Jedan od najvećih svetitelja, nosio je nepokolebljivu odanost Hristu, kao i duhovnu snagu, istinske poruke vere, ljubavi i smirenosti koje vekovima žive među vernicima.
Srpska pravoslavna crkva 2. januara slavi jednog od najvećih svetitelja, sveštenomučenika Ignjatija Bogonosca, čije ime nosi duboko ukorenjeno značenje. Ovaj blagi i hrabri svetitelj bio je ne samo nosilac imena Božijeg, već i živući primer vere i odanosti Hristu, do poslednje kapi svog života.
Ignjatije je, prema predanju, bio izuzetno pobožno dete koje je Gospod Isus Hristos uzeo među apostole kao simbol smirenosti i nevine vere, kada je rekao: „Koji se ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom“ (Mt 18, 4). Ovaj svetitelj, koji je svoju veru nosio u srcu i na jeziku, kasnije je postao učenik svetog Jovana Bogoslova, a zajedno s Polikarpom, episkopom smirnskim, širio je svetlost Hristove vere.
Kao episkop Antiohije, Ignjatije je bio pastir u pravom smislu te reči. Njegova ljubav prema crkvi i Hristu bila je neograničena, a jedan od njegovih najvećih doprinosa bio je uvođenje antifonskog načina pojanja u crkvi – tehnike koja je utemeljena na simfoniji nebeskih bića. U ovoj pesmi, gde se pojanje u crkvi odvija tako da kad jedan deo prestane, drugi počne, Ignjatije je slavio Boga i s neba, kao što su to činili anđeli.
Printscreen
Ikona Svetog Ignjatija Bogonosca
Međutim, vladavina cara Trajana nije bila naklonjena Hristovim sledbenicima. Trajan, dolazeći u Antiohiju, saznaje za Ignjatijevu veru i nudi mu bogatstvo i visoki položaj, ukoliko pristane na idolopoklonstvo. Međutim, Ignjatije nije pristao na kompromis, a car ga je u besu poslao u Rim, gde je, zajedno sa deset nemilosrdnih vojnika, morao da putuje dugim putem kroz Trakiju, Makedoniju i Epir.
Na kraju, prispeo je u Rim, gde je bačen pred lavove, i podneo mučeništvo sa radošću i smirenjem, smatrajući to za najuzvišeniji oblik služenja Gospodu. Njegove poslednje reči bile su: „Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Za svoju veru i ljubav prema Bogu, sveti Ignjatije je postao primer svim vernicima, a njegova mučenička smrt, 106. godine, zlatnim slovima je upisana u istoriji hrišćanske crkve. I danas, iako više nije među nama u telesnom obliku, sveti Ignjatije nastavlja da čini čuda, pomažući svakome ko ga priziva u pomoć, kao što to radi kroz vekove.
Za mnoge porodice u srpskim zemljama, današnji dan je takođe i prilika da obeleže svoju krsnu slavu, jer je sveti Ignjatije Bogonosac zaštitnik mnogih domova. Kroz slavlje njegove krsne slave, vernici nastavljaju tradiciju čuvanja svetih vrednosti, poput ljubavi, odanosti, smirenosti i nepopustljivosti u veri. Na ovaj dan, sve naše molitve i misli usmerene su prema njemu, kao živom svedoku ljubavi prema Hristu i svetoj crkvi.
U Dvorskoj kapeli, uz prisustvo patrijarha Porfirija, članova kraljevske porodice i predstavnika različitih verskih zajednica, Karađorđevići su proslavili svog nebeskog zaštitnika.
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
U besedi za utorak 11. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o vremenu koje je čoveku još ostavljeno za pokajanje, upozoravajući da će nastupiti dan koji neće biti prilika za promenu, već za konačni sud.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kalinika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhiđakon Evplo. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Klare Asiške, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Veliki duhovnik našeg vremena upozoravao je da problem ne mora biti u bahatosti i otvorenoj oholosti, već u uverenju da smo dovoljno dobri, zbog čega prestajemo da preispitujemo sopstvene postupke i slabosti.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Najpre je bio učenik Svetog Jovana Krstitelja, ali kada je Sveti Jovan ukazao prstom na Gospoda Isusa govoreći: "Gle, jagnje Božje!", Sveti Andreja je ostavio svoga prvoga učitelja i pošao za Isusom.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Kalinika po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhiđakon Evplo. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Klare Asiške, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete apostole Prohora, Nikanora, Timona i Parmena po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhidiakon Lavrentije. Katolička crkva obeležava praznik Svetog Lovrenca, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.