DOMAĆI SLADOLED PO RECEPTU SVETOGORSKIH MONAHA POSTAJE HIT: Osvežavajuća poslastica bez trunke šećera
Desert sa Atosa koji osvaja na prvi zalogaj.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Veliki petak Strasne sedmice poseban je dan u godini kada se ne služi Liturgija. Razlog za to je što je Liturgija najsvečanije bogosluženje, pa se na dan stradanja i smrti Spasitelja ne vrši, kao znak duboke žalosti i tišine Crkve.
Ipak, tokom Velikog petka služe se tri bogosluženja: carski časovi ujutru, večernje sa iznošenjem plaštanice tokom dana, kao i jutrenje Velike subote sa činom pogrebenja plaštanice, koje vernici ne bi trebalo da propuste.
To je služba koja obuhvata prvi, treći, šesti i deveti čas. To su kratka bogosluženja sastavljena od psalama, pesama i molitava, koja se u parohijskoj praksi obično vezuju za druge službe, večernje, jutrenje i liturgiju.
Međutim, časovi Velikog petka imaju poseban karakter. Prvo, oni čine samostalno bogosluženje. Drugo, na njima se čitaju odlomci iz Svetog pisma Starog i Novog zaveta, koji se odnose na stradanje Isusa Hrista, Njegovo raspeće na Krstu i pogrebenje.
U crkvenom bogoslužbenom Ustavu ovi časovi nazivaju se veliki. Naziv „carski“ zadržan je u ruskoj tradiciji, jer su im nekada prisustvovali i vladari.
Još pre početka večernje, sveštenik u oltaru polaže plaštanicu na presto. To je pravougaoni pokrov sa predstavom Hrista položenog u grob. Ona se stavlja na mesto gde inače stoji Jevanđelje, dok se Jevanđelje pomera u desni ugao prestola. U sredinu plaštanice polaže se malo Jevanđelje.
Sveštenik je u punoj liturgijskoj odeždi, kao prilikom služenja Liturgije, što naglašava svečanost trenutka.
Tokom večernje vrši se ulazak sa Jevanđeljem, čitaju se paremije, odlomci iz Starog zaveta, kao i Apostol i Jevanđelje. Na kraju službe otvaraju se carske dveri, a sveštenik iznosi plaštanicu iz oltara i polaže je na posebnu grobnicu u sredini hrama, sto koji simbolično predstavlja grob.
Hor peva tropare posvećene pravednom Josifu, koji je uvio telo Hrista u platno i pripremio Njegovo pogrebenje, kao i ženama mironosicama koje su učestvovale u sahrani i potom došle na grob sa miomirisima.
U troparima posvećenim mironosicama opisuje se i javljanje anđela koji im saopštava vest o Vaskrsenju.
Nakon što se plaštanica položi u sredinu hrama, sveštenik obavlja trostruko kađenje i celiva je. Time se završava večernje bogosluženje.
Zatim se pred plaštanicom čita kanon „Plač Bogorodice“, koji izražava tugu Presvete Bogorodice zbog stradanja njenog Sina. Vernici potom prilaze i celivaju plaštanicu.
Ovaj običaj verovatno potiče iz srednjeg veka sa hrišćanskog Istoka, a kasnije je prenet u Rusiju. U ruskim bogoslužbenim knjigama prvi put se pominje u 17. veku, bez tačnog navođenja izvora.
Od tada se praksa iznošenja plaštanice na Veliki petak ustalila kao deo bogoslužbenog poretka.
Ova služba posvećena je sećanju na smrt i pogrebenje Spasitelja. Pevaju se pogrebni tropare, a tekstovi su prožeti tugom zbog događaja na Golgoti i tihim oplakivanjem Hrista.
Ipak, kroz tu tugu povremeno se naziru prvi nagoveštaji Vaskrsenja.
Po svom tipu, ovo je jutrenje. Sve se odvija pred plaštanicom koja stoji u sredini hrama.
Jedan od centralnih delova službe je pevanje Neporočnih, psalama koji čine 17. katizmu. Ovaj deo je podeljen na tri celine. Uz svaki stih psalma dodaje se kratka pohvala. Hor peva stihove, dok sveštenik izgovara pohvale.
Na kraju jutrenja, posle velikog slavoslovlja, obavlja se krstni hod sa plaštanicom, koji simbolizuje pogrebenje Hrista. Procesiju prati pogrebno zvonjenje, dok učesnici pevaju „Sveti Bože…“.
Nakon krstnog hoda čitaju se paremija iz Starog zaveta, Apostol i Jevanđelje. Paremija je uzeta iz Knjige proroka Jezekilja i govori o sveopštem vaskrsenju mrtvih.
U Jevanđelju se opisuje kako su prvosveštenici postavili stražu kod Hristovog groba iz straha da učenici ne odnesu telo.
Posle službe, vernici i sveštenici celivaju plaštanicu, koja ostaje u sredini hrama do noćnog vaskršnjeg bogosluženja.

Plaštanica na večernju: kako izgleda taj trenutak u hramu
Koje pesme tada peva hor?

Da li se služba završava iznošenjem plaštanice?
Odakle potiče običaj iznošenja plaštanice?
Jutrenje Velike subote: služba koja prati tišinu groba
Osobenosti bogosluženja koje se retko vide

Šta se dešava posle krstnog hoda?
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Kako vernici širom pravoslavnog sveta doživljavaju iznošenje plaštanice i pripremaju se za trenutak vaskrsenja Gospoda Isusa Hrista.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Ćirila i Metodija po starom i Svetog Simeona Divnogorca po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Duhove i spomendan Presvete Bogorodice Pomoćnice, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.