TIŠINA GRAČANICE GLASNIJA OD SVAKE REČI: Zavet koji narod nosi i kada sve drugo utihne
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Poglavar SPC doputovao u drevnu lavru, gde će s vernim narodom dočekati Vaskrs, poklonio se svetinjama i nastavlja bogosluženja u danima koji sabiraju stradanje, nadu i trajanje osmovekovne duhovne tradicije.
Tišina je bila prvo što se osetilo pri dolasku. Ne ona svakodnevna, već ona sabrana, gotovo opipljiva, kakvu Veliki petak donosi u pravoslavne hramove. U takvom ozračju, bez zvona i spoljašnje svečanosti, Njegova svetost patrijarh Porfirije stigao je u popodnevnim časovima u Pećku patrijaršiju, gde će zajedno s vernim narodom proslaviti praznik Vaskrsenja Hristovog.
Na ulazu u drevnu svetinju dočekala ga je igumanija Haritina sa sestrinstvom, sveštenstvom i sabranim narodom. Bez uobičajenih znakova spoljašnje radosti, susret je protekao u duhu dana koji Crkva posvećuje sećanju na Hristovo stradanje, tiho, dostojanstveno i molitveno.
Odmah po dolasku, patrijarh se poklonio čudotvornoj ikoni Bogorodice Pećke i svetim moštima svojih prethodnika, arhiepiskopa i patrijaraha srpskih. U tom činu, koji se ponavlja kroz vekove, sabira se neprekinuta nit koja vodi od Svetog Save do današnjih dana. Pod svodovima Peći, naslednici njegovog dela ne preuzimaju samo čast već i odgovornost da upravljaju Crkvom kao brodom kroz istorijske bure.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Osam vekova Pećka patrijaršija čuva tron u koji se uvode poglavari Srpske pravoslavne crkve. Posle obnove jedinstva 1920, vraćena je i praksa ustoličenja u ovom svetom mestu, kao vidljivo svedočanstvo kontinuiteta s vremenom sticanja autokefalnosti 1219.
U tom nizu smenjuju se imena koja su obeležila različite epohe, od patrijarha Dimitrija preko patrijarha Pavla do patrijarha Irineja, a svoje mesto u tom poretku zauzima i patrijarh Porfirije, ustoličen 2022. upravo u Peći.
Njegov boravak u ovoj svetinji odvija se u danima kada se bogoslužbeni ritam najdublje prelama između tuge i nade. Na Veliki petak patrijarh će načalstvovati službom iznošenja plaštanice, dok će na Veliku subotu i na sam praznik Vaskrsenja Hristovog predvoditi svetu liturgiju.
Već na Veliki ponedeljak patrijarh će služiti liturgiju u Manastiru Visoki Dečani, gde će se sresti s mladim stipendistima s Kosova i Metohije, susret koji nosi poruku da se vera ne prenosi samo kroz knjige i obrede već i kroz lični dodir i brigu za budućnost.
Dolazak patrijarha u Pećku patrijaršiju, naročito u dane Velikog petka, ne traži spoljašnje znakove veličine. Njegova snaga je u tišini koja govori više od zvona, u prisustvu koje podseća da Crkva traje ne zahvaljujući buci, već vernosti koja se iznova potvrđuje, iz pokolenja u pokolenje.
Parastos, bele ruže i poruke crkvenih velikodostojnika obeležili godišnjicu Martovskog pogroma
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Dok traje rasprava kada farbati jaja, stručnjaci upozoravaju da je izbor boje presudan, a Crkva podseća da je smisao praznika iznad običaja
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Dok traje žustra javna rasprava o osnivanju Univerziteta "Sveti Sava", vladika bački podseća na istorijske korene evropskog obrazovanja i postavlja pitanje dvostrukih aršina.
Parohija tvrdi da ikone nisu pravoslavne, a sav prikupljeni novac završava kod pojedinaca.
Razgovor o regionu, stabilnosti i saradnji otvorio je i pitanje uloge Crkve u savremenim odnosima među državama - može li njen glas da utiče tamo gde politika često nailazi na granice.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.