NA DANAŠNJI DAN, TOMA JE SVOJE NEVERJE ZAMENIO VEROM! Danas je Tomina nedelja!
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
Praznik je posvećen posetama, gostoprimstvu i radosti, te se nastavljaju porodična okupljanja i gozbe.
Srpska pravoslavna crkva 13. aprila slavi Vaskršnji ponedeljak.
Vaskrsni ponedeljak je drugi dan Vaskrsa, koji SPC obeležava kao produžetak proslave Hristovog vaskrsenja, a u Srbiji je to i državni praznik.
Poznat je i kao Svetli ponedeljak jer započinje Svetlu nedelju. Praznik je posvećen posetama, gostoprimstvu i radosti, te se nastavljaju porodična okupljanja i gozbe.
Prema verovanju, u nedelju rano, pre zore, Marija Magdalena, Marija Jakovljeva, Salomija i neke druge žene pošle su sa spremljenim mirom na Hristov grob.
Na kamenu je sedeo anđeo Gospodnji, sa licem kao munja i odelom belim kao sneg. Stražari vojnici su ukočeni od straha. Anđeo blagovesti je rekao mironosicama: "Ne bojte se, jer znam da Isusa raspetoga tražite".
On im je rekao da tu vest pronesu narodom, i da to što pre objave učenicima njegovim da je vaskrsao. Žene kreću, a u isto vreme zbunjeni vojnici, stražari trče u grad da obaveste jevrejske glavare o onom što su videli.
“…I izišavši brzo iz groba, sa strahom i radošću velikom pohitaše da jave učenicima njegovim. A kad iđahu da jave učenicima njegovim, i gle, srete ih Isus govoreći: Radujte se! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se. Tada im reče Isus: Ne bojte se, idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju, i tamo će me vidjeti. A dok one iđahu, gle, neki od stražara dođoše u grad i javiše prvosveštenicima sve što se dogodilo. A oni sastavši se sa starješinama učiniše vijeće, i dadoše vojnicima dovoljno novaca, govoreći: Kažite: učenici njegovi dođoše noću i ukradoše ga dok smo mi spavali…"
Običaji bogosluženja su na taj dan isti kao i za Vaskrs. U mnogim mestima se organizuju litije, uključujući manastir Hilandar.
"Svetli ponedeljak, Vaskrsni ponedeljak (grč: Δευτέρα Διακαινησίμου), prvi dan po Vaskrsu, u koji se pesme dana Hrišćanske Pashe poju sa istim intenzitetom i žarom, jer se cela Svetla sedmica smatra kao produžetak jednog dana - Vaskrsa. Zato je bogosluženje isto kao i za Vaskrs. Ono posle vozglasa sveštenika, počinje pesmom trikratnog Hristos voskrese", stoji navedeno na sajtu SPC.
Na jutrenju pre šestopsalmija takođe se uvek tri puta peva “Hristos voskrese” i onda se čita šestopsalmije.
Od Tomine nedelje se opet vrše molitve za umrle, nakon prekida unutar perioda koji je počeo od Lazareve subote.
U trenutku kada je sve delovalo besmisleno, Ira je susrela ženu koja joj je pomogla da pronađe svetlost kroz veru i spasi se od propasti.
Na društvenim mrežama ubrzo su počeli da kruže fotografije i video snimci polomljenog krsta na Rtnju. I dok su jedni smatrali da je krst polomljen i oboren od strane ljudske ruke, drugi su istakli da je priroda učinila svoje.
Dok pravoslavci iščekuju silazak Blagodatnog ognja, pažnju dodatno privlače svedočanstva o njegovoj neobičnoj prirodi i strah da bi tok drevnog obreda mogao biti narušen.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Sekretar Eparhije kruševačke podseća na događaj koji je Presveta Bogorodica radosno očekivala i otkriva zašto ovaj dan nije samo uspomena na njeno upokojenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Uspenje Presvete Bogorodice po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prepodobni Mojsej Murin. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Avgustina, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Predanje o ovoj ikoni vezano je za kneza Avgara iz Edese, koji je, teško oboleo od gube, čuo za Hrista i njegova čudesna isceljenja.
Pravoslavno predanje majčinstvo ne posmatra samo kao životnu ulogu, već kao veliku odgovornost pred Bogom.
Dok savremeni čovek starost često posmatra kao period gubitka, slabosti i povlačenja iz života, otac Andrej Tkačov ukazuje na njenu dublju svrhu.
Ovaj veliki hrišćanski praznik predstavlja uspomenu na smrt (uspenje) Bogorodice i dan kada se ona uznela na nebo.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.
Iako se na Veliku Gospojinu završava dvonedeljno uzdržanje, pravilo zavisi i od dana u koji praznik pada.