KAKO ODBACITI SVAKU MISAO KOJA VAM GOVORI DA NEŠTO NEĆE BITI DOBRO! Otac Makarije dao odličan savet svim anksioznim ljudima
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena.
U savremenom svetu koji neumoljivo juri napred, sve više ljudi tiho vodi tešku borbu sa sobom – s anksioznošću, teskobom i grižom savesti. To nisu prolazna raspoloženja, već duboki duševni potresi koji se uvlače u svakodnevicu, tiho, ali postojano, narušavajući mir, narušavajući san, narušavajući smisao.
Teskoba, koja često dolazi bez jasnog razloga, i griža savesti, koja izjeda tišinom, postaju sve prisutniji pratilac današnjeg čoveka. Pitanje koje se nameće jeste: zašto? Zašto, uprkos spoljašnjim uspesima, komforu i tehnološkom napretku, duša ne može da se umiri?
Pravoslavlje na ovo pitanje ne nudi brzo rešenje, ali nudi duboko – ono poziva čoveka na preispitivanje i povratak sebi, u iskrenom susretu sa sopstvenim srcem. Prema duhovnom učenju pravoslavne vere, stanje unutrašnjeg mira nije luksuz, već duhovni orijentir. Kada u sebi nosimo nemir, teskobu i krivicu, to je pokazatelj da je duša izgubila svoj oslonac – da je udaljena od izvora svetlosti i smisla.
Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena. Egoizam, gordost i opsednutost sobom često stoje kao prepreke toj unutrašnjoj slobodi, onemogućavajući duši da oseti ono što su sveti nazivali "radost raja" – mir koji dolazi kada je srce očišćeno i ispunjeno ljubavlju.
Pravoslavlje ne negira teskobu. Ono je ne ignoriše niti umanjuje, već je vidi kao prolazno stanje – kao tamu koja može da se razgrne svetlošću istinske vere, ljubavi i samoprevazilaženja.
Starac Pajsije Svetogorac je objasnio šta je uzrok teskobe i šta nas onemogućava da je prevaziđemo.
"Dušo moja, kada se u nama nalazi deo radosti rajske, onda je Carstvo Božije u nama. Nasuprot tome, kada imamo u sebi teskobu i grižu savesti, onda u sebi imamo deo pakla. Velika je stvar da čovek. bude kadar da na ovome svetu oseti deo rajske radosti. A to nije teško postići; ali nažalost, egoizam nas sprečava od te duhovne veličanstvenosti."
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije.
Jedan od najomiljenijih svetogorskih staraca upozoravao je da materijalno blagostanje ne donosi sreću i da bez Boga čovek nosi u sebi deo pakla.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom.
Nema izuzetaka kada je u pitanju krštenje upokojenih.
Hristos je decu postavio kao primer svima koji žele da zadobiju Carstvo nebesko.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Probajte supu od pečuraka sa heljdinom kašom, recept iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvene uzdahe Gospodu Isusu Hristu i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Svetitelj 4. veka pretvorio je običnu prodaju u nenametljivu propoved koja je razoružala tvrdoglavo jeretičko uverenje i dovela do neočekivanog obrta.
Sveti vladika Nikolaj Velimirović zabeležio je priču o ruskom izbeglici koji je u Beogradu postao monah i kasnije episkop, a čije se mošti danas čuvaju u beogradskom Sabornom hramu.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.