Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Dobro vaspitanje, čvrsti stavovi i iskrene namere ne moraju biti dovoljni da sačuvaju nečiji karakter od lošeg uticaja okruženja. Druženje sa ljudima koji neguju zlobu, gordost i nepoštenje može postepeno promeniti i one koji su odrastali uz drugačije vrednosti. Sveti Jovan Zlatoust je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao zašto je važno birati ljude kojima poklanjamo svoje vreme i poverenje.
Uticaj lošeg društva ne mora odmah da se pokaže kroz velike prestupe. Može početi prihvatanjem grubosti kao nečeg uobičajenog, prećutkivanjem nepravde ili opravdavanjem postupaka koje čovek ranije ne bi tolerisao. Ono što mu je nekada smetalo vremenom može početi da mu izgleda sasvim normalno. Upravo na takvu promenu upozoravao je Sveti Jovan Zlatoust, jedan od najvećih otaca Crkve, naglašavajući da ljudi sa kojima se družimo mogu snažno uticati na naš karakter i duhovni život.
Zlo se lako prima, a teško prepoznaje
Sveti Jovan Zlatoust posebno je upozoravao na opasnost lošeg društva za mlade, ali njegova pouka odnosi se na svakoga ko želi da sačuva svoje vrline i živi u skladu sa hrišćanskim učenjem. Druženje nije samo zajedničko provođenje vremena. Od ljudi sa kojima smo bliski preuzimamo navike, način razmišljanja i odnos prema drugima, često i ne primećujući koliko se menjamo.
Zlatoust pravi jasnu razliku između društva koje čoveka podstiče na dobro i onoga koje ga postepeno udaljava od vrlinskog života. Da bi objasnio koliko taj uticaj može biti snažan, koristi upečatljivo poređenje sa smolom, koja se lepi za svakoga ko je dotakne.
- Ništa nije štetnije za hrišćanina, posebno mladog, od lošeg društva. Jer kao što je druženje sa vernicima i dobrim ljudima škola u kojoj čovek uči hrišćansku filozofiju bez knjiga, to jest, iskren, svet i bogougodan život, tako i druženje sa zlima i grešnima može biti uzrok krajnje iskvarenosti, čak i ako je čovek po prirodi dobar ili dobro vaspitan. Kada se neko druži sa pokvarenima, teško je, gotovo nemoguće, ne pokvariti se, jer zloba je kao smola, lepi se. Dobar čovek, živeći sa zlim čovekom, uvek biva pokvaren, a ne popravljen. Ko dira smolu, biće umazan, a ko se druži sa zlima i gordima, postaće kao oni, kaže Pismo (Sirah 13:1). Razmisli, dakle, sa kim želiš da se družiš. Bolje je živeti sa zverima nego sa zlim ljudima - govorio je Sveti Jovan Zlatoust.
Izbor društva utiče i na duhovni život
U ovoj pouci Zlatoust ne govori samo o lepom ponašanju i dobrom vaspitanju. On podseća da bliski ljudi utiču na naše odluke, navike i odnos prema dobru i zlu. Druženje sa ljudima koji neguju vrline može biti podsticaj za duhovni napredak, dok bliskost sa onima koji opravdavaju zlobu i gordost može vremenom oslabiti čovekovu sposobnost da prepozna sopstvene greške.
To, naravno, ne znači da hrišćanin treba da prezire grešnike ili da im uskraćuje ljubav i pomoć. Hrišćanska ljubav prema bližnjem ne podrazumeva prihvatanje svakog njegovog postupka, niti znači da čovek treba da usvoji tuđe loše navike.
Zato Zlatoustova pouka poziva na razboritost pri izboru ljudi kojima dopuštamo da nam budu bliski. Nije svejedno kakve vrednosti zastupaju oni sa kojima delimo svakodnevicu, jer njihov uticaj ne ostaje uvek samo na rečima.
Čovek ne mora da učini ono što osuđuje da bi se promenio. Dovoljno je da se toliko navikne na tuđe loše postupke da jednog dana prestane da ih prepoznaje kao pogrešne.
Čitanje Jevanđelja za petak 22. sedmice po Duhovima
Shutterstock/sianstock
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Kološanima, začalo 261 (4,10-18)
10. Pozdravlja vas Aristarh, koji je sužanj sa mnom, i Marko, nećak Varnavin, za kojega primiste zapovesti, ako dođe k vama, primite ga, 11. i Isus, prozvani Just, koji su iz obrezanja: oni su jedini moji saradnici za Carstvo Božije koji mi biše uteha. 12. Pozdravlja vas Epafras, koji je od vas, sluga Isusa Hrista; on se jednako trudi za vas u molitvama da budete savršeni i ispunjeni svakom voljom Božijom.
13. Jer ja svedočim za njega da ima veliku revnost za vas i za one koji su u Laodikiji i za one u Jerapolju. 14. Pozdravlja vas Luka, ljekar ljubljeni, i Dimas. 15. Pozdravite braću u Laodikiji, i Nimfana i domaću crkvu njegovu. 16. I kada se ova poslanica pročita kod vas, nastojte da se pročita i u Laodikijskoj Crkvi, a onu iz Laodikije da i vi pročitate. 17. I kažite Arhipu: gledaj službu koju si primio u Gospodu, da je ispunjavaš. 18. Pozdrav mojom rukom, Pavlovom. Opominjite se mojih okova. Blagodat sa vama! Amin.
Jevanđelje po Luki, začalo 50. (10,1-15)
1. A potom izabra ospod i druge, sedamdesetoricu, i posla ih dva po dva pred licem svojim u svaki grad i mesto kuda nameravaše sam ići. 2. I reče im: „Žetve je mnogo, a poslenika malo: zato se molite gospodaru žetve da izvede poslenike na žetvu svoju. 3. Idite; evo ja vas šaljem kao jaganjce među vukove. 4. Ne nosite kesu ni torbu ni obuću, i nikoga ne pozdravljajte na putu. 5. U koju god kuću uđete najpre kažite: „Mir domu ovome!" 6. I ako bude onde sin mira, ostaće na njemu mir vaš; ako li ne bude, vratiće se vama.
7. A u toj kući budite, i jedite i pijte što u njih ima, jer je poslenik dostojan plate svoje; ne prelazite iz kuće u kuću. 8. I u koji god grad uđete i prime vas, jedite što vam se iznese, 9. I isceljujte bolesnike koji su u njemu, i govorite im: „Približilo vam se Carstvo Božije.” 10. I u koji god grad uđete i ne prime vas, izišavši na trgove njegove, recite:
11. „I prah što nam je prionuo od grada vašega za noge naše otresamo vam. Ali ovo znajte da vam se približilo Carstvo Božije!” 12. Kažem vam da će Sodomu biti lakše u Dan onaj negoli gradu tome. 13. Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila čudesa što su bila u vama, davno bi se, sedeći u kostreti i pepelu, pokajali. 14. Ali Tiru i Sidonu biće lakše na Sudu nego vama. 15. I ti, Kapernaume, koji si se do neba podigao, do ada ćeš se survati.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.