"Da li je prikladno ići na groblje na sam dan Vaskrsa?" Mnogi vernici postavljaju ovo pitanje, želeći da vaskršnju radost podele i sa svojim dragim osobama koje su rpeminule.
Kao što nas podsećaju jevanđelski događaji, na sam dan Hristovog Vaskrsenja, Presveta Bogorodica i žene mironosice krenule su ka grobu da pomažu telo Gospodnje, a apostoli su došli da se uvere u praznu grobnicu. U tom duhu, poseta grobljima na Vaskrs za mnoge predstavlja čin ljubavi, nade i vere u pobedu života nad smrću.
Odgovor je konkretnije dao otac Dušan.
- Kao što o Vaskrsu možete podeliti radost vaskrsenja sa svojim srodnicima, prijateljima, susedima, tako isto možete tu radost da podelite i sa svojim upokojenim srodnicima. Jer dobro znamo da „Bog nije Bog mrtvih, nego živih, jer su u Njemu svi živi“ (Luka 20, 38).
Ova poruka jasno svedoči o dubokoj veri Crkve u večni život. Navodi da odlazak na groblje nije uslovljen određenim danima, niti crkvenim obredima već je i dužnost nas kao pojedinca da obiđemo grob dragih ljudi, ako za tim imamo potrebe u ove dane.
- Na groblje se može ići u svako vreme, pa i onda kada se u crkvi ne vrše pomeni za upokojene. Naša je sveta dužnost da posećujemo grobove naših srodnika i prijatelja, da molitveno sa njima razgovaramo, da ih držimo u svom sećanju, da im bude uvek „vječnaja pamjat“.
U pojedinim delovima srpskog naroda, običaji su posebno živopisni i vezani za čitav vaskršnji period:
- U nekim našim krajevima, na primer u Slavoniji, ide se sa litijom na groblje već od Vaskrsnog ponedeljka, pa do Nedelje Tomine, vrše se opšti parastosi za sve pokojnike, a onda se obilaze grobovi, koji su ukrašeni crvenim vaskršnjim jajima, simbolom vaskrsenja. Radost Vaskrsenja Hristovog i pobedni pozdrav, "Hristos vaskrse!", dominiraju kao poruka nade i života, upućena svim živima i upokojenima.
U blagodatnoj atmosferi Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja, uoči najvećeg hrišćanskog praznika, obavljeno je zajedničko krštenje gotovo pedeset vernika, uz snažne poruke o večnom životu koje su dotakle srca prisutnih.
U duhovnom centru srpske crkve na Kosmetu, patrijarh je odao počast Vaskrsenju, dok je mladim studentima i učenicima sa ovog prostora omogućio obrazovni napredak kroz donaciju iz Zadužbine Sime A. Igumanova.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
Svetu službu Božiju služio je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije sa sveštenstvom i vernim narodom.