Drugi ponedeljak posle Vaskrsa, dan nakon Tomine nedelje, verni narod izlazi na groblja sa posebnim darovima.
Dan posle Tomine nedelje, dok praznična atmosfera Vaskrsa i dalje traje (ove godine to je 20. april), vernici se okupljaju na grobljima obeležavajući Pobusani ponedeljak – dan koji spaja sećanje i veru u večni život. U učenju Srpska pravoslavna crkva, ovaj praznik nije samo izraz poštovanja prema upokojenima, već i svedočenje istine potvrđene kroz Vaskrsenje Hristovo: da su pred Bogom svi živi. Zato vernici na grobove ne dolaze praznih ruku, već sa vaskršnjim jajima, cvećem i molitvom, nastavljajući vezu koja nadilazi prolaznost i vreme.
Sveštenik Borislav Petrić iz hrama Svetog proroka Ilije na Mirijevu podseća da ovaj dan ima jasno mesto i smisao u životu vernih:
– Na Pobusani ponedeljak sećamo se naših dragih pokojnika i pozvani smo, ko je u mogućnosti, da izađemo na grobove. Na taj dan se humke malo rastresu, pobusaju i odatle je i naziv Pobusani ponedeljak. Osnovni značaj Pobusanog ponedeljka je da pokažemo da smrti nema i da želimo da proslavimo Vaskrs sa našim pokojnima. Zbog toga, na groblja odnosimo jaja koja smo pre toga farbali za Vaskrs. To je simbolika koju na Pobusani ponedeljak nosimo na groblje. Donosimo i cveće i na taj način iskazujemo naš nepristanak da su se oni upokojili i iskazujemo želju da budemo zajedno sa njima ponovo.
Madeleine Steinbach/Shutterstock
Crkva preporučuje da se na groblje nose vaskršnja jaja
Simbolika koja govori bez reči
U središtu običaja nalazi se vaskršnje jaje, znak života koji ne prestaje. Ono što se na prazničnoj trpezi doživljava kao radost, na groblju postaje ispovedanje vere. Nije reč o formalnosti, već o duboko ukorenjenom osećanju da zajedništvo ne prestaje onog trenutka kada nekoga više ne vidimo.
Otac Borislav ukazuje i na razlike u običajima, ali i na stav Crkve:
– U nekim krajevima i na Pobusani ponedeljak kuvaju se i farbaju jaja, posebno za ovu namenu. Međutim, Crkva preporučuje da na groblja nosimo vaskršnja jaja iz kuće. Da ostavimo jedno ili više jaja za pokojnike i da tim simbolom života na neki način svedočimo i večni život – rekao je sveštenik Borislav Petrić u razgovoru za TV Prva.
Printscreen/Youtube/Blic TV
sveštenik Borislav Petrić
Sećanje koje nadilazi smrt
Pobusani ponedeljak nije dan tuge, već dan nade. Iako se odvija na mestima koja su obično vezana za rastanak, njegova suština je suprotna – potvrda susreta koji tek predstoji. Upravo zato vernici na groblja ne dolaze praznih ruku, već sa darovima koji imaju značenje života.
– Za Boga nema mrtvih, za njega su svi živi. Upokojeni su samo telesno, ali su i oni dušama živi i mi želimo ponovo da ih zagrlimo – zaključuje otac Borislav.
U toj rečenici sabira se smisao čitavog dana: Pobusani ponedeljak ne govori o kraju, već o vezi koja traje. Između humki koje se obnavljaju i jaja koja se ostavljaju, između tišine i molitve, oblikuje se poruka koja ne zastareva – da ljubav ne prestaje i da je sećanje, kada je prožeto verom, zapravo susret koji se nastavlja.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U hramovima širom SAD, uz vaskršnje liturgije, stotine katekumena primile su krštenje i prvi put pristupile pričešću, dok je episkop Čikaga i Srednjeg Zapada poručio da pravi put tek počinje i da se vera potvrđuje životom.
Posle Vaskrsa u kuhinji ostaju šarena jaja i pitanje kako ih pretvoriti u nešto novo. Ovaj jednostavan recept spaja začine i tradiciju u jelo potpuno drugačijeg izgleda i ukusa.
U besedi za utorak Svetle sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva drugačije čitanje Hristovog stradanja, gde jedna proročka rečenica postaje ključ za razumevanje događaja koji i dalje izaziva duboka pitanja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetli (Vaskršnji) utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Valerijana, Tiburcija i Maksima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Slike gomile smeća između spomenika otkrivaju nepoštovanje prema pokojnicima, dok preostali Srbi u naselju osećaju bol i poniženje zbog narušenog svetilišta.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetli (Vaskršnji) utorak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetih Valerijana, Tiburcija i Maksima, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Vaskršnji (Svetli) ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog pape Martina I, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
Nakon prazničnih bogosluženja na Kosovu i Metohiji, poglavar SPC dolazi u beogradski Hram Svetog Save, gde prisustvuje prazničnoj svečanosti ispunjenoj horskim izvođenjem, duhovnom porukom i blagoslovom koji je posebno obradovao najmlađe učesnike programa.
Od Hertfordšira do Londona, niz bogosluženja i katehetskih susreta doveo je stotine ljudi različitog porekla do iste odluke - da postanu deo pravoslavne zajednice kroz krštenje i prvo učešće u liturgiji.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.