Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
U zavisnosti od duhovnog stanja u kojem se čovek nalazi dok obavlja neki posao, takav će biti i ishod njegovog truda. Ako je čovek razdražen, gnevan i izgovara ružne reči, ono što radi neće biti blagosloveno. Nasuprot tome, ako u radu izgovara molitvu ili poje duhovne pesme, takav trud će biti osvećen.
- Jedno je demonsko, a drugo je božansko. Zato je važno uključiti molitvu u svoj rad, kako bi se osvetio i čovek i njegov trud - učio nas je starac Pajsije, koji je iza sebe ostavio nepregledno more vrednih duhovnih pouka.
Sveti Pajsije Svetogorac učio je vernike koliko je važno sve što činimo raditi u miru, bez žurbe i nervoze, i kako je od presudne važnosti da nedeljom i praznicima zastanemo, predahnemo i posvetimo se Bogu i molitvi. U svojim poukama naglašavao je da trud blagosloven Bogom mora biti ispunjen spokojem i molitvom.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Pajsije Svetogorac
- Ako se posao obavlja na brzinu, čovek postaje nervozan, a takav trud nije osvećen. Cilj nam ne treba biti u tome da proizvedemo što više, već da radimo sa mirom i molitvom", govorio je Sveti Pajsije. Posao koji se obavlja u žurbi i napetosti prenosi istu tu napetost na druge, dok rad ispunjen molitvom donosi blagoslov i onima koji ga koriste. Zato su mnogi vernici kroz vekove uzimali manastirske rukotvorine kao blagoslov – jer su nastale u tišini molitve i smirenju.
Sveti Pajsije podsećao je da je savremeni način života prepun nervoze i bespotrebne trke, zbog čega se ljudi udaljavaju od Boga i svoje duše.
- Ljudi su ukinuli nedeljni odmor i praznike, udaljili su se od Boga i Crkve, i na kraju sve što zarade potroše na lekare i bolnice - govorio je on i upozoravao:
- Ko se ne odmori u danima posvećenim Bogu, taj odmara u bolesti.
- Savetujem vernike da prestanu da rade nedeljom i na praznike, kako ih u životu ne bi zadesile nesreće. Svi mogu da organizuju svoj posao tako da ne rade u danima posvećenim Gospodu. Svi problemi proizilaze iz duhovne neosetljivosti – kada bi ljudi više slušali srce i duhovne zakone, lako bi pronašli rešenja,“ govorio je Sveti Pajsije.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
Starac Pajsije Svetogorac učio nas je i tome da rad koji se obavlja s ljubavlju i smirenjem ne umara, već uzdiže čoveka:
- Zamor od duhovnog rada ne umara, već okrepljuje, jer uzdiže čoveka i približava ga Ljubećem Ocu, ispunjavajući dušu radošću." Isticao je i da lenjost umrtvljuje duh i telo: "Ako čovek samo jede, pije, spava i ne radi ništa, njegovo telo i nervi se opuštaju do te mere da na kraju više ne može da učini ništa – postaje nesposoban i za najmanji napor. Ali, ako radi i kreće se, jača i telesno i duhovno.
Reči starca Pajsija podsećaju nas da se u svakodnevnom životu ne udaljavamo od mira i molitve, da svaki posao radimo s blagoslovom i da nikada ne zanemarimo praznike i dane Gospodnje. Jer, kako nas uče svetitelji, duša se ne hrani samo hlebom, već i mirom koji dolazi od Boga.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka, Sveti Pajsije je u svom duhovnom nasleđu ostavio brojne pouke, među kojima je i ona kako, uz stalnu budnost, molitvu i strpljenje, svaki hrišćanin može pronaći put do ljubavi i unutrašnjeg mira.
U svojoj knjizi za 33. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra duboko značenje smirenja u molitvi, podsećajući nas na važnost prihvatanja vlastite nedostojnosti pred Bogom i upozoravajući na opasnosti farisejskog duha.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.