ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Citirajući reči Hristove, Sveti Teofan Zatvornik nam u svojoj knjizi petog četvrtka posle Pedesetnice objašnjava da se božanski odnosi, iako slični telesnim po formi, zasnivaju na duhovnom rođenju i rastu u jedinstvu duha, što ih čini nadmoćnim i vrednijim od bilo koje biološke povezanosti.
"Jer ko izvršuje volju Oca moga koji je na nebesima, taj je brat moj i sestra i mati" (Mt.12,50). Gospod nam time daje da razumemo da duhovno srodstvo, koje je on došao da posadi i odneguje na zemlji, nije isto što i telesno srodstvo, premda je po formi odnosa jednako sa njim.
I u njemu postoje očevi i majke – oni koji porađaju rečju istine ili blagoveštenjem, kako govori apostol Pavle. I u njemu postoje braća i sestre – oni koji su od jednog rođeni duhovno i rastu u jednom duhu. Rodbinske veze ovde izgrađuje blagodat.
No, one nisu spoljašnje, nego duboke i životne, kao i telesne, jedino što im je mesto u drugoj oblasti – višoj i važnijoj. Zbog toga i jesu nadmoćne nad telesnim. Kada potreba zahteva, telesne veze se prinose na žrtvu duhovnim interesima, bez žaljenja i sa punom uverenošću da je tako Bogu ugodno i da on to sam zahteva.
U svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini”, u sredu četvrte sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik iznosi ključne misli o suštinskoj promeni koju krštenje donosi, podsećajući nas da je prava snaga u samoodricanju i povezivanju sa Hristom
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, svetac tumači reči apostola Petra o tajni krštenja, objašnjavajući kako ono nije samo čin, već početak novog života u Gospodu, gde greh više ne vlada nad čovekom.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, Sveti Teofan Zatvornik nas u ponedeljak četvrte sedmice Velikog posta poziva da kroz post zaboravimo zemaljske nade i okrenemo se večnim vrednostima.
Šeste subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi ističe značaj čulnog dodira sa svetim tajnama Crkve, koristeći primer krvotočive žene iz Jevanđelja koja je, dotičući haljinu Gospodnju sa verom, ozdravila.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.