Jedan od najvećih svetitelja, nosio je nepokolebljivu odanost Hristu, kao i duhovnu snagu, istinske poruke vere, ljubavi i smirenosti koje vekovima žive među vernicima.
Srpska pravoslavna crkva 2. januara slavi jednog od najvećih svetitelja, sveštenomučenika Ignjatija Bogonosca, čije ime nosi duboko ukorenjeno značenje. Ovaj blagi i hrabri svetitelj bio je ne samo nosilac imena Božijeg, već i živući primer vere i odanosti Hristu, do poslednje kapi svog života.
Ignjatije je, prema predanju, bio izuzetno pobožno dete koje je Gospod Isus Hristos uzeo među apostole kao simbol smirenosti i nevine vere, kada je rekao: „Koji se ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom“ (Mt 18, 4). Ovaj svetitelj, koji je svoju veru nosio u srcu i na jeziku, kasnije je postao učenik svetog Jovana Bogoslova, a zajedno s Polikarpom, episkopom smirnskim, širio je svetlost Hristove vere.
Kao episkop Antiohije, Ignjatije je bio pastir u pravom smislu te reči. Njegova ljubav prema crkvi i Hristu bila je neograničena, a jedan od njegovih najvećih doprinosa bio je uvođenje antifonskog načina pojanja u crkvi – tehnike koja je utemeljena na simfoniji nebeskih bića. U ovoj pesmi, gde se pojanje u crkvi odvija tako da kad jedan deo prestane, drugi počne, Ignjatije je slavio Boga i s neba, kao što su to činili anđeli.
Printscreen
Ikona Svetog Ignjatija Bogonosca
Međutim, vladavina cara Trajana nije bila naklonjena Hristovim sledbenicima. Trajan, dolazeći u Antiohiju, saznaje za Ignjatijevu veru i nudi mu bogatstvo i visoki položaj, ukoliko pristane na idolopoklonstvo. Međutim, Ignjatije nije pristao na kompromis, a car ga je u besu poslao u Rim, gde je, zajedno sa deset nemilosrdnih vojnika, morao da putuje dugim putem kroz Trakiju, Makedoniju i Epir.
Na kraju, prispeo je u Rim, gde je bačen pred lavove, i podneo mučeništvo sa radošću i smirenjem, smatrajući to za najuzvišeniji oblik služenja Gospodu. Njegove poslednje reči bile su: „Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Za svoju veru i ljubav prema Bogu, sveti Ignjatije je postao primer svim vernicima, a njegova mučenička smrt, 106. godine, zlatnim slovima je upisana u istoriji hrišćanske crkve. I danas, iako više nije među nama u telesnom obliku, sveti Ignjatije nastavlja da čini čuda, pomažući svakome ko ga priziva u pomoć, kao što to radi kroz vekove.
Za mnoge porodice u srpskim zemljama, današnji dan je takođe i prilika da obeleže svoju krsnu slavu, jer je sveti Ignjatije Bogonosac zaštitnik mnogih domova. Kroz slavlje njegove krsne slave, vernici nastavljaju tradiciju čuvanja svetih vrednosti, poput ljubavi, odanosti, smirenosti i nepopustljivosti u veri. Na ovaj dan, sve naše molitve i misli usmerene su prema njemu, kao živom svedoku ljubavi prema Hristu i svetoj crkvi.
U Dvorskoj kapeli, uz prisustvo patrijarha Porfirija, članova kraljevske porodice i predstavnika različitih verskih zajednica, Karađorđevići su proslavili svog nebeskog zaštitnika.
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
Ovaj čuveni posni prilog nezaobilazan je deo praznične trpeze za Blagovesti. Otkrivamo kako da vam skordalija uvek uspe – da bude vazdušasta, lagana i bogata ukusom, kao sa Svete Gore.
U duhovno snažnoj poruci inspirisanoj prorokom Isaijom, u ponedeljak šeste sedmice Velikog posta, svetac poziva na potpuno napuštanje greha i sleđenje puta kojim nas Bog uči, uz obećanje unutrašnjeg mira „kao reka“ i života ispunjenog plodovima vrline.
Pod svetlošću kandila i uz drevne psalame, monasi uzdižu molitve povodom Blagovesti Presvete Bogorodice – jednog od najvećih hrišćanskih praznika koji vekovima okuplja vernike u tišini i sabranosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Najpre je bio učenik Svetog Jovana Krstitelja, ali kada je Sveti Jovan ukazao prstom na Gospoda Isusa govoreći: "Gle, jagnje Božje!", Sveti Andreja je ostavio svoga prvoga učitelja i pošao za Isusom.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
Pre 33 godine sa grupom prijatelja osnovala je Hor i studio za duhovnu muziku „Melodi“ s kojim kontinuirano pronosi lepotu, smisao i bogatstvo vizantijske, srpske, ruske, bugarske, beloruske kulturne baštine.
Bez mesa, ali s obiljem ukusa, ove nežne rolnice sa crvenim kupusom, tikvicom i šargarepom donose miris doma, toplinu posta i potvrđuju da duhovnost može prebivati i na vašoj trpezi.
Dokumentarni film U ime raskola prvi put na jednom mestu osvetljava tragediju verskog razdora u Ukrajini, uz ekskluzivno svedočanstvo mitropolita Filareta. Premijeri u Ruskom domu prethodi razgovor sa istaknutim teolozima i intelektualcima, a veče će biti zaokruženo koncertom duhovne muzike.