Na Zlatarskom jezeru jutros je zabeležen trenutak hrabrosti i vere – dok su hladni talasi škripali pod rukama plivača, publika je ispratila osmeh i odlučnost mladog pobednika.
Jutros se na Zlatarskom jezeru osećala mešavina uzbuđenja i napetosti – vazduh je škripao od hladnoće, a u vodi su se stvarile tanke, bele brazde od ledenih talasa. I pored teških vremenskih uslova, vernici i posetioci okupili su se da svedoče tradicionalnom plivanju za Bogojavljenski krst.
Hrabrost u ledenoj vodi: Ognjen prvi do Časnog krsta
Među petnaest hrabrih učesnika koji su se odvažili na ledeni izazov, najbrži je bio dvanaestogodišnji Ognjen Botić iz Kragujevca. Njegovi prvi zamasi u vodi izazvali su tihu euforiju kod publike, a kada je prvi stigao do Časnog krsta, sa osmehom i blistavim očima, s obale su se prolomile ovacije.
- Ognjen je pokazao izuzetnu hrabrost i odlučnost, a njegov podvig je nagrađen i prigodnom nagradom - rekli su organizatori manifestacije, prenosi Rina.. Ipak, za sve koji su pratili plivanje, najveća nagrada bila je trenutak kada vera i upornost mladog dečaka nadmašuju hladnoću vode i bolne šokove tela.
RINA
Tradicija i zajedništvo koje greju više od zime
Plivanje za Bogojavljenski krst na Zlatarskom jezeru održava se već 12. godinu zaredom. Zajednički ga organizuju Opštinska uprava Nova Varoš, Turistička organizacija „Zlatar“ i Crkvena opština Nova Varoš, uz blagoslov Eparhije mileševske. Sa obale su se čuli aplauzi, uzvici podrške i miris sveže zime koja je sve prisutne podsećala da tradicija, vera i hrabrost ne poznaju granice.
Događaj je i ove godine pokazao da Bogojavljanje na Zlataru nije samo takmičenje u plivanju, već trenutak zajedništva, vere i inspiracije, koji ostaje u sećanju svih prisutnih – od najmlađih do onih koji decenijama svedoče ovoj tradiciji.
Dok mnogi veruju u priče o ispunjenju želja tokom bogojavljenske noći, pravoslavlje podseća da je ovaj dan posvećen molitvenom sećanju na Hristovo krštenje, Božiju objavu ljudima i učenju o veri i Božijoj volji.
Pravoslavna crkva 19. januara obeležava Krštenje Isusa Hrista, događaj u kome se otkriva Tajna Trojstva, dok osvećena voda, postaje znak Božje blizine, duhovne snage i početka unutrašnje obnove svakog čoveka.
Od Oksforda i Atine do manastira Ćelije kod Valjeva, Blagoje Popović izabrao je život bez priznanja i komfora, ostavivši delo koje i danas snažno oblikuje pravoslavno mišljenje u Srbiji i izvan nje.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Justina Filosofa i Prepodobnog Justina Ćelijskog po novom i Svetog proroka Jeliseja po starom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Rufina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U najvećem bogojavljenskom sabranju u regionu, grad na Ohridskom jezeru postao je simbol vere i zajedništva, dok su plivači sa svih strana sveta zaronili u hladne vode kako bi učestvovali u jednoj od najlepših tradicija pravoslavlja.
Plivanju je prethodila sveta liturgija u Hramu Svetog Đorđa na Banovom brdu, koja je krenula u 8.30 časova, dok je litija iz hrama ka Adi krenula u 11.00 časova.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.