KAKO ODBACITI SVAKU MISAO KOJA VAM GOVORI DA NEŠTO NEĆE BITI DOBRO! Otac Makarije dao odličan savet svim anksioznim ljudima
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena.
U savremenom svetu koji neumoljivo juri napred, sve više ljudi tiho vodi tešku borbu sa sobom – s anksioznošću, teskobom i grižom savesti. To nisu prolazna raspoloženja, već duboki duševni potresi koji se uvlače u svakodnevicu, tiho, ali postojano, narušavajući mir, narušavajući san, narušavajući smisao.
Teskoba, koja često dolazi bez jasnog razloga, i griža savesti, koja izjeda tišinom, postaju sve prisutniji pratilac današnjeg čoveka. Pitanje koje se nameće jeste: zašto? Zašto, uprkos spoljašnjim uspesima, komforu i tehnološkom napretku, duša ne može da se umiri?
Pravoslavlje na ovo pitanje ne nudi brzo rešenje, ali nudi duboko – ono poziva čoveka na preispitivanje i povratak sebi, u iskrenom susretu sa sopstvenim srcem. Prema duhovnom učenju pravoslavne vere, stanje unutrašnjeg mira nije luksuz, već duhovni orijentir. Kada u sebi nosimo nemir, teskobu i krivicu, to je pokazatelj da je duša izgubila svoj oslonac – da je udaljena od izvora svetlosti i smisla.
Crkveni oci nas uče da unutrašnji nemir nije kazna, već opomena. Egoizam, gordost i opsednutost sobom često stoje kao prepreke toj unutrašnjoj slobodi, onemogućavajući duši da oseti ono što su sveti nazivali "radost raja" – mir koji dolazi kada je srce očišćeno i ispunjeno ljubavlju.
Pravoslavlje ne negira teskobu. Ono je ne ignoriše niti umanjuje, već je vidi kao prolazno stanje – kao tamu koja može da se razgrne svetlošću istinske vere, ljubavi i samoprevazilaženja.
Starac Pajsije Svetogorac je objasnio šta je uzrok teskobe i šta nas onemogućava da je prevaziđemo.
"Dušo moja, kada se u nama nalazi deo radosti rajske, onda je Carstvo Božije u nama. Nasuprot tome, kada imamo u sebi teskobu i grižu savesti, onda u sebi imamo deo pakla. Velika je stvar da čovek. bude kadar da na ovome svetu oseti deo rajske radosti. A to nije teško postići; ali nažalost, egoizam nas sprečava od te duhovne veličanstvenosti."
Nema ništa što u Bogu neće biti dobro, tvrdi otac Makarije.
Uobičajeno je da se Sveta tajna kštenja prima u detinjstvu, ali odrasli koji se nisu ranije krstili mogu to učiniti u bilo kom životnom dobu - uključujući i trudnice.
Deca nisu samo budućnost – ona su sadašnjost koju oblikujemo svakim svojim postupkom, pogledom i rečju.
Kada nekoga osudimo, mi zapravo zauzimamo mesto koje nam ne pripada – mesto sudije, i to ne samo ljudske, već Božije.
Jedan od najomiljenijih svetogorskih staraca upozoravao je da materijalno blagostanje ne donosi sreću i da bez Boga čovek nosi u sebi deo pakla.
Pravoslavlje ukazuje na to da prava sreća i mir nisu povezani sa spoljnim bogatstvom, već sa unutrašnjim duhovnim mirom.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Pravoslavlje uči da ništa čoveku nije dato slučajno.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.
Jedna rečenica izgovorena u besu može godinama da ostavi trag, a čuveni ruski duhovnik otkriva zbog čega mnogi izgube spokoj upravo onda kada pomisle da su pobedili u raspravi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U pravoslavnoj tradiciji hleb je svetinja koja se poštuje kao plod rada i blagoslova. Iz tog odnosa nastali su starinski recepti poput uštipaka od bajatog hleba koji vraćaju miris doma i podsećaju na vreme bez bacanja hrane.
Jevanđeljska priča o sleporođenom koga je Hristos iscelio zauzima posebno mesto u pravoslavlju jer, osim čuda progledanja, nosi snažnu poruku o veri, patnji, nadi i duhovnoj svetlosti koja menja čovekov život.
U besedi za 5. sedmicu po Vaskrsu Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako se čovek od Boga ne odvaja naglo, već postepeno, kroz neprimetne zamene koje slabe unutrašnju vernost i vode u duhovnu prevaru.