Na dan slave hrama u manastiru Središte, posle osvećenja, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju uz sasluženje arhijereja, monaštva i sveštenstva, posle čega je u porti usledila trpeza ljubavi uz prigodan kulturno-umetnički program.
Na praznik Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, patrijarh srpski Porfirije osvetio je hram posvećen Čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice u manastiru Središte, a potom služio svetu liturgiju. Ova svečanost je okupila mitropolita banatskog Nikanora, niškog Arsenija, vikarnog episkopa novobrdskog Ilariona, arhimandrita Nektarija, igumana Manastira Središta, kao i mnogobrojno monaštvo i sveštenstvo.
SPC
Patrijarh porfirije osvećuje zidove hrama
Manastir Središte, smešten na slikovitoj padini sa koje se pruža pogled ka srpskom Banatu, nosi duboku istorijsku i duhovnu vrednost. Po predanju, manastir je krajem 15. veka podigao Jovan Branković, sin Stefana Slepog i unuk Đurđa Brankovića, i posvetio ga Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Tokom vekova, manastir je prolazio kroz teška vremena, uključujući i pljačku i paljenje hrama od strane Turaka 1788. godine. Vaskrsenje ove svetinje počelo je 1995. godine, a 2001. godine je podignut zvonik po uzoru na hilandarski pirg Svetog Save, uz koji je izgrađen velelepni Hram Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, koji je sada osvetio patrijarh Porfirije.
SPC
Liturgija u Hramu Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije je naglasio značaj pravoslavne vere za srpski narod, rekavši:
- Svaki narod ima neku svoju specifičnost, neku svoju posebnost ili, bolje reći, neki svoj izuzetan, vredan dar od Boga, dar koji mu je dat da ga umnožava, da njime slavi Boga, da njime obogaćuje svet, da njime može da daruje sebe drugima, da drugi mogu da ga upoznaju kroz taj umnoženi dar.
Međutim, iako svako ima poseban, specifičan dar koji se razlikuje od drugog, ima nečeg jedinstvenog što postoji u svakom narodu, a to je da, pored svega ostalog, svaki narod ima jedno određeno mesto koje je posvetio Bogu, koje je odredio za molitvu, mesto na koje dolazi da preispita sebe pred Bogom, da daruje sebe Bogu, da slavi Boga i da može da bude onakav kakav treba da bude - poručio je poglavar SPC sabranima.
Posle liturgije, osvećeni su slavski darovi u čast Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, a u manastirskoj porti pripremljena je trpeza ljubavi uz prigodan kulturno-umetnički program, koji je dodatno uveličao ovaj veliki dan za manastir Središte i sve prisutne vernike, čineći ga nezaboravnim trenutkom duhovnog zajedništva.
Ajete iz sure Eš-Šura (42:52 53) podsećaju da Božija objava može otvoriti srce, usmeriti dušu ka Pravom putu i osvetliti odluke čak i kada ljudsko znanje nije dovoljno.
Reči svetogorskog starca nas podsećaju da prava molitva i ljubav prema bližnjem počinju oslobađanjem srca od osuđivanja, jer samo tada u nama može zasijati toplina Božje prisutnosti.
Postavka "Dokumenta Srpskog Siona" otkriva priče o duhovnom životu, političkim izazovima i kulturnom nasleđu Srpske Crkve, ističući ulogu Karlovaca kao duhovnog i kulturnog centra.
Na praznik Prepodobne mati Paraskeve, u hramu na Dobroj vodi služena je arhijerejska liturgija, a vernici su u istom danu proslavili i prvu slavu fondacije "Sveta Petka“.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
Postavka "Dokumenta Srpskog Siona" otkriva priče o duhovnom životu, političkim izazovima i kulturnom nasleđu Srpske Crkve, ističući ulogu Karlovaca kao duhovnog i kulturnog centra.
Na praznik Prepodobne mati Paraskeve, u hramu na Dobroj vodi služena je arhijerejska liturgija, a vernici su u istom danu proslavili i prvu slavu fondacije "Sveta Petka“.
U saopštenju koje odjekuje kao opomena Mitropolija crnogorsko-primorska poziva na razboritost, smirenost i vraćanje temeljnim hrišćanskim vrednostima, ističući da je nasilje uvek lični, a ne kolektivni greh.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Uz svetlost sveća i miris tamjana, verni narod se okuplja da prinese darove, osvešta slavske kolače i pokloni se moštima najpoštovanije svetiteljke u srpskom narodu.
U saopštenju koje odjekuje kao opomena Mitropolija crnogorsko-primorska poziva na razboritost, smirenost i vraćanje temeljnim hrišćanskim vrednostima, ističući da je nasilje uvek lični, a ne kolektivni greh.