ŽIVOT PROVEO U POSTU I MOLITIVI: Danas je Prepodobni Jakov Ispovednik
U vreme Kopronimovo, pretrpeo je velike muke od ikonoboraca: glad, tamnicu i porugu svake vrste.
Šeste subote posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi ističe značaj čulnog dodira sa svetim tajnama Crkve, koristeći primer krvotočive žene iz Jevanđelja koja je, dotičući haljinu Gospodnju sa verom, ozdravila.
Krvotočiva žena je govorila: "Ako se samo dotaknem haljine Njegove (tj. Gospodnje) ozdraviću." I ona dobi po veri svojoj (Mt. 9, 21). Za nas, koji smo čulni, neophodan je čulni dodir da bismo dobili čulnu silu. Gospod je tako uredio. Njegova sveta Crkva ima vidljivo ustrojstvo. Njeni raznorodni delovi nas obuhvataju i mi ih se dotičemo.
Sila Božija, koja se nalazi unutar Crkve, prima se kroz doticanje, pri čemu je prijemnik – vera koja govori: "Ako se samo dotaknem, ozdraviću." Crkva je telo i haljina Gospodnja. Vidljivi delovi kojih se mi dotičemo su Božanske tajne, a posebno, posle krštenja i miropomazanja, Tajna tela i krvi Gospodnje, zajedno sa tajnom pokajanja.
Svakako, i u svim drugim delovima dodirivanje sa verom može privući neophodnu silu od Gospoda, koji je svagde i vidi svakoga koji tako radi, govoreći mu u srcu: "Ne boj se, čedo!" "Slobodni" mislioci, koji se odvraćaju od spoljašnjeg čina Crkve, sami sebe lišavaju dodira sa unutrašnjom, Božanskom, sveoživljavajućom silom. Zbog toga ostaju bolesti. U svojim sujetnim mislima i osećanjima oni se iscrpljuju, duhovno suše i zamiru.
U utorak treće sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik poziva da se ne lišavamo svetih tajni, jer samo kroz njih možemo doći do spasenja.
Svetac u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, prve subote Velikog posta, opisuje veličanstvenu sliku duhovnog jedinstva vernih.
Sveti Teofan nas podseća da je priča o pričešću mnogo dublja od same obredne radnje. Ona je u suštini poziv na najtešnje opštenje sa Gospodom, na zajedništvo sa njim, koje je početak i kraj našeg duhovnog života. Pričešće nas podseća da je sam Gospod izvor života, i da je to zajedništvo sa njim ono što nas istinski ispunjava i vodi ka spasenju. Ovaj proces nije samo istorijski događaj, već traje kroz sve vekove i biće prisutan u večnosti, jer je ta večna hranidba neophodna za duhovni život svih verujućih.
Mnogi olako zaboravljaju na pakao i žive prepušteni slučaju, a Sveti Teofan Zatvornik u knjizi „Misli za svaki dan u godini“ jasno upozorava koliko je takav stav poguban za dušu.
Prevarant koji se predstavljao kao jerej Grčke pravoslavne crkve iskoristio nevolju žene u invalidskim kolicima, obećavajući joj isceljenje molitvama i nestao sa novcem koji je uzeo.
Nakon što je arhiepiskop Elpidofor poklonio predsedniku Sjedinjenih Američkih Država zlatni simbol hrišćanstva i uporedio ga sa Svetim carem Konstantinom, usledila je oštra reakcija iz Turske – od zahteva za oduzimanje pasoša do poziva na progon.
Ova zabrana je, zapravo, ukorenjena u drevnim crkvenim pravilima.
Ljubav prema Bogu nije potpuna bez ljubavi prema bližnjemu.
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Uzbudljive vesti za filmske fanove i poštovaoce kontroverznog hita „Stradanje Hristovo“!
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U svetogorskim manastirima, gde se vekovima neguje umetnost pripreme posnih jela, jednostavni sastojci postaju specijaliteti bogati ukusima i duhovnim značenjem. Otkrijte recept za jelo koje Svetogorci nazivaju „sfungato“ – monaški specijalitet pripreman s pažnjom, uz poseban dodatak koji mu daje osvežavajuću aromu.