TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Poglavar SPC doputovao u drevnu lavru, gde će s vernim narodom dočekati Vaskrs, poklonio se svetinjama i nastavlja bogosluženja u danima koji sabiraju stradanje, nadu i trajanje osmovekovne duhovne tradicije.
Tišina je bila prvo što se osetilo pri dolasku. Ne ona svakodnevna, već ona sabrana, gotovo opipljiva, kakvu Veliki petak donosi u pravoslavne hramove. U takvom ozračju, bez zvona i spoljašnje svečanosti, Njegova svetost patrijarh Porfirije stigao je u popodnevnim časovima u Pećku patrijaršiju, gde će zajedno s vernim narodom proslaviti praznik Vaskrsenja Hristovog.
Na ulazu u drevnu svetinju dočekala ga je igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvom i sabranim narodom. Bez uobičajenih znakova spoljašnje radosti, susret je protekao u duhu dana koji Crkva posvećuje sećanju na Hristovo stradanje, tiho, dostojanstveno i molitveno.
Odmah po dolasku, patrijarh se poklonio čudotvornoj ikoni Bogorodice Pećke i svetim moštima svojih prethodnika, arhiepiskopa i patrijaraha srpskih. U tom činu, koji se ponavlja kroz vekove, sabira se neprekinuta nit koja vodi od Svetog Save do današnjih dana. Pod svodovima Peći, naslednici njegovog dela ne preuzimaju samo čast već i odgovornost da upravljaju Crkvom kao brodom kroz istorijske bure.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Osam vekova Pećka patrijaršija čuva tron u koji se uvode poglavari Srpske pravoslavne crkve. Posle obnove jedinstva 1920, vraćena je i praksa ustoličenja u ovom svetom mestu, kao vidljivo svedočanstvo kontinuiteta s vremenom sticanja autokefalnosti 1219.
U tom nizu smenjuju se imena koja su obeležila različite epohe, od patrijarha Dimitrija preko patrijarha Pavla do patrijarha Irineja, a svoje mesto u tom poretku zauzima i patrijarh Porfirije, ustoličen 2022. upravo u Peći.
Njegov boravak u ovoj svetinji odvija se u danima kada se bogoslužbeni ritam najdublje prelama između tuge i nade. Na Veliki petak patrijarh će načalstvovati službom iznošenja plaštanice, dok će na Veliku subotu i na sam praznik Vaskrsenja Hristovog predvoditi svetu liturgiju.
Već na Veliki ponedeljak patrijarh će služiti liturgiju u Manastiru Visoki Dečani, gde će se sresti s mladim stipendistima s Kosova i Metohije, susret koji nosi poruku da se vera ne prenosi samo kroz knjige i obrede već i kroz lični dodir i brigu za budućnost.
Dolazak patrijarha u Pećku patrijaršiju, naročito u dane Velikog petka, ne traži spoljašnje znakove veličine. Njegova snaga je u tišini koja govori više od zvona, u prisustvu koje podseća da Crkva traje ne zahvaljujući buci, već vernosti koja se iznova potvrđuje, iz pokolenja u pokolenje.
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Molitva sabranih vernika, bogosluženje i poruke o pokajanju, nadi i duhovnoj odgovornosti u drevnoj svetinji na Kosovu i Metohiji.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
U tišini manastira i među vernicima koji su slušali svaku reč, patrijarh je govorio o strahu koji prati svakog čoveka, o granicama ljudske moći i o pobedi koja se ne objašnjava teorijom, već verom i ličnim iskustvom vaskrsenja.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Vernici iz čitavog regiona satima čekaju ispred Hrama Svetog Save kako bi se poklonili svetinji i dobili trakice osveštane iznad kivota
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.