Molitva sabranih vernika, bogosluženje i poruke o pokajanju, nadi i duhovnoj odgovornosti u drevnoj svetinji na Kosovu i Metohiji.
U manastiru Pećka patrijaršija, Veliki petak je i ove godine obeležen u znaku duboke tišine, sabranosti i molitvenog jedinstva. Pod svodovima drevne svetinje služeno je večernje bogosluženje sa iznošenjem Plaštanice, u trenutku kada se liturgijsko vreme zaustavlja pred tajnom Hristovog stradanja.
Večernje je služio patrijarh srpski Porfirije, uz molitveno prisustvo igumanije Haritine, sestrinstva manastira, sveštenstva i vernog naroda koji je u Peć stigao iz Metohije, ali i iz drugih krajeva. Sabranje je u porti manastira dobilo oblik zajedničkog molitvenog disanja, u kojem se, kako je i sam patrijarh kasnije naglasio, prepoznaje i lična i zajednička odgovornost čoveka pred događajem Hristovog raspeća.
Plaštanica kao središte tišine i molitve
Iznošenje Plaštanice, kao centralni trenutak večernjeg bogosluženja na Veliki petak, u Pećka Patrijaršija dobilo je prepoznatljivu težinu sabornosti. Vernici su, u tišini koja nije bila prazna, nego ispunjena smislom, pratili liturgijski čin koji u pravoslavnoj tradiciji predstavlja susret sa Hristovim pogrebom i Njegovim dobrovoljnim stradanjem za život sveta.
U tom molitvenom okviru sabrani su učestvovali u bogosluženju koje je nastavilo jutrenje Velike subote sa statijama, čime se liturgijski prelaz iz dana stradanja u dan nadanja postepeno otvara.
Sabornost sveštenstva i vernog naroda
Uz patrijarha Porfirija sasluživali su arhimandrit Danilo, direktor Patrijaršijske upravne kancelarije, zatim sveštenici Nemanja Kalem, Nenad Našpalić i Dragan Radovanović, protođakon Dragan Radić, đakon Vasilije Perić i ipođakon Vladimir Jelić.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije služio je večernje sa iznošenjem Plaštanice u manastiru Pećka Patriajršija
Prisutnost sveštenoslužitelja različitih službi u okviru jednog čina dodatno je naglasila liturgijsku širinu događaja. Verni narod, pristigao iz više mesta Metohije i šire, nije posmatrao službu kao spoljašnji čin, već kao zajedničko učešće u događaju koji prevazilazi vreme i prostor.
Reči koje Veliki petak čitaju kroz život
Obraćajući se sabranima u manastirskoj porti, patrijarh Porfirije je istakao da Veliki petak nosi dvostruko značenje – i tuge i blagoslova. U njegovim rečima ovaj dan je tužan jer podseća na ljudsku odgovornost u događaju raspeća, ali i blagosloven jer otkriva dubinu Hristove žrtve.
Govoreći o čovekovoj slobodi i njegovim izborima, patrijarh je naglasio da se Hristos i danas „raspinje“ kada god u čoveku prevlada sebičnost i gordost. Istovremeno je ukazao na drugu dimenziju istog događaja – na ljubav koja ne odustaje od čoveka, čak ni u njegovom udaljavanju.
U tom kontekstu podsetio je na lik razbojnika sa krsta kao sliku čovekove unutrašnje borbe: jednog koji ostaje zatvoren u pobuni i drugog koji u poslednjem trenutku prepoznaje prisustvo Božje ljubavi i otvara se pokajanju.
Ljubav koja ne prestaje da traži čoveka
U nastavku obraćanja patrijarh je naglasio da je Hristova žrtva izraz beskonačne ljubavi prema čoveku. Čak i kada čovek, kako je rekao, više bira sebe nego Boga, Hristos ostaje prisutan i veran.
Ta misao, izrečena u prostoru Pećka Patrijaršija, dobija posebno značenje u ambijentu u kojem se vekovima čuva kontinuitet molitve i istorijskog pamćenja. Patrijarh je podsetio da se duhovna borba čoveka odvija u svakodnevnim odlukama, mislima i odnosima prema bližnjima, a ne samo u velikim istorijskim događajima.
Poziv na unutrašnju promenu
Poruka Velikog petka, kako je istakao patrijarh Porfirije, ne ostaje zatvorena u žalosti, već se otvara kao poziv na promenu života. Verujući u reč Hristovu i oslanjajući se na Njegovu blagodat, čovek je pozvan da postane bolji, prema Bogu i prema drugima.
U toj rečenici sabrano je i liturgijsko i životno značenje dana: da se ne prekine odnos sa dobrotom, da se ne zatvori prostor za drugoga i da se ne izgubi osećaj odgovornosti za sopstveni unutrašnji život.
Nastavak bogoslužbenog puta u danima stradanja i nade
Najavljeno je da će patrijarh Porfirije i sutra, na Veliku subotu, služiti svetou liturgijom u Pećkoj patrijaršiji, kao i na sam praznik Vaskrsenja Hristovog. Na Vaskršnji ponedeljak, kako je saopšteno, služiće svetu liturgiju u manastir Visoki Dečani, gde će se u prazničnoj radosti susresti sa stipendistima – mladim svetosavcima sa Kosova i Metohije.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Dok vernici pripremaju vaskršnje korpe za osvećenje, u hramove sve češće stižu i stvari bez duhovnog smisla, zaboravljajući šta zapravo treba prineti pred Vaskrs.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Poglavar SPC doputovao u drevnu lavru, gde će s vernim narodom dočekati Vaskrs, poklonio se svetinjama i nastavlja bogosluženja u danima koji sabiraju stradanje, nadu i trajanje osmovekovne duhovne tradicije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je patrijarhu moskovskom i cele Rusije toplu čestitku povodom imendana, poželeo mu mudrost, snagu i Božji blagoslov i podsetio na značaj Svetog Kirila za duhovni život slovenskih naroda.
Sabranost i snažan duhovni prizor obeležili su jutarnje okupljanje, uz dolazak vernika iz svih krajeva grada i atmosferu koja je ispunila hram i njegovu portu.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.