Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Veliki petak Strasne sedmice poseban je dan u godini kada se ne služi Liturgija. Razlog za to je što je Liturgija najsvečanije bogosluženje, pa se na dan stradanja i smrti Spasitelja ne vrši, kao znak duboke žalosti i tišine Crkve.
Ipak, tokom Velikog petka služe se tri bogosluženja: carski časovi ujutru, večernje sa iznošenjem plaštanice tokom dana, kao i jutrenje Velike subote sa činom pogrebenja plaštanice, koje vernici ne bi trebalo da propuste.
Carski časovi: šta je ovo bogosluženje i zašto se tako zove?
To je služba koja obuhvata prvi, treći, šesti i deveti čas. To su kratka bogosluženja sastavljena od psalama, pesama i molitava, koja se u parohijskoj praksi obično vezuju za druge službe, večernje, jutrenje i liturgiju.
Međutim, časovi Velikog petka imaju poseban karakter. Prvo, oni čine samostalno bogosluženje. Drugo, na njima se čitaju odlomci iz Svetog pisma Starog i Novog zaveta, koji se odnose na stradanje Isusa Hrista, Njegovo raspeće na Krstu i pogrebenje.
Foto: SPC
Plaštanica u Hramu Svetog Save na Vračaru
U crkvenom bogoslužbenom Ustavu ovi časovi nazivaju se veliki. Naziv „carski“ zadržan je u ruskoj tradiciji, jer su im nekada prisustvovali i vladari.
Plaštanica na večernju: kako izgleda taj trenutak u hramu
Još pre početka večernje, sveštenik u oltaru polaže plaštanicu na presto. To je pravougaoni pokrov sa predstavom Hrista položenog u grob. Ona se stavlja na mesto gde inače stoji Jevanđelje, dok se Jevanđelje pomera u desni ugao prestola. U sredinu plaštanice polaže se malo Jevanđelje.
Sveštenik je u punoj liturgijskoj odeždi, kao prilikom služenja Liturgije, što naglašava svečanost trenutka.
Tokom večernje vrši se ulazak sa Jevanđeljem, čitaju se paremije, odlomci iz Starog zaveta, kao i Apostol i Jevanđelje. Na kraju službe otvaraju se carske dveri, a sveštenik iznosi plaštanicu iz oltara i polaže je na posebnu grobnicu u sredini hrama, sto koji simbolično predstavlja grob.
Koje pesme tada peva hor?
Hor peva tropare posvećene pravednom Josifu, koji je uvio telo Hrista u platno i pripremio Njegovo pogrebenje, kao i ženama mironosicama koje su učestvovale u sahrani i potom došle na grob sa miomirisima.
U troparima posvećenim mironosicama opisuje se i javljanje anđela koji im saopštava vest o Vaskrsenju.
Foto: SPC
Patrijarh Porfirije, bogosluženje na Veliki petak
Da li se služba završava iznošenjem plaštanice?
Nakon što se plaštanica položi u sredinu hrama, sveštenik obavlja trostruko kađenje i celiva je. Time se završava večernje bogosluženje.
Zatim se pred plaštanicom čita kanon „Plač Bogorodice“, koji izražava tugu Presvete Bogorodice zbog stradanja njenog Sina. Vernici potom prilaze i celivaju plaštanicu.
Odakle potiče običaj iznošenja plaštanice?
Ovaj običaj verovatno potiče iz srednjeg veka sa hrišćanskog Istoka, a kasnije je prenet u Rusiju. U ruskim bogoslužbenim knjigama prvi put se pominje u 17. veku, bez tačnog navođenja izvora.
Od tada se praksa iznošenja plaštanice na Veliki petak ustalila kao deo bogoslužbenog poretka.
Jutrenje Velike subote: služba koja prati tišinu groba
Ova služba posvećena je sećanju na smrt i pogrebenje Spasitelja. Pevaju se pogrebni tropare, a tekstovi su prožeti tugom zbog događaja na Golgoti i tihim oplakivanjem Hrista.
Ipak, kroz tu tugu povremeno se naziru prvi nagoveštaji Vaskrsenja.
Osobenosti bogosluženja koje se retko vide
Po svom tipu, ovo je jutrenje. Sve se odvija pred plaštanicom koja stoji u sredini hrama.
Jedan od centralnih delova službe je pevanje Neporočnih, psalama koji čine 17. katizmu. Ovaj deo je podeljen na tri celine. Uz svaki stih psalma dodaje se kratka pohvala. Hor peva stihove, dok sveštenik izgovara pohvale.
Foto: SPC
Iznošenje plaštanice u hramu Svetog Save na Vračaru
Na kraju jutrenja, posle velikog slavoslovlja, obavlja se krstni hod sa plaštanicom, koji simbolizuje pogrebenje Hrista. Procesiju prati pogrebno zvonjenje, dok učesnici pevaju „Sveti Bože…“.
Šta se dešava posle krstnog hoda?
Nakon krstnog hoda čitaju se paremija iz Starog zaveta, Apostol i Jevanđelje. Paremija je uzeta iz Knjige proroka Jezekilja i govori o sveopštem vaskrsenju mrtvih.
U Jevanđelju se opisuje kako su prvosveštenici postavili stražu kod Hristovog groba iz straha da učenici ne odnesu telo.
Posle službe, vernici i sveštenici celivaju plaštanicu, koja ostaje u sredini hrama do noćnog vaskršnjeg bogosluženja.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na Veliki petak, pred ikonama i kandilima, uz pojanje bogoslova iz Prizrena i vizantijskih horova, izvezeno Hristovo telo položeno je na stoček u hramu gde su stolovali srpski patrijarsi – dok se sveti zavet s Kosova obnavljao u molitvi i suzama.
Plaštanica se iznosi, inače, u toku pojanja stihovnjih stihira na večernjem bogosluženju Velikog Petka i polaže se uvek zajedno sa Jevanđeljem na sredinu hrama na poseban sto.
Od izdaje za trideset srebrnjaka do tišine Golgote, kroz događaje ispunjene nepravdom, bolom i verom otkriva se smisao žrtve koja i danas oblikuje duhovni život vernika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki petak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog proroka Jezekilja, dok Jevreji obeležavaju šabatski dan nakon Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.