Uverenje da nismo kao drugi ljudi puno košta svakog čoveka, ističe iguman Simeon, a evo i kako.
Crkva ništa ne prezire toliko kao gordost odnosno ponos jer gord čovek ne odnosi se potcenjivački prema ljudima, već i prema hrišćanskom učenju i prema samom Bogu. Gord i ohol čovek precenjuje svoje mogućnosti i ima osećaj nadmoćnosti u odnosu na druge osobe, a koliko je opasna po crkvi dovoljno ilustruje činjenica da je svrstana na samom vrhu "sedam smrtnih grehova".
Jedan od čestih sinonima za gordost jeste i nadmenost, ali je ipak ona osoba koja je gorda mnogo gora, jer ima sklonost da omalovažava i nipodaštava druge ljude, i da sebe smatra "veličinom“, te se ova osobina ljudi ubraja u hrišćanstvu u smrtne grehe, jer se smatra da je ona "demonska osobina“ i da navodi ljude da "bogohule“. I sam anđeo je pao zbog gordosti i postao Satana.
Veliki pravoslavni bogoslovski enciklopedijski rečnik, objavljen u Rusiji početkom 20. veka, gordost definiše kao lažno osećanje sopstvene nadmoći (ponos, nadmenost, oholost), što je u suprotnosti sa smirenošću, krotkošću i poniznošću. Ona, kako se navodi, "protivreči Tvorcu, koji je stvorio sve ljude jednakima i koji ih je iskupio kroz Sina Svog Jedinorodnog, Gospoda Isusa Hrista”.
"Ko se uzdiže poniziće se, a ko se ponizi uzvisiće se“ je čuvena izreka Isusa Hrista zabeležena na više mesta u Novom zavetu i dovoljno govori kakav odnos hriđćanstvo i crkva imaju prema gordosti.
Samim tim, gord čovek nije moralan čovek. Moral normira odnose u zajednici. A samoživi čovek, nadmenošću svojom, izopštava se iz zajednice.
Printskrin: Youtube
Iguman Simeon
Na to je jednom prilikom ukazao i iguman Manastira Rukumija Simeon i rekao da, šta kod da činimo, ako smo gordi i ponosni u tome što radimo, "ništa nam neće ići u životu". Gordost otvara vrata, kako je rekao, đavolu da čoveku uđe u dušu.
- Srpski narod je to lepo rekao: "Ko se hvali, sam se kvari". Kratko i jasno. Koliko nas kaže, postim, sve ispunjavam, molim se, držim milostinju, slušam to svakodnevno, a opet mi ništa ne ide u životu. Nešto tu ne štima. A šta je to? Samo jedan greh je dovoljan čoveku, a to je greh gordosti, da sve što čini padne u vodu. To znači da đavo ima prava na njegovu dušu, čak u nju i da uđe. To je ta ponositost i uverenje da nije kao drugi ljudi - objasnio je otac Simeon.
Sveti Teofan nas podseća da nije u redu da se oslanjamo samo na materijalnu sigurnost. Umesto toga, trebali bismo da se trudimo da razvijamo unutrašnju snagu i veru. Kada smo otvoreni za Božiju volju, postajemo sposobniji da se suočimo sa životnim izazovima i ostvarimo prave plodove u našim životima. Kao obični ljudi, pozvani smo da živimo s poverenjem i hrabrošću, znajući da Božija milost vodi i prati svaki naš korak. Naš put prema ispunjenju počinje kada se oslobodimo strahova i predamo se ljubavi i dobrom delu, baš kao što su to činili apostoli.
U Novom zavetu se kaže da postoje dva kraljevstva - nebesko i đavolsko. Đavo ili Satana je pali anđeo, koji je, prilikom svog pada, povukao i mnoštvo drugih anđela sa sobom. Isus ga naziva "knezom ovoga sveta“. On je "kušač“ ljudi i nastoji da ih povuče za sobom.
Jedna navika koju mnogi smatraju bezazlenom može da donese svađe, udaljavanje i unutrašnji nemir, a svetogorski starac pokazuje kako se kroz tišinu i pažljivo birane reči čuva duhovna snaga.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
U razgovoru za radio emisiju „Iz perspektive večnosti“, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o pritiscima, klevetama i reakcijama tokom velikog sabranja vernika u Hramu Svetog Save.
Osvećenje Himelstira zakazano je za oktobar 2026. godine, a mitropolit nemački veruje da bi ova svetinja mogla da preraste u duhovno i kulturno središte Srba u Nemačkoj i mesto koje će ih učiniti vidljivijim u javnom životu.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.