Hodočasnici, sveštenstvo i vernici ponovo su prošli Put Stradanja ka Crkvi Svetog Groba, u atmosferi duboke napetosti i duhovnog povratka, dok su ulice Jerusalima odzvanjale molitvama.
U uskim ulicama Starog grada Jerusalima, gde se kamen pod nogama hodočasnika već vekovima oblikuje istim putem, ovogodišnji Veliki petak protekao je u znaku povratka, opreza i snažnih emocija. Litija na Via Dolorosa, putu za koji se po predanju veruje da ga je Isus Hristos prošao ka raspeću, održana je u izmenjenim bezbednosnim okolnostima, nakon perioda regionalnih napetosti i privremenih ograničenja kretanja.
Povratak litije kroz srce starog grada
Pravoslavni vernici, sveštenstvo i hodočasnici ponovo su kročili starim jerusalimskim Putem stradanja, noseći krstove i pevajući crkvene pesme dok su se kretali ka crkvi Svetog Groba, jednom od najsvetijih mesta hrišćanskog sveta. Kretanje je bilo usporeno i organizovano, ne samo zbog bezbednosnih mera, već i zbog izraženog osećaja opreza među okupljenima nakon nedavnih događaja u regionu.
Prema izveštajima agencije Rojters, među učesnicima litije bio je i arhiepiskop Pele Filumen, koji je nosio krst kroz Stari grad Jerusalima. Njegovo prisustvo obeležilo je čin koji se u Jerusalimu ponavlja generacijama, ali koji je ove godine dobio i dodatnu dimenziju povratka - povratka hodočasnika svetim mestima koja su ranije bila ograničena ili zatvorena.
Krhki mir i tišina molitve u Jerusalimu
Litija je održana nakon što je primirje omogućilo ublažavanje ograničenja i ponovno otvaranje pristupa svetim mestima. Taj trenutak mnogi su doživeli kao olakšanje i kratkotrajno smirivanje tenzija, ali i kao podsetnik na krhkost mira u regionu.
Dok su se čule crkvene himne koje su odzvanjale kamenim ulicama, hodočasnici su zastajali na mestima koja se po predanju vezuju za poslednje korake Hristovog stradanja. Svaka stanica nosila je svoju tišinu, prekidanu molitvom i kratkim zastojima, kao da se vreme u Starom gradu na trenutak zaustavilo.
Crkva Svetog Groba, završna tačka litije, dočekala je učesnike u uobičajenom liturgijskom poretku, ali uz pojačane bezbednosne mere i kontrolisan ulazak hodočasnika. Ipak, uprkos ograničenjima, među prisutnima je preovladavao osećaj zahvalnosti zbog mogućnosti da se Veliki petak ponovo obeleži na svom izvornom putu.
Jerusalim je i ovog puta pokazao da se njegova liturgijska tradicija ne odvaja od istorijskih okolnosti, već sa njima živi, prilagođava se i opstaje kao svedočanstvo vere koja se ne prekida ni u trenucima nestabilnost
U srcu Starog grada u Jerusalimu, oci Svetog groba svakodnevno štite hramove i vernike, dok molitva i Božija zaštita čuvaju njihove živote i tradiciju koja traje od apostolskih vremena.
Sveštenstvo Jerusalimske patrijaršije nastavlja liturgiju iza zatvorenih vrata, dok vernici širom sveta iščekuju čudo Blagodatnog ognja uoči pravoslavnog Vaskrsa.
Višenedeljna neizvesnost okončana je dogovorom Jerusalimskog patrijarhata i izraelske policije - tradicionalne litije nema, a bogosluženja će biti, ali uz izmene.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Mitropolit šumadijski u Hramu Svetog Nikolaja upozorio je da čovek bez vere, ljubavi i odgovornosti lako izgubi i sebe i druge, poručivši da Bog čoveka ne menja silom, već ljubavlju.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Nakon američkog udara na iranska nuklearna postrojenja i dramatičnog upozorenja Donalda Trampa, Bliski istok gori, a u manastirima se uznose kanoni, bdenija i molitve za mir među narodima.
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Epifanija Kiparskog po starom i Treće obretenje glave Svetog Jovana Krstitelja po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Mariju Majku Crkve, dok muslimani obeležavaju Dan Arefata, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.