U Novom zavetu se kaže da postoje dva kraljevstva - nebesko i đavolsko. Đavo ili Satana je pali anđeo, koji je, prilikom svog pada, povukao i mnoštvo drugih anđela sa sobom. Isus ga naziva "knezom ovoga sveta“. On je "kušač“ ljudi i nastoji da ih povuče za sobom.
U hrišćanstvu uzrok svakog zla jesu zli duhovi i njihov vođa Satana ili Đavo, koga je Bog najpre stvorio kao blago, dobro, svetlonosno biće, ali usled gordosti i želje da postane veći i od samog Boga, od njega sam i otpao. Oni su danas simbol protivljenja Bogu, Božanskoj volji i Božanskom Promislu i uzrok sve lošeg što se događa.
Zli duhovi donose razdor, mržnju i očaj ljudima i svetu uopšte. Oni su suprotnost Božjoj svetosti, dobroti, pravednosti i ljubavi. Kao suprotnost Duha Svetoga, zli duhovi predstavljaju suprotnost Božjem karakteru, prirodi i volji.
U Novom zavetu se kaže da postoje dva kraljevstva - nebesko i đavolsko. Đavo ili Satana je pali anđeo, koji je, prilikom svog pada, povukao i mnoštvo drugih anđela sa sobom. Isus ga naziva "knezom ovoga sveta“. On je "kušač“ ljudi i nastoji da ih povuče za sobom.
Prikaz Satane kao zmaja se u hrišćanstvu pojavljuje uglavnom pod uticajem Otkrovenja Jovanovog gde se on opisuje kao "aždaja", "stara zmija" i govori kako se zaista borio sa arhanđelom Mihailom. Takođe, opisuje se i kao "lutajući lav koji traži koga će proždrati“, u smislu da samo traži žrtve na ovom svetu.
Cilj Satane i zlih duhova jeste, naprostije rečeno, da nas skrene sa pravog, Božjeg puta, da nas izlaže iskušenjima, da nas teraju na greh, a otac Ljubomir Ranković jednom prilikom je objasnio i kad su oni najaktivniji.
youtube/printscreen/ВИДОВДАН
Otac Ljuba
- Gordost je uvek izvor zlog duha, a zli duh nikad nije toliko zaposlen i toliko aktivan kao što je period časnog posta. Nijedan period u godini nije njemu izazov i nema veće mobilizacije pakla nego što je to vreme časnog posta- počeo je otac Ljuba i nastavio da nema ništa gore po čoveka nego da Gospod pomisli da se neko smatra većim od njega.
- Ja postim, molim se Bogu, idem u crkvu... Čim to pomisliš pao si. Samo kad to, što postiš, moliš se, ideš u crkvu, doživiš kao predragoceni božji dar, nešto što ti je omogućeno, nešto našta te je Gospod uputio, a tebi se pružila prilika, pa te tvoje biće i tvoje duhovne snage dovele tamo, to je pravo.
Kad se desi ovako nešto, samo bi trebalo kaže, zahvaljivati se od sva srca Gospodu.
- Samo zahvaljuj se Bogu i kaži: "Gospode, čime sam to zaslužio da se ja ovde nađem. Ničim, osim tvojom milošću i tvojom ljubavlju. Hvala ti gospode na ovom daru, ne moram više da postojim. Ako ima još podari, i neka bude samo volja tvoja, tvoja milost i ljubav. Tebi se prepuštam i ti me vodi. Ništa sebi ne pripisujem, ništa nije moje... Gospode, sve je tvoj dar, sve je tvoje, a ja sam tu... Drži me i podrži i čini sa mnom ono što smatraš da je najbolje. Ne slušaj moje želje, molitve, htenja, sva su pogrešna i nikakva". Ja tako govorim i nije to teorija - kaže otac Ljuba i dodaje:
- Ja ovo tražim, jer znam da ne znam šta meni treba, i nisam dovoljno razuman i svestan da tražim ono što je za mene dobro, jer sam mali pali čovek. I zato se uvek molim Gospodu da on preuzme mene, da me otme od mene, jer živim u carstvu zlih duhova. Ovo, gde mi živimo, carstvo je Satane, ono koje on je on ponudio Hristu. Mi tu živimo, šta mi tu možemo da znamo- zaključio je otac Ljuba i time i odgovorio kako da se odupremo zlim duhovima kad nas napadnu.
Foto: Gordana Tadić
Ikona Isusa Hrista
A kako se možemo boriti, lako možemo naučiti iz primera kada je Đavo odnosno Satana iskušavao Isusa Hrista u pustinji.
Naime, odmah nakon što je Isus bio kršten Sveti duh ga je odveo u pustinju gde je postio 40 dana i noći. Onda dođe đavo da ga iskušava i to rečima: "Ako si sin Božji pretvori ovo kamenje u hleb da bi mogao jesti"! Isus mu reče: "Ovo je napisano u Božjoj reči: Neće čovek živeti samo od hleba, već od svake reči koja izlazi iz Božjih usta"!
Onda ga Đavo odvede u sveti grad, postavi ga na vrh hrama i reče mu: "Ako si sin Božji, baci se dole jer je u Svetom pismu napisano: Bog će zapovediti svojim anđelima da te ponesu da nogom ne bi o kamen zapeo"! Isus mu reče: "Napisao je i ne iskušavaj Boga svoga"!Onda mu Đavo pokaza sva kraljevstva sveta i svu njihovu slavu i reče: "Daću ti sve ovo ako padneš preda mnom i pokloniš mi se". Isus mu da to odgovori: "Beži od mene Satano, jer u Pismu piše: "Gospodu Bogu klanjaj se i samo njemu služi".
Đavo onda pobeže, a tada dođoše i anđeli i pobinuše se za Isusa.
Bog čoveka vodi ka cilju neobičnim putevima, a ako ima vere ništa nije nemoguće, govori igumanija i jedina monahinja manastira Svetog Hristofora, zadužbine kralja Dragutina iz 13. veka, u Mislođinu, i navodi da je Božji poziv dobila mnogo ranije nego što je putem Gospodnjim krenula, ali da ga tada nije razumela.
Proročanstva tri najveća pravoslavna oca, kada je u pitanju rat na Bliskom Istoku, se često povezuju sa konceptom "Poslednjih vremena“, koji se odnosi na situacije krize i duhovnog preporoda.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ako volimo sebe i služimo sebi, mi onda ne možemo da služimo Bogu. I to je uzrok svih naših stradanja, stramputica i padanja, ističe protojerej-stavrofor profesor dr Vladimir Stupar.
Stanovnici prestonice otkrivaju da li poste, kakav značaj za njih ima duhovna priprema za najradosniji hrišćanski praznik i na koji način usklađuju veru sa svakodnevnim obavezama.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.