Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
U uskim ulicama Starog grada Jerusalima, gde se kamen pod nogama hodočasnika već vekovima oblikuje istim putem, ovogodišnji Veliki petak protekao je u znaku povratka, opreza i snažnih emocija. Litija na Via Dolorosa, putu za koji se po predanju veruje da ga je Isus Hristos prošao ka raspeću, održana je u izmenjenim bezbednosnim okolnostima, nakon perioda regionalnih napetosti i privremenih ograničenja kretanja.
Povratak litije kroz srce starog grada
Pravoslavni vernici, sveštenstvo i hodočasnici ponovo su kročili starim jerusalimskim Putem stradanja, noseći krstove i pevajući crkvene pesme dok su se kretali ka crkvi Svetog Groba, jednom od najsvetijih mesta hrišćanskog sveta. Kretanje je bilo usporeno i organizovano, ne samo zbog bezbednosnih mera, već i zbog izraženog osećaja opreza među okupljenima nakon nedavnih događaja u regionu.
Prema izveštajima agencije Rojters, među učesnicima litije bio je i arhiepiskop Pele Filumen, koji je nosio krst kroz Stari grad Jerusalima. Njegovo prisustvo obeležilo je čin koji se u Jerusalimu ponavlja generacijama, ali koji je ove godine dobio i dodatnu dimenziju povratka - povratka hodočasnika svetim mestima koja su ranije bila ograničena ili zatvorena.
Krhki mir i tišina molitve u Jerusalimu
Litija je održana nakon što je primirje omogućilo ublažavanje ograničenja i ponovno otvaranje pristupa svetim mestima. Taj trenutak mnogi su doživeli kao olakšanje i kratkotrajno smirivanje tenzija, ali i kao podsetnik na krhkost mira u regionu.
Dok su se čule crkvene himne koje su odzvanjale kamenim ulicama, hodočasnici su zastajali na mestima koja se po predanju vezuju za poslednje korake Hristovog stradanja. Svaka stanica nosila je svoju tišinu, prekidanu molitvom i kratkim zastojima, kao da se vreme u Starom gradu na trenutak zaustavilo.
Crkva Svetog Groba, završna tačka litije, dočekala je učesnike u uobičajenom liturgijskom poretku, ali uz pojačane bezbednosne mere i kontrolisan ulazak hodočasnika. Ipak, uprkos ograničenjima, među prisutnima je preovladavao osećaj zahvalnosti zbog mogućnosti da se Veliki petak ponovo obeleži na svom izvornom putu.
Jerusalim je i ovog puta pokazao da se njegova liturgijska tradicija ne odvaja od istorijskih okolnosti, već sa njima živi, prilagođava se i opstaje kao svedočanstvo vere koja se ne prekida ni u trenucima nestabilnost
U srcu Starog grada u Jerusalimu, oci Svetog groba svakodnevno štite hramove i vernike, dok molitva i Božija zaštita čuvaju njihove živote i tradiciju koja traje od apostolskih vremena.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Uz blagoslov patrijarha Porfirija, Oganj iz Jerusalima biće donet u Srbiju, a u 23 časa, na početku Vaskršnjeg jutrenja, biće upaljena prva sveća u zavetnom hramu na Vračaru.
Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
Dok se širom pravoslavnog sveta pripremaju različite vrste pogača, svetogorski monasi čuvaju recept koji spaja bogat ukus, simboliku i monašku tradiciju.
Redosled bogoslužbenih radnji, čitanja iz Jevanđelja, litijski hod oko hrama, pojanje žalopojnih tropara i poreklo običaja u srednjovekovnom hrišćanskom Istoku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nakon američkog udara na iranska nuklearna postrojenja i dramatičnog upozorenja Donalda Trampa, Bliski istok gori, a u manastirima se uznose kanoni, bdenija i molitve za mir među narodima.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
U času Hristovog stradanja, priroda je ustala kao svedok i ukor, dok je ljudski razum ostao nem - snažne reči Svetog Nikolaja Ogridskog i Žičkog podsećaju na dubinu duhovnog pada i pozivaju na iskreno pokajanje.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.