Duhovna riznica 31.10.2026 | 00:01

“SUDBINA NE POSTOJI!”: Sveti Amvrosije Optinski objašnjava šta zaista određuje naš život

“SUDBINA NE POSTOJI!”: Sveti Amvrosije Optinski objašnjava šta zaista određuje naš život
Foto: Religija.rs, Wikipedia / Lozman

Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.

Kada se suoče sa teškim događajima, neuspesima ili posledicama svojih postupaka, ljudi često pomisle da je sve bilo unapred određeno i da ništa nisu mogli da promene. Takvo razmišljanje lako postaje izgovor za izbegavanje odgovornosti za sopstvene odluke. Sveti Amvrosije Optinski nudi drugačije objašnjenje: ono što nazivamo sudbinom često je posledica naših izbora, ali i odluka koje su donosili naši preci.

U jednoj svojoj pouci, ovaj veliki ruski pravoslavni starac podseća da Bog čoveku daje slobodu da sam odlučuje o svojim postupcima. Ipak, ljudi često zaboravljaju koliko su njihovi izbori važni i koliko mogu da utiču na ono što će im se kasnije dogoditi.

- Gospod nam uvek daje mogućnost izbora, ali se mi često na to ne obaziremo! Ne postoji sudbina! Postoje samo naši, kao i izbori naših otaca, koji su doveli kako do loših, tako i do dobrih događaja - govorio je Sveti Amvrosije Optinski.

Njegove reči podsećaju da čovek nije samo posmatrač sopstvenog života. Odluke koje donosi mogu da odrede njegov dalji put, ali i da utiču na ljude oko njega. Zato ne treba sve prepuštati sudbini, već imati na umu da svaki izbor nosi odgovornost za posledice koje iz njega proizlaze.

Čitanje Jevanđelja za subotu 22. sedmicu po Duhovima

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 174 (5,1-10)

1. Jer znamo, ako se naša zemaljska kuća, telesni šator, razruši, imamo zdanje od Boga, kuću nerukotvorenu, večnu na nebesima.  2. Jer za tim i uzdišemo želeći da se obučemo u svoj nebeski stan,  3. tako da se i obučeni, ne nađemo nagi.  4. Jer budući u ovome šatoru, uzdišemo opterećeni zato što nećemo da se svučemo, nego da se još obučemo, da bi život progutao ono što je smrtno. 

5. A onaj koji nas je baš za ovo i sazdao, jeste Bog, koji nam je i dao zalog Duha.  6. Stoga se svagda uzdamo i znamo da dok boravimo u telu, udaljeni smo od Gospoda;  7. jer verom hodimo a ne gledanjem;  8. i postajemo smeli i više volimo otići iz tela i nastaniti se kod Gospoda.  9. Zato se i rado trudimo, bilo da boravimo ovde, bilo da odlazimo, da budemo Njemu ugodni.10. Jer nam se svima valja javiti na sudu Hristovom, da primi svaki ono što u telu učini, bilo dobro ili zlo.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)

13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade.  14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim.  15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.  16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti;  17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.

Jevanđelje po Luki, začalo 29. (7,1-10)

1. A kada završi sve reči svoje pred narodom, uđe u Kapernaum.  2. U kapetana pak jednoga beše sluga bolestan na umoru koji mu beše mio.  3. A kad ču za Isusa, posla mu starešine judejske moleći ga da dođe i spase mu slugu.  4. A oni došavši Isusu moljahu ga usrdno, govoreći: „Dostojan je da mu to učiniš,  5. Jer ljubi narod naš, i sagradi nam sinagogu.”  6. A Isus iđaše s njima. I kad već beše nedaleko od kuće, posla kapetan njemu prijatelje govoreći mu: „Gospode, ne trudi se, jer nisam dostojan da pod krov moj uđeš; 

7. Zato i ne smatrah sebe dostojnim da ti dođem; nego samo reci reč, i ozdraviće sluga moj.  8. Jer i ja sam čovek pod vlašću, i imam pod sobom vojnike, pa rečem jednome: 'Idi", i ide; i drugome: 'Dođi', i dođe; i slugi svojemu: 'Učini to', i učini.”  9. A kad to ču Isus, zadivi mu se, i okrenuvši se narodu koji iđaše za njim reče: „Kažem vam: ni u Izrailju toliku veru ne nađoh.”  10. I kada se poslani vratiše, nađoše bolesnoga slugu zdrava.

BONUS VIDEO