Duhovna riznica 25.04.2025 | 14:00

JEZIVA STVAR ŽIVI U ONOME KO OSEĆA TESKOBU I GRIŽU SAVESTI: Starac Pajsije Svetogorac otkrio je kako prevazići ovaj problem i doživeti duhovnu veličanstvenost

Slika Autora
Autor: M.M.
JEZIVA STVAR ŽIVI U ONOME KO OSEĆA TESKOBU I GRIŽU SAVESTI: Starac Pajsije Svetogorac otkrio je kako prevazići ovaj problem i doživeti duhovnu veličanstvenost
SPC Starac Pajsije Svetogorac

Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena.

U savremenom svetu koji neumoljivo juri napred, sve više ljudi tiho vodi tešku borbu sa sobom – s anksioznošću, teskobom i grižom savesti. To nisu prolazna raspoloženja, već duboki duševni potresi koji se uvlače u svakodnevicu, tiho, ali postojano, narušavajući mir, narušavajući san, narušavajući smisao.

Teskoba, koja često dolazi bez jasnog razloga, i griža savesti, koja izjeda tišinom, postaju sve prisutniji pratilac današnjeg čoveka. Pitanje koje se nameće jeste: zašto? Zašto, uprkos spoljašnjim uspesima, komforu i tehnološkom napretku, duša ne može da se umiri?

Pravoslavlje na ovo pitanje ne nudi brzo rešenje, ali nudi duboko – ono poziva čoveka na preispitivanje i povratak sebi, u iskrenom susretu sa sopstvenim srcem. Prema duhovnom učenju pravoslavne vere, stanje unutrašnjeg mira nije luksuz, već duhovni orijentir. Kada u sebi nosimo nemir, teskobu i krivicu, to je pokazatelj da je duša izgubila svoj oslonac – da je udaljena od izvora svetlosti i smisla.

Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena. Egoizam, gordost i opsednutost sobom često stoje kao prepreke toj unutrašnjoj slobodi, onemogućavajući duši da oseti ono što su sveti nazivali "radost raja" – mir koji dolazi kada je srce očišćeno i ispunjeno ljubavlju.

Pravoslavlje ne negira teskobu. Ono je ne ignoriše niti umanjuje, već je vidi kao prolazno stanje – kao tamu koja može da se razgrne svetlošću istinske vere, ljubavi i samoprevazilaženja. 

Starac Pajsije Svetogorac je objasnio šta je uzrok teskobe i šta nas onemogućava da je prevaziđemo.

"Dušo moja, kada se u nama nalazi deo radosti rajske, onda je Carstvo Božije u nama. Nasuprot tome, kada imamo u sebi teskobu i grižu savesti, onda u sebi imamo deo pakla. Velika je stvar da čovek. bude kadar da na ovome svetu oseti deo rajske radosti. A to nije teško postići; ali nažalost, egoizam nas sprečava od te duhovne veličanstvenosti."