Osvetivši nove manastirske objekte, poglavar Srpske pravoslavne crkve upozorio je da bez lične želje nema susreta sa Bogom, ma koliko dar bio velik.
Na praznik Živonosnog istočnika, u narodu poznat i kao Istočni petak, patrijarh Porfirije osvetio je paraklis posvećen tom velikom bogorodičnom prazniku, kao i novoizgrađeni konak u manastiru Mislođin. Pre Svete liturgije, čin osvećenja označio je završetak jednog važnog poglavlja u obnovi ove svetinje, ali i početak njenog punog liturgijskog života.
Sabrani narod, podsećajući na davne vekove kada su se bolni i nemoćni okupljali kraj izvora u Carigradu tražeći isceljenje, i ovoga puta je došao sa istom nadom. Taj istorijski odjek nije bio tek simboličan. Bio je živ u molitvi i prisutan u rečima Patrijarha, koji je u svojoj besedi otvorio pitanje koje se ne može jednostavno obuhvatiti razumom:
Poruka koja seče kroz svakodnevicu: Ljubav postoji, ali traži odgovor
- Gospod je ljubav. On čitavog sebe daje za nas. On sve poziva u radost susreta sa Njim, u zagrljaj sa Njim, ali je neophodno da, pored tog Njegovog poziva, Njegovog zagrljaja, Njegove topline i ljubavi u odnosu na svakog čoveka, nerazumne, nadumne, beskrajne, lude ljubavi Božje u odnosu na nas, neophodno je i da mi hoćemo taj zagrljaj Božji - kazao je patrijarh Porfirije.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije u porti manastira Mislođin
U tim rečima nije bilo samo pouke, već i opomene. Ljubav, kako je istakao, nije jednostrani dar koji se prima bez odgovora. Ona traži prepoznavanje, makar i u slabosti.
- Ne može um ljudski da smesti u sebe zašto i kako to Bog voli nas, nas takve kakvi smo, ali On je ljubav po svojoj suštini i On daje Carstvo svoje, daruje spasenje. Zbog toga nas je prizvao iz nebića u biće. Međutim, neophodno je i važno da mi najpre prepoznamo tu ljubav Božju, a onda da, ma koliko posrtali, ma koliko slabašni, grešni i pogrešni bili, ma koliko bili promašeni, imamo u sebi čežnju, ljubav i neugasivu žeđ za Njim. Neophodno je da hoćemo zagrljaj Božji.
Od temelja do oltara: Obnova koja je promenila lice svetinje
Praznična radost bila je utkana u svaki trenutak sabranja. Uz molitveno učešće igumanije Justine i više od dve stotine vernih, Liturgiju su sa Patrijarhom služili vikarni episkopi Nikon i Petar, kao i više sveštenoslužitelja i đakona, čime je ovaj događaj dobio i širi crkveni značaj.
Obnova manastira Mislođin, koja je započela 2010. godine blagoslovom blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija Radovića, danas se prepoznaje ne samo u podignutim zidovima, već i u duhovnoj živosti koja ih ispunjava. Zalaganjem igumanije Justine podignuta je i manastirska crkva posvećena Svetom Hristoforu, koju je 2015. godine osveštao blaženopočivši patrijarh Irinej.
Ono što je tog dana u Mislođinu bilo najuočljivije nije bila svečanost sama po sebi, već osećaj da se između izgovorenih reči i tišine koja ih prati otvara prostor susreta. Ne samo ljudi među sobom, već čoveka i Boga. A kako je poručio Patrijarh, taj susret nije nametnut, već ponuđen i čeka odgovor.
Patrijarh ukazuje da se Vaskrsli Hristos ne prepoznaje spoljašnjim pogledom, već u ličnom susretu, evharistijskoj zajednici i delatnoj ljubavi prema bližnjem, naročito prema stradalima i vernom narodu na Kosovu i Metohiji.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za subotu Svetle sedmice pokazuje se kako starozavetno proročanstvo puni smisao dobija tek kroz Hristovo vaskrsenje.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok su minus i ledeni okovi gotovo paralisali zemlju, verni narod se okupio na liturgiji, a patrijarh srpski osveštao je temelje parohijskog doma i poslao poruku koja se pamti.
Na dan slave hrama u manastiru Središte, posle osvećenja, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju uz sasluženje arhijereja, monaštva i sveštenstva, posle čega je u porti usledila trpeza ljubavi uz prigodan kulturno-umetnički program.
Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju i obavio čin osvećenja hrama u Hamburgu, gde su se u zajedničkoj molitvi okupili crkveni velikodostojnici i brojni vernici.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
Praznični ručak Narodne kuhinje okupio korisnike u porti hrama Vaznesenja Gospodnjeg na Klisi u Novom Sadu, uz podršku volontera i dobrotvora koji delima svedoče hrišćansku ljubav.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Lav XIV poziva građane da utiču na odluke Kongresa i osporava ratnu politiku, dok američki predsednik uzvraća bez zadrške - iza oštrih reči krije se borba za uticaj nad milionima vernika i pravac kojim će krenuti američko društvo.