Dok su minus i ledeni okovi gotovo paralisali zemlju, verni narod se okupio na liturgiji, a patrijarh srpski osveštao je temelje parohijskog doma i poslao poruku koja se pamti.
Dok su putevi, polja i krovovi pod istim belim pokrivačem, a zima pokazuje svu svoju snagu, u Kamendolu kod Grocke taj sneg nije doneo ni tišinu ni prazninu. Naprotiv, pred hramom Svetog arhanđela Gavrila sabrao se veliki broj vernog naroda, koji ni led pod nogama, ni studen, ni temperatura ispod nule nisu sprečili da dođu i učestvuju u velikom i radosnom događaju za ovu parohiju.
U snežni dan, na praznik kada se Crkva molitveno seća Svetih 14.000 mladenaca vitlejemskih, patrijarh srpski Porfirije služio je svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog arhanđela Gavrila u Kamendolu, koji je osvećen 26. jula 2015. Patrijarhu su sasluživali vikarni episkop moravički Tihon, jeromonah Andrej, jerej Dejan Todorović, protonamesnik Milomir Jelić, protođakoni Dragan Radić i Radomir Vrućinić, kao i đakon Vasilije Perić. Hram i njegova porta bili su ispunjeni vernicima, a mnogi su, uprkos hladnoći, strpljivo stajali napolju, uzdižući molitve.
Foto: SPC
Osvećenje temelja parohijskog doma u Kamendolu
Kada se temelji osvećuju, ne gradi se samo zgrada
Posle svete liturgije, patrijarh Porfirije osveštao je temelje parohijskog doma, koji će služiti kao mesto okupljanja, duhovnog uzrastanja i pastirske brige za verni narod Kamendola i okoline. Taj čin doživljen je kao početak nečega što će nadživeti i ovu zimu i mnoge koje će doći - kao ulaganje u trajanje zajednice, a ne samo u zidove.
U svojoj besedi patrijarh se obratio narodu rečima koje su se prirodno uklopile u današnji dan i sliku Srbije pod snegom:
- Gospod je dao da prvi put dođem da služim ovde, u vašem mestu. Iako je zima okovala ovaj kraj i ima mnogo snega, ovi predeli ne gube na lepoti ni u ovakvim uslovima. Daće Bog da se viđamo opet i opet, i u proleće, i u leto, i u jesen, kada ćemo imati mogućnost da vidimo svu šarolikost lepote ovog kraja i da u njoj i kroz nju slavimo ime Božje.
Nastavljajući besedu, patrijarh je podsetio da vera nije stvar imena ni navike, već živog i svakodnevnog opredeljenja:
- Istinski se radujem što se okupljate u ovom hramu Božjem. To je važno. Mi znamo da smo hrišćani, da smo pravoslavni, ali to nije dovoljno. Nije dovoljno da smo se samo krstili i da imamo utisak da smo time pravoslavni hrišćani. Važno je i neophodno da dolazimo u hram Božji, da učestvujemo u svetoj liturgiji, da se pričešćujemo, postimo, molimo se Bogu, da se trudimo da sve ono što nam Gospod iznosi kao pravila života unesemo u svoja srca, svakodnevnicu.
- To pokazuje da je vera ono na čemu se temelji naš život. Bez vere, bez vere u Boga, teško da čovek, ma koliko bio i ma šta imao, može postići istinski i pravi unutrašnji mir i unutrašnju radost - poručio je patrijarh Porfirije.
Dok je sneg nastavljao da pada širom Srbije, iz Kamendola se danas nije ponela slika zime, već sabranja. U belini dana ostala je upisana jedna jednostavna, ali snažna poruka: da zajednica zna da se okupi onda kada je najhladnije - i spolja i iznutra.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
U Nedelju Svetih Otaca, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Božijoj prisutnosti i jedinstvu – a mladom jereju ukazano je posebno poverenje i blagoslov.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.