.