TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Poglavar SPC doputovao u drevnu lavru, gde će s vernim narodom dočekati Vaskrs, poklonio se svetinjama i nastavlja bogosluženja u danima koji sabiraju stradanje, nadu i trajanje osmovekovne duhovne tradicije.
Tišina je bila prvo što se osetilo pri dolasku. Ne ona svakodnevna, već ona sabrana, gotovo opipljiva, kakvu Veliki petak donosi u pravoslavne hramove. U takvom ozračju, bez zvona i spoljašnje svečanosti, Njegova svetost patrijarh Porfirije stigao je u popodnevnim časovima u Pećku patrijaršiju, gde će zajedno s vernim narodom proslaviti praznik Vaskrsenja Hristovog.
Na ulazu u drevnu svetinju dočekala ga je igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvom i sabranim narodom. Bez uobičajenih znakova spoljašnje radosti, susret je protekao u duhu dana koji Crkva posvećuje sećanju na Hristovo stradanje, tiho, dostojanstveno i molitveno.
Odmah po dolasku, patrijarh se poklonio čudotvornoj ikoni Bogorodice Pećke i svetim moštima svojih prethodnika, arhiepiskopa i patrijaraha srpskih. U tom činu, koji se ponavlja kroz vekove, sabira se neprekinuta nit koja vodi od Svetog Save do današnjih dana. Pod svodovima Peći, naslednici njegovog dela ne preuzimaju samo čast već i odgovornost da upravljaju Crkvom kao brodom kroz istorijske bure.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Osam vekova Pećka patrijaršija čuva tron u koji se uvode poglavari Srpske pravoslavne crkve. Posle obnove jedinstva 1920, vraćena je i praksa ustoličenja u ovom svetom mestu, kao vidljivo svedočanstvo kontinuiteta s vremenom sticanja autokefalnosti 1219.
U tom nizu smenjuju se imena koja su obeležila različite epohe, od patrijarha Dimitrija preko patrijarha Pavla do patrijarha Irineja, a svoje mesto u tom poretku zauzima i patrijarh Porfirije, ustoličen 2022. upravo u Peći.
Njegov boravak u ovoj svetinji odvija se u danima kada se bogoslužbeni ritam najdublje prelama između tuge i nade. Na Veliki petak patrijarh će načalstvovati službom iznošenja plaštanice, dok će na Veliku subotu i na sam praznik Vaskrsenja Hristovog predvoditi svetu liturgiju.
Već na Veliki ponedeljak patrijarh će služiti liturgiju u Manastiru Visoki Dečani, gde će se sresti s mladim stipendistima s Kosova i Metohije, susret koji nosi poruku da se vera ne prenosi samo kroz knjige i obrede već i kroz lični dodir i brigu za budućnost.
Dolazak patrijarha u Pećku patrijaršiju, naročito u dane Velikog petka, ne traži spoljašnje znakove veličine. Njegova snaga je u tišini koja govori više od zvona, u prisustvu koje podseća da Crkva traje ne zahvaljujući buci, već vernosti koja se iznova potvrđuje, iz pokolenja u pokolenje.
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Molitva sabranih vernika, bogosluženje i poruke o pokajanju, nadi i duhovnoj odgovornosti u drevnoj svetinji na Kosovu i Metohiji.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Drugog dana svoje posete južnoj srpskoj pokrajini, poglavar Srpske pravoslavne crkve služio je Liturgiju u manastiru Visoki Dečani, poručivši vernicima da neprijatelji nisu ljudi, već smrt – jedini istinski protivnik, koga je Hristos pobedio iz ljubavi prema svakome od nas.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Vernici će se setiti svojih preminulih, a uz odlazak u hram i na groblje vezani su brojni običaji.
Na praznik Svetog kralja Vladislava, na ktitorskoj slavi u Mileševi okupili su se arhijereji, sveštenstvo, monaštvo, vernici i brojni ugledni gosti.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Tokom višednevne posete predviđene su svete liturgije, osvećenja hramova i susreti sa vernicima u Melburnu, Kanberi i Sidneju.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.