Na dan slave hrama u manastiru Središte, posle osvećenja, poglavar SPC služio je arhijerejsku liturgiju uz sasluženje arhijereja, monaštva i sveštenstva, posle čega je u porti usledila trpeza ljubavi uz prigodan kulturno-umetnički program.
Na praznik Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, patrijarh srpski Porfirije osvetio je hram posvećen Čudotvornoj ikoni Presvete Bogorodice Trojeručice u manastiru Središte, a potom služio svetu liturgiju. Ova svečanost je okupila mitropolita banatskog Nikanora, niškog Arsenija, vikarnog episkopa novobrdskog Ilariona, arhimandrita Nektarija, igumana Manastira Središta, kao i mnogobrojno monaštvo i sveštenstvo.
SPC
Patrijarh porfirije osvećuje zidove hrama
Manastir Središte, smešten na slikovitoj padini sa koje se pruža pogled ka srpskom Banatu, nosi duboku istorijsku i duhovnu vrednost. Po predanju, manastir je krajem 15. veka podigao Jovan Branković, sin Stefana Slepog i unuk Đurđa Brankovića, i posvetio ga Svetim arhangelima Mihailu i Gavrilu.
Tokom vekova, manastir je prolazio kroz teška vremena, uključujući i pljačku i paljenje hrama od strane Turaka 1788. godine. Vaskrsenje ove svetinje počelo je 1995. godine, a 2001. godine je podignut zvonik po uzoru na hilandarski pirg Svetog Save, uz koji je izgrađen velelepni Hram Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, koji je sada osvetio patrijarh Porfirije.
SPC
Liturgija u Hramu Čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice
U svojoj besedi, patrijarh Porfirije je naglasio značaj pravoslavne vere za srpski narod, rekavši:
- Svaki narod ima neku svoju specifičnost, neku svoju posebnost ili, bolje reći, neki svoj izuzetan, vredan dar od Boga, dar koji mu je dat da ga umnožava, da njime slavi Boga, da njime obogaćuje svet, da njime može da daruje sebe drugima, da drugi mogu da ga upoznaju kroz taj umnoženi dar.
Međutim, iako svako ima poseban, specifičan dar koji se razlikuje od drugog, ima nečeg jedinstvenog što postoji u svakom narodu, a to je da, pored svega ostalog, svaki narod ima jedno određeno mesto koje je posvetio Bogu, koje je odredio za molitvu, mesto na koje dolazi da preispita sebe pred Bogom, da daruje sebe Bogu, da slavi Boga i da može da bude onakav kakav treba da bude - poručio je poglavar SPC sabranima.
Posle liturgije, osvećeni su slavski darovi u čast Ikone Presvete Bogorodice Trojeručice, a u manastirskoj porti pripremljena je trpeza ljubavi uz prigodan kulturno-umetnički program, koji je dodatno uveličao ovaj veliki dan za manastir Središte i sve prisutne vernike, čineći ga nezaboravnim trenutkom duhovnog zajedništva.
Ovo jelo od jagnjetine, pasulja i suve slanine kuvalo se polako i po tačno utvrđenom običaju - recept sačuvan kroz generacije i danas budi sećanja na pravu domaću kuhinju.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na praznik srpskog mučenika i kralja, u svetinji na Medakoviću, patrijarh je podsetio vernike da je Crkva pozvana da preobražava svet, a ne da se uklapa u njegove norme i očekivanja, pozivajući na nepokolebljivu veru u božanske vrednosti.
U prisustvu patrijarha Porfirija, arhijereja i bogoslova, slava kapele Svetog Jovana Bogoslova na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu obeležena je uz dolazak čestice moštiju svetitelja, koji je bio i učitelj ovog svetog učilišta.
Na praznik posvećen Svetom Irineju Bačkom, u potresnoj besedi poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na svetiteljev podvig smirenja, ljubavi i žrtve – svedočanstvo života svetog Irineja bačkog u vreme nacističkog terora i posleratne osude, kada je, noseći svoj krst, postao jedno s Hristom.
Uz arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i brojne ugledne ličnosti iz javnog života i vernike, poglavar Srpske pravoslavne crkve obeležio je je svoju slavu u Sabornoj crkvi, ističući važnost ljubavi, mira i unutrašnjeg preobražaja, a potom u Patrijaršijskom dvoru.
U Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom služeno je opelo monahinji Hristini (Rabrenović), koju su vernici pamtili po požrtvovanosti, molitvi i decenijama služenja bez želje za priznanjima.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.
U Galeriji SANU otvorena je velika izložba povodom 850 godina od rođenja Rastka Nemanjića, a patrijarh Porfirije, Nikola Selaković, Lina Mendoni i Zoran Knežević govorili su o veri, identitetu, kulturi i očuvanju nacionalnog nasleđa.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.