10 ČLANOVA JEDNE AMERIČKE PORODICE U ISTOM DANU PREŠLO U PRAVOSLAVLJE: Veličanstveno saborno krštenje u crkvi u Teksasu
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Veliki petak Strasne sedmice poseban je dan u godini kada se ne služi Liturgija. Razlog za to je što je Liturgija najsvečanije bogosluženje, pa se na dan stradanja i smrti Spasitelja ne vrši, kao znak duboke žalosti i tišine Crkve.
Ipak, tokom Velikog petka služe se tri bogosluženja: carski časovi ujutru, večernje sa iznošenjem plaštanice tokom dana, kao i jutrenje Velike subote sa činom pogrebenja plaštanice, koje vernici ne bi trebalo da propuste.
To je služba koja obuhvata prvi, treći, šesti i deveti čas. To su kratka bogosluženja sastavljena od psalama, pesama i molitava, koja se u parohijskoj praksi obično vezuju za druge službe, večernje, jutrenje i liturgiju.
Međutim, časovi Velikog petka imaju poseban karakter. Prvo, oni čine samostalno bogosluženje. Drugo, na njima se čitaju odlomci iz Svetog pisma Starog i Novog zaveta, koji se odnose na stradanje Isusa Hrista, Njegovo raspeće na Krstu i pogrebenje.
U crkvenom bogoslužbenom Ustavu ovi časovi nazivaju se veliki. Naziv „carski“ zadržan je u ruskoj tradiciji, jer su im nekada prisustvovali i vladari.
Još pre početka večernje, sveštenik u oltaru polaže plaštanicu na presto. To je pravougaoni pokrov sa predstavom Hrista položenog u grob. Ona se stavlja na mesto gde inače stoji Jevanđelje, dok se Jevanđelje pomera u desni ugao prestola. U sredinu plaštanice polaže se malo Jevanđelje.
Sveštenik je u punoj liturgijskoj odeždi, kao prilikom služenja Liturgije, što naglašava svečanost trenutka.
Tokom večernje vrši se ulazak sa Jevanđeljem, čitaju se paremije, odlomci iz Starog zaveta, kao i Apostol i Jevanđelje. Na kraju službe otvaraju se carske dveri, a sveštenik iznosi plaštanicu iz oltara i polaže je na posebnu grobnicu u sredini hrama, sto koji simbolično predstavlja grob.
Hor peva tropare posvećene pravednom Josifu, koji je uvio telo Hrista u platno i pripremio Njegovo pogrebenje, kao i ženama mironosicama koje su učestvovale u sahrani i potom došle na grob sa miomirisima.
U troparima posvećenim mironosicama opisuje se i javljanje anđela koji im saopštava vest o Vaskrsenju.
Nakon što se plaštanica položi u sredinu hrama, sveštenik obavlja trostruko kađenje i celiva je. Time se završava večernje bogosluženje.
Zatim se pred plaštanicom čita kanon „Plač Bogorodice“, koji izražava tugu Presvete Bogorodice zbog stradanja njenog Sina. Vernici potom prilaze i celivaju plaštanicu.
Ovaj običaj verovatno potiče iz srednjeg veka sa hrišćanskog Istoka, a kasnije je prenet u Rusiju. U ruskim bogoslužbenim knjigama prvi put se pominje u 17. veku, bez tačnog navođenja izvora.
Od tada se praksa iznošenja plaštanice na Veliki petak ustalila kao deo bogoslužbenog poretka.
Ova služba posvećena je sećanju na smrt i pogrebenje Spasitelja. Pevaju se pogrebni tropare, a tekstovi su prožeti tugom zbog događaja na Golgoti i tihim oplakivanjem Hrista.
Ipak, kroz tu tugu povremeno se naziru prvi nagoveštaji Vaskrsenja.
Po svom tipu, ovo je jutrenje. Sve se odvija pred plaštanicom koja stoji u sredini hrama.
Jedan od centralnih delova službe je pevanje Neporočnih, psalama koji čine 17. katizmu. Ovaj deo je podeljen na tri celine. Uz svaki stih psalma dodaje se kratka pohvala. Hor peva stihove, dok sveštenik izgovara pohvale.
Na kraju jutrenja, posle velikog slavoslovlja, obavlja se krstni hod sa plaštanicom, koji simbolizuje pogrebenje Hrista. Procesiju prati pogrebno zvonjenje, dok učesnici pevaju „Sveti Bože…“.
Nakon krstnog hoda čitaju se paremija iz Starog zaveta, Apostol i Jevanđelje. Paremija je uzeta iz Knjige proroka Jezekilja i govori o sveopštem vaskrsenju mrtvih.
U Jevanđelju se opisuje kako su prvosveštenici postavili stražu kod Hristovog groba iz straha da učenici ne odnesu telo.
Posle službe, vernici i sveštenici celivaju plaštanicu, koja ostaje u sredini hrama do noćnog vaskršnjeg bogosluženja.

Plaštanica na večernju: kako izgleda taj trenutak u hramu
Koje pesme tada peva hor?

Da li se služba završava iznošenjem plaštanice?
Odakle potiče običaj iznošenja plaštanice?
Jutrenje Velike subote: služba koja prati tišinu groba
Osobenosti bogosluženja koje se retko vide

Šta se dešava posle krstnog hoda?
Dok vernici u hramove donose jaja i prazničnu hranu na osvećenje, Crkva čuva neobičan ritam ovog dana – između groba i vaskrsenja odvija se tihi događaj sa snažnom porukom hrišćanstva
Plaštanica se tokom večernje službe polaže na posebno pripremljen sto u sredini crkve, zajedno sa Jevanđeljem, gde vernici prilaze da je celivaju i u tišini se pomole.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu Efrosiniju po starom, a po novom kalendaru i Svetu Pelagiju. Katolička crkva obeležava Šimuna starca i Svetog Dimitrija Solunskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.