Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Pravoslavci širom sveta danas obeležavaju Veliki petak, koji zauzima posebno mesto u crkvenom kalendaru kao dan tuge, tišine i sećanja na stradanje i raspeće Isusa Hrista na Golgoti.
Vernici ga obeležavaju u molitvenoj atmosferi, bez služenja svete liturgije, dok jutarnje bogosluženje čine carski časovi, a u večernjim satima služi se posebna služba posvećena Hristovom pogrebenju.
Centralni deo tog bogosluženja predstavlja iznošenje plaštanice - platna na kojem je prikazano telo Hrista nakon skidanja sa krsta. Prema crkvenom predanju, Hristovo telo je, po skidanju sa raspeća, bilo umotano u laneno platno sa primesama pamuka, u koje su ga uvili njegovi učenici zajedno sa Josifom iz Arimateje.
Wikimedia/Oleg Blazhko/GNU FDL
Plaštanica
Danas plaštanica simbolizuje Hristov grob i zauzima posebno mesto u hramu tokom ovih dana.
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
U Eparhiji šumadijskoj objašnjavaju da plaštenica koja se iznosi na Veliki petak predstavlja simbol Hristovog groba, a u pravoslavnim crkvama se postavlja na oltar, gde ostaje do Vakrsa.
- Tokom liturgije na Veliku subotu, plaštanica se uklanja sa oltara i donosi u procesiji oko crkve, simbolizujući Hristovo vaskrsenje. Postoje različite veličine i stilovi plaštanica. Neke su ukrašene zlatnim vezom ili drugim ukrasima, dok su druge jednostavne i bez ikakvih ukrasa. Plaštanice se često čuvaju u crkvenim riznicama i koriste se tokom Velikog petka svake godine.
SPC
Plaštinica se celiva do Vaskrsa
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
- Vernici ljube, celivaju plaštanicu sve do Vaskrsa. U nekim našim krajevima, običaj je da se vernici posle ljubljenja, provlače ispod stola na koji je položena plaštanica. Po narodnom verovanju prilikom provlačenja, treba se pomoliti Bogu i pomisliti neku lepu želju, i ta želja će biti ispunjena - objašnjeno je na sajtu Eparhije.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Od Velikog ponedeljka 6. aprila do Vaskrsa vodi kroz bogosluženja, molitvu i ličnu pripremu – vodič šta je važno, kada otići u hram i kako se pripremiti za Pričešće u danima najveće duhovne težine.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.