Sutra je Pobusani ponedeljak, koji se svake godine obeležava osmog dana nakon Vaskrsa i zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji kao dan posvećen upokojenima.
U narodu je poznat i kao Vaskrs za mrtve, jer vernici toga dana izlaze na groblje, dele vaskršnja jaja i uz molitvu se sećaju svojih preminulih, verujući da radost Hristovog vaskrsenja obuhvata i one koji više nisu sa nama.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti, ali u tišini i molitvenom sećanju. Vernici odlaze na grobove svojih najmilijih, gde ih simbolično "pobusaju", odnosno pospu travom ili cvećem, uređuju ih i pale sveće.
shutterstock.com/Konektus Photo, Shutterstock/Soos Jozsef
Grobovi se na Pobusani ponedeljak sređuju i na njih se iznose obojena jaja
Time se iskazuje poštovanje, ali i vera u život večni, jer smrt u pravoslavlju nije kraj, već prelazak u drugi, večni život.
Na Pobusani ponedeljak bi samo žene trebalo da izađu na groblje. Naime, taj ponedeonik je početak sedmice žena mironosica. A Mironosice su prve posetile grob Gospodnji pod Golgotom, i prve javile ljudima, da je Gospod vaskrsao.
Po svršenoj molitvi, prema crkvenim pravilima, crvenim jajetom bi trebalo kucnuti o krst i spomenik i reći: "Hristos Vaskrse"!
Nikola Mutic
Jaja koja ostanu posle Pobusanog ponedeljka se dele sirotinji
Time se pozdravlja pokojnik najradosnijim pozdravom i njime se uverava da će i njima svanuti dan vaskrsenja iz groba.
Na grobove su nose jaja koja su ofarbana za Vaskrs, a na sajtu "Svetosavlje" jasno je objašnjeno i šta bi trebalo uraditi sa ofarbanim jajima koja ostanu posle Pobusanog ponedeljka.
- Toga dana, po narodnom verovanju i običaju, treba pobusati grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obeležava kao i zadušnice. Naime, izlazi se na groblja, pale se sveće, uređuju grobovi i sveštenik vrši parastose i pomene za pokoj duša pokojnika. Taj dan se iznose farbana vasršnja jaja na grob, i dele se potom sirotinji - navedeno je.
Ovaj incident je deo tenzija između lokalne zajednice i vernika Srpske pravoslavne crkve, koji su ranije postavila jarbol sa trobojkom u skladu sa Temeljnim ugovorom.
Luksuz, zaborav i suvišni rituali zamenjuju molitve i dobra dela, narušavajući suštinu pravoslavne tradicije. Saznajte kako vratiti duhovnu dimenziju u sećanje na upokojne.
Ovaj dan nosi sa sobom duhovnu snagu i važnost tradicije koja nas povezuje sa našim predcima. Protođakon Ljubomir Ranković ističe važna pravila koja nas vode ka ispravnom obeležavanju ovog dana, posvećenog upokojenima.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog proroka Samuila po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Mamant. Katolička crkva obeležava spomendan Blaženih mučenika septembarskih progona iSvetog Salomona Leklerka, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Zašto se na groblje nosi vaskršnje jaje, šta znači „Hristos vaskrse“ među humkama i zbog čega ovaj dan nije običan pomen - objašnjava jerej Borislav Petrić
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
U besedi za sredu 14. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako je zemlja nekadašnjih idola postala dom velikih monaha, mučenika i podvižnika čiji je podvig ostavio dubok trag u istoriji hrišćanstva.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.