ŠTA TREBA PRIPREMITI ZA POBUSANI PONEDELJAK: Sveštenik Borislav Petrić objašnjava kakva jaja se tada nose na groblje
Drugi ponedeljak posle Vaskrsa, dan nakon Tomine nedelje, verni narod izlazi na groblja sa posebnim darovima.
Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
Pobusani ponedeljak je poseban dan u crkvenom kalendaru koji se svake godine obeležava prvog ponedeljka posle Tomine nedelje; ove godine to je 20. april, i nosi snažnu poruku koja spaja radost Vaskrsa i sećanje na upokojene. U pravoslavnoj tradiciji taj praznik ne stoji u središtu bogoslužbenog poretka, ali ga narod čuva kao trenutak susreta – ne sa smrću, već sa nadom u vaskrsenje i život koji ne prestaje.
Otac Borislav Petrić, sveštenik pri Hramu Svetog proroka Ilije na Mirijevu, za portal religija.rs podseća da je ovaj dan „više tradicionalan nego crkven“ i precizira njegovo mesto u kalendaru:
– U okviru praznovanja Vaskrsa imamo jedan događaj koji je više tradicionalan nego crkven, to je Pobusani ponedeljak. On nije prvi ponedeljak po vaskrsenju, već sledeći, nakon Tomine nedelje. Tada, po verovanju našeg naroda, izlazimo na groblje, nosimo vaskršnja jaja, koja su najbitnija simbolika tog dana. Grobove uređujemo, humke posipamo, zemlju rastresamo i zato se taj dan zove Pobusani ponedeljak.
U tom činu, kako objašnjava, nema tame ni beznađa, već ispovedanja vere:
– Jaja se ostavljaju na grobu kao simbol vaskrsenja, i ono što nas tog dana treba da podseti jeste da, verujući da je Hristos vaskrsao i da smrti više nema, mi tog dana bivamo jedno sa upokojenima. Kao što izlazimo na groblje naših bližnjih kada su Zadušnice ili tokom određenih dana, tako i toga dana ispovedamo da smo jedno sa njima.
Posebnu težinu nosi običaj koji na prvi pogled deluje jednostavno, ali krije duboko značenje:
– Zato nosimo simbol života, to jaje, i neko se tim jajetom čak i „kucka“ na grobu uz pozdrav: "Hristos vaskrse". Simbolika toga jeste da mi ne priznajemo da su oni umrli. Oni jesu telom preminuli, predali su ga zemlji, ali dušom su živi, i to potvrđujemo odlaskom na groblje – kaže otac Borislav za portal religija.rs
Otac Borislav jasno razdvaja ovaj dan od Zadušnica, ali ukazuje na njegovu duhovnu bliskost sa njima:
– To nisu Zadušnice, ali jeste jedan od zadušnih dana kada se sećamo svojih pokojnika i činimo ljubav odlazeći na njihove grobove.
U vremenu ubrzanog života, ovaj običaj dobija dodatnu dimenziju – postaje svedočanstvo pažnje i vernosti:
– To je, u ovom bezdušnom vremenu, kada niko nema vremena i kada svima fali par sati u danu, pokazatelj koliko nam je stalo. I pored obaveza i posla, odlazimo na groblje i tu nalazimo mir sa svojim bližnjima.
Na kraju, poruka ostaje jednostavna, ali snažna:
– To je pokazatelj naše ljubavi. Toplo preporučujem svakome ko može da toga dana ode i obiđe groblje svojih pokojnika, da ponese vaskršnje jaje, čestita i njima praznik i zamoli Boga da se opet, jednog dana, zagrlimo sa njima
Drugi ponedeljak posle Vaskrsa, dan nakon Tomine nedelje, verni narod izlazi na groblja sa posebnim darovima.
U srpskoj duhovnoj tradiciji, osmi dan po Vaskrsu, zauzima posebno mesto.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Čoveku kad umre je potrebna samo molitva, naglašava otac Goran.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Agatonika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti sveštenomučenik Vavila i Sveti prorok Mojsije Bogovidac. Katolička crkva obeležava Svetu Ružu iz Viterba, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio je među onima koji su neustrašivo propovedali Jevanđelje narodima koji su u to vreme mahom bili pagani.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Tadeja po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti sveštenomučenik Antim. Katolička crkva obeležava Svetog Grgura Velikog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Primio je krštenje od Jovana, a potom je upoznao Gospoda Isusa Hrista i pošao za njim.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Bio je među onima koji su neustrašivo propovedali Jevanđelje narodima koji su u to vreme mahom bili pagani.
Hrišćanin je pozvan da se Bogu obraća i u radosti i u nevolji, verujući da nijedna teškoća nije izvan njegovog promisla.