Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Radosna vest stigla je iz Srpske pravoslavne crkve u trenutku kada se pravoslavni vernici pripremaju za najsvetlije dane crkvene godine. Patrijarh srpski Porfirije, pošto je obavešten da su izraelske vlasti ukinule zabranu posete svetim mestima u Jerusalimu, odmah je dao blagoslov da nadležne crkvene službe preduzmu sve potrebne korake kako bi i ove godine Sveti i blagodatni oganj sa Hristovog groba bio donet u Beograd.
Kako je saopšteno, u prestonici Srbije sve je spremno za jedan od najsvečanijih trenutaka Vaskršnjeg bogosluženja. Na početku Vaskršnjeg jutrenja, tačno u 23.00 časa, u hramu Svetog Save na Vračaru načalstvujući arhijerej upaliće prvu sveću upravo ognjem pristiglim iz Jerusalima. Od tog trenutka, plamen će se prenositi među vernicima, koji će svojim svećama poneti simbol svetlosti Vaskrsenja u lični prostor molitve i tišine.
Ovaj čin, koji se ponavlja iz godine u godinu, za mnoge vernike predstavlja ne samo liturgijski trenutak, već i neposredno svedočanstvo o kontinuitetu vere koja povezuje Jerusalim i Beograd, Grob Hristov i hram posvećen Njegovom imenu.
Tajna Velike subote i svetlost Groba Gospodnjeg
Svake godine na Veliku subotu, dan između Raspeća i Vaskrsenja, u Jerusalimu se događa događaj koji vernici doživljavaju kao naročito znamenje blagoslova. Tog dana, u času kada je telo Hristovo počivalo u Grobu, u Kuvukliji, kapeli Groba Gospodnjeg unutar hrama Vaskrsenja, okupljeni očekuju silazak Blagodatnog ognja.
Prema predanju, u subotu kada služi jerusalimski patrijarh Teofil, nakon što su prethodno pogašena sva kandila i zapečaćen ulaz u Grob, patrijarh ulazi u Kuvukliju sa 33 sveće, simbolično noseći broj godina Hristovog života. Posle molitve, u tišini koja sabira hiljade prisutnih, dolazi trenutak kada se u unutrašnjosti Groba pojavljuje svetlost.
Svedočanstva hodočasnika opisuju da se plamen potom prenosi neverovatnom brzinom među prisutnima, dok hram ispunjava svetlucavi, beloplavi sjaj. Vernici taj trenutak doživljavaju kao susret sa svetlošću koja ne sagoreva, već obasjava i umiruje.
Zabeleženi su i opisi prema kojima se oganj u prvim trenucima ne ponaša kao obična vatra. Tek nakon kratkog vremena postaje materijalan u svom uobičajenom obliku. Upravo ta pojava vekovima izaziva pažnju i podstiče različita tumačenja, dok vernici u njoj prepoznaju znak blagodati.
Foto: SPC
Blagodatni oganj u rukama patrijarha jerusalimskog Teofila
Tokom vekova, o Blagodatnom ognju pisali su crkveni oci i hodočasnici, ostavljajući zapise o događaju koji se, kako svedoče, ponavlja sa izuzetnom postojanošću. U tim opisima ponavlja se ista slika: tišina Groba, molitva patrijarha i iznenadni bljesak svetlosti koji se širi kroz hram.
U Jerusalimu ovaj trenutak ne pripada samo jednom narodu ili jednoj crkvi. On okuplja hodočasnike različitih jezika i tradicija, koji zajedno čekaju silazak svetlosti, svako sa svojom molitvom i nadom.
Događaj se, prema dostupnim opisima, odvija uz stroge mere civilnih vlasti: hram se prethodno pregleda, sveće se gase, a Kuvuklija pečati. Tek nakon toga patrijarh ulazi u prostor Groba, gde se, posle molitve, vernici nadaju pojavi ognja koji se potom prenosi okupljenima.
Za pravoslavne vernike, dolazak Blagodatnog ognja u Beograd ima snažnu simboliku. On ne predstavlja samo prenos plamena iz jednog grada u drugi, već i liturgijski most između Jerusalima i prestonice, između mesta Vaskrsenja i hrama posvećenog Hristu.
Ovogodišnji dolazak ognja u hram Svetog Save, u noći Vaskrsa, biće još jedan trenutak u kojem se svetlost, prema crkvenom razumevanju, ne posmatra samo očima, već prima i čuva u tišini lične vere.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Najviše se patrijarhu Porfiriju poslednjih dana zamera što još nije čestitao Studentskoj listi, a to su uradili i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji, ali i beogradski nadbiskup i kardinal Ladislav Nemet
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Blagodatni oganj prenet specijalnim letom u Beograd, vernici u molitvenoj tišini pale sveće, episkop toplički Petar služiće ponoćnu vaskršnju liturgiju u najvećem srpskom hramu.
U drevnoj svetinji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Hristovom silasku u smrt kao pobedi nad najvećim neprijateljem čoveka, dok su vernici poneli snažnu poruku nade i utehe.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.