Rad u žurbi i nervozi ostavlja trag na duši, a zanemarivanje nedeljnog odmora i molitve može doneti nesreću. Sveti Pajsije je u svom učenju ostavio pouke – kako pronaći mir i blagodat u svakodnevnom životu.
U zavisnosti od duhovnog stanja u kojem se čovek nalazi dok obavlja neki posao, takav će biti i ishod njegovog truda. Ako je čovek razdražen, gnevan i izgovara ružne reči, ono što radi neće biti blagosloveno. Nasuprot tome, ako u radu izgovara molitvu ili poje duhovne pesme, takav trud će biti osvećen.
- Jedno je demonsko, a drugo je božansko. Zato je važno uključiti molitvu u svoj rad, kako bi se osvetio i čovek i njegov trud - učio nas je starac Pajsije, koji je iza sebe ostavio nepregledno more vrednih duhovnih pouka.
Sveti Pajsije Svetogorac učio je vernike koliko je važno sve što činimo raditi u miru, bez žurbe i nervoze, i kako je od presudne važnosti da nedeljom i praznicima zastanemo, predahnemo i posvetimo se Bogu i molitvi. U svojim poukama naglašavao je da trud blagosloven Bogom mora biti ispunjen spokojem i molitvom.
Facebook/Духовне Поуке Светих Отаца наших
Starac Pajsije Svetogorac
- Ako se posao obavlja na brzinu, čovek postaje nervozan, a takav trud nije osvećen. Cilj nam ne treba biti u tome da proizvedemo što više, već da radimo sa mirom i molitvom", govorio je Sveti Pajsije. Posao koji se obavlja u žurbi i napetosti prenosi istu tu napetost na druge, dok rad ispunjen molitvom donosi blagoslov i onima koji ga koriste. Zato su mnogi vernici kroz vekove uzimali manastirske rukotvorine kao blagoslov – jer su nastale u tišini molitve i smirenju.
Sveti Pajsije podsećao je da je savremeni način života prepun nervoze i bespotrebne trke, zbog čega se ljudi udaljavaju od Boga i svoje duše.
- Ljudi su ukinuli nedeljni odmor i praznike, udaljili su se od Boga i Crkve, i na kraju sve što zarade potroše na lekare i bolnice - govorio je on i upozoravao:
- Ko se ne odmori u danima posvećenim Bogu, taj odmara u bolesti.
- Savetujem vernike da prestanu da rade nedeljom i na praznike, kako ih u životu ne bi zadesile nesreće. Svi mogu da organizuju svoj posao tako da ne rade u danima posvećenim Gospodu. Svi problemi proizilaze iz duhovne neosetljivosti – kada bi ljudi više slušali srce i duhovne zakone, lako bi pronašli rešenja,“ govorio je Sveti Pajsije.
Printscreen/YouTube
Starac Pajsije
Starac Pajsije Svetogorac učio nas je i tome da rad koji se obavlja s ljubavlju i smirenjem ne umara, već uzdiže čoveka:
- Zamor od duhovnog rada ne umara, već okrepljuje, jer uzdiže čoveka i približava ga Ljubećem Ocu, ispunjavajući dušu radošću." Isticao je i da lenjost umrtvljuje duh i telo: "Ako čovek samo jede, pije, spava i ne radi ništa, njegovo telo i nervi se opuštaju do te mere da na kraju više ne može da učini ništa – postaje nesposoban i za najmanji napor. Ali, ako radi i kreće se, jača i telesno i duhovno.
Reči starca Pajsija podsećaju nas da se u svakodnevnom životu ne udaljavamo od mira i molitve, da svaki posao radimo s blagoslovom i da nikada ne zanemarimo praznike i dane Gospodnje. Jer, kako nas uče svetitelji, duša se ne hrani samo hlebom, već i mirom koji dolazi od Boga.
U trenucima kada nas reči povrede, učenja svetih otaca pružaju utehu i savete o tome kako zadržati duhovni mir. Otkrijte zašto uvrede, poput eha u pustinji, uvek pronalaze put nazad do onih koji ih izgovore.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka, Sveti Pajsije je u svom duhovnom nasleđu ostavio brojne pouke, među kojima je i ona kako, uz stalnu budnost, molitvu i strpljenje, svaki hrišćanin može pronaći put do ljubavi i unutrašnjeg mira.
U svojoj knjizi za 33. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra duboko značenje smirenja u molitvi, podsećajući nas na važnost prihvatanja vlastite nedostojnosti pred Bogom i upozoravajući na opasnosti farisejskog duha.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pouka svetogorskog starca otkriva šta čovek treba da učini kada mu se učini da je izgubio pravac i da su mu se svi planovi raspali, i zašto upravo tada počinje najvažniji preokret.
Umesto uobičajenog unutrašnjeg otpora, svetitelj opisuje neočekivan pristup i ukazuje da se izlaz ne nalazi u pojačanoj borbi, već u smirenju koje prekida napad i menja njegov pravac.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.