Dok su minus i ledeni okovi gotovo paralisali zemlju, verni narod se okupio na liturgiji, a patrijarh srpski osveštao je temelje parohijskog doma i poslao poruku koja se pamti.
Dok su putevi, polja i krovovi pod istim belim pokrivačem, a zima pokazuje svu svoju snagu, u Kamendolu kod Grocke taj sneg nije doneo ni tišinu ni prazninu. Naprotiv, pred hramom Svetog arhanđela Gavrila sabrao se veliki broj vernog naroda, koji ni led pod nogama, ni studen, ni temperatura ispod nule nisu sprečili da dođu i učestvuju u velikom i radosnom događaju za ovu parohiju.
U snežni dan, na praznik kada se Crkva molitveno seća Svetih 14.000 mladenaca vitlejemskih, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog arhanđela Gavrila u Kamendolu, koji je osvećen 26. jula 2015. Patrijarhu su sasluživali vikarni episkop moravički Tihon, jeromonah Andrej, jerej Dejan Todorović, protonamesnik Milomir Jelić, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakon Vasilije Perić. Hram i njegova porta bili su ispunjeni vernicima, a mnogi su, uprkos hladnoći, strpljivo stajali napolju, uzdižući molitve.
Foto: SPC
Osvećenje temelja parohijskog doma u Kamendolu
Kada se temelji osvećuju, ne gradi se samo zgrada
Posle svete liturgije, patrijarh Porfirije osveštao je temelje parohijskog doma, koji će služiti kao mesto okupljanja, duhovnog uzrastanja i pastirske brige za verni narod Kamendola i okoline. Taj čin doživljen je kao početak nečega što će nadživeti i ovu zimu i mnoge koje će doći - kao ulaganje u trajanje zajednice, a ne samo u zidove.
U svojoj besedi patrijarh se obratio narodu rečima koje su se prirodno uklopile u današnji dan i sliku Srbije pod snegom:
- Gospod je dao da prvi put dođem da služim ovde, u vašem mestu. Iako je zima okovala ovaj kraj i ima mnogo snega, ovi predeli ne gube na lepoti ni u ovakvim uslovima. Daće Bog da se viđamo opet i opet, i u proleće, i u leto, i u jesen, kada ćemo imati mogućnost da vidimo svu šarolikost lepote ovog kraja i da u njoj i kroz nju slavimo ime Božje.
Nastavljajući besedu, patrijarh je podsetio da vera nije stvar imena ni navike, već živog i svakodnevnog opredeljenja:
- Istinski se radujem što se okupljate u ovom hramu Božjem. To je važno. Mi znamo da smo hrišćani, da smo pravoslavni, ali to nije dovoljno. Nije dovoljno da smo se samo krstili i da imamo utisak da smo time pravoslavni hrišćani. Važno je i neophodno da dolazimo u hram Božji, da učestvujemo u svetoj liturgiji, da se pričešćujemo, postimo, molimo se Bogu, da se trudimo da sve ono što nam Gospod iznosi kao pravila života unesemo u svoja srca, svakodnevnicu.
- To pokazuje da je vera ono na čemu se temelji naš život. Bez vere, bez vere u Boga, teško da čovek, ma koliko bio i ma šta imao, može postići istinski i pravi unutrašnji mir i unutrašnju radost - poručio je patrijarh Porfirije.
Dok je sneg nastavljao da pada širom Srbije, iz Kamendola se danas nije ponela slika zime, već sabranja. U belini dana ostala je upisana jedna jednostavna, ali snažna poruka: da zajednica zna da se okupi onda kada je najhladnije - i spolja i iznutra.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.
Od detinjstva u siromaštvu do monaškog podviga na Atosu i povratka u rodno selo, gde je decenijama bio oslonac ljudima u nevolji - život starca Akakija obeležili su molitva, skromnost i susreti sa znamenitim duhovnicima.
Rukovodilac radionice za ikonopisanje "Palek" Anatolij Vležko ističe da lik sveca na ikoni nije portret, a sama ikona nije najverodostojnija fiksacija fizičke stvarnosti.
Sumnje apostola Tome je uklonio sam Gospod, ušavši kroz zatvorena vrata u prostoriju u kojoj su se nalazili apostoli okupljeni na molitvu, rekavši Tomi da opipa njegove rane.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
U Buenos Ajresu kršteno deset odraslih i troje dece posle višemesečne pripreme, a praznično bogosluženje u obnovljenom hramu pretvorilo se u snažno svedočanstvo da vera ne poznaje granice jezika, porekla i kontinenta.
Posle molitve u Pridvornom hramu, Savet Arhiepiskopije razmatrao je izveštaje i utvrdio pravce delovanja, uz fokus na misiju, obrazovni rad i humanitarnu pomoć vernom narodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Protojerej-stavrofor Dušan Erdelj objašnjava smisao dana posle Svetle sedmice i poziva vernike u dijaspori da u crkvu ponesu imena bližnjih i darove za pomen.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.