Jedan od najvećih svetitelja, nosio je nepokolebljivu odanost Hristu, kao i duhovnu snagu, istinske poruke vere, ljubavi i smirenosti koje vekovima žive među vernicima.
Srpska pravoslavna crkva 2. januara slavi jednog od najvećih svetitelja, sveštenomučenika Ignjatija Bogonosca, čije ime nosi duboko ukorenjeno značenje. Ovaj blagi i hrabri svetitelj bio je ne samo nosilac imena Božijeg, već i živući primer vere i odanosti Hristu, do poslednje kapi svog života.
Ignjatije je, prema predanju, bio izuzetno pobožno dete koje je Gospod Isus Hristos uzeo među apostole kao simbol smirenosti i nevine vere, kada je rekao: „Koji se ponizi kao dete ovo, onaj je najveći u Carstvu nebeskom“ (Mt 18, 4). Ovaj svetitelj, koji je svoju veru nosio u srcu i na jeziku, kasnije je postao učenik svetog Jovana Bogoslova, a zajedno s Polikarpom, episkopom smirnskim, širio je svetlost Hristove vere.
Kao episkop Antiohije, Ignjatije je bio pastir u pravom smislu te reči. Njegova ljubav prema crkvi i Hristu bila je neograničena, a jedan od njegovih najvećih doprinosa bio je uvođenje antifonskog načina pojanja u crkvi – tehnike koja je utemeljena na simfoniji nebeskih bića. U ovoj pesmi, gde se pojanje u crkvi odvija tako da kad jedan deo prestane, drugi počne, Ignjatije je slavio Boga i s neba, kao što su to činili anđeli.
Printscreen
Ikona Svetog Ignjatija Bogonosca
Međutim, vladavina cara Trajana nije bila naklonjena Hristovim sledbenicima. Trajan, dolazeći u Antiohiju, saznaje za Ignjatijevu veru i nudi mu bogatstvo i visoki položaj, ukoliko pristane na idolopoklonstvo. Međutim, Ignjatije nije pristao na kompromis, a car ga je u besu poslao u Rim, gde je, zajedno sa deset nemilosrdnih vojnika, morao da putuje dugim putem kroz Trakiju, Makedoniju i Epir.
Na kraju, prispeo je u Rim, gde je bačen pred lavove, i podneo mučeništvo sa radošću i smirenjem, smatrajući to za najuzvišeniji oblik služenja Gospodu. Njegove poslednje reči bile su: „Ostavite me da budem hrana zverima, preko kojih se može dostići Bog. Pšenica sam Božija, i meljem se zubima zveri, da se nađem čist hleb Hristu.“
Za svoju veru i ljubav prema Bogu, sveti Ignjatije je postao primer svim vernicima, a njegova mučenička smrt, 106. godine, zlatnim slovima je upisana u istoriji hrišćanske crkve. I danas, iako više nije među nama u telesnom obliku, sveti Ignjatije nastavlja da čini čuda, pomažući svakome ko ga priziva u pomoć, kao što to radi kroz vekove.
Za mnoge porodice u srpskim zemljama, današnji dan je takođe i prilika da obeleže svoju krsnu slavu, jer je sveti Ignjatije Bogonosac zaštitnik mnogih domova. Kroz slavlje njegove krsne slave, vernici nastavljaju tradiciju čuvanja svetih vrednosti, poput ljubavi, odanosti, smirenosti i nepopustljivosti u veri. Na ovaj dan, sve naše molitve i misli usmerene su prema njemu, kao živom svedoku ljubavi prema Hristu i svetoj crkvi.
U Dvorskoj kapeli, uz prisustvo patrijarha Porfirija, članova kraljevske porodice i predstavnika različitih verskih zajednica, Karađorđevići su proslavili svog nebeskog zaštitnika.
Svi su žurili da stignu do svojih domova i pripreme posne specijalitete, jer je ovaj dan prilika za okupljanje porodice i obeležavanje slave, koju najveći broj pravoslavaca obeležava.
Krsna slava, kako niški sveštenik objašnjava, trebalo bi da bude skromna i povezana sa hrišćanskim običajima - uz slavski kolač, sveću, pšenicu i vino, koji simbolizuju veru i zajedništvo.
U manastiru Rmanj, jednoj od najstarijih svetinja Episkopije bihaćko-petrovačke, sabrali su se vernici na molitvu, slavsku trpezu i nadahnjujuću besedu o životu velikog svetitelja.
Površina masovne grobnice zauzima oko pet hiljada kvadratnih metara, a časne sestre reda "Bon Sekur" sahranile su oko 800 novorođenčadi koja su preminula u ustanovi za majke i decu Svete Marije, između 1925. i 1961. godine.
Veliki ruski svetitelj osvetljava istinu koja menja sudbine: kako blagorodnost i unutrašnji mir mogu da izleče duše, obnove odnose i donesu snagu u najtežim trenucima života
Dvojica muškaraca ušla su u Sabornu crkvu Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli, pod izgovorom molitve, a iza sebe ostavili su sliku oskrnavljenih svetinja i dubokog bola među vernim narodom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Najpre je bio učenik Svetog Jovana Krstitelja, ali kada je Sveti Jovan ukazao prstom na Gospoda Isusa govoreći: "Gle, jagnje Božje!", Sveti Andreja je ostavio svoga prvoga učitelja i pošao za Isusom.
Kao prvi ugodnik Božji koji je sledio Isusa, nazvan je Prvozvani, a nakon Hristovog vaskrsenja i vaznesenja, primio je Duha Svetoga zajedno sa ostalim apostolima. Od Galilejskog mora do obala Dunava i Kijevskih gora, ostavio je neizbrisiv trag, propovedajući ljubav, veru i snagu krsta, čak i pred licem smrti, a 13. decembar kada ga molitveno proslavljamo, mnoge porodice u srpskim zemljma obeležavaju i kao krsnu slavu.
Svetitelj koji je rođen nem, a progovorio je tek kada su ga pričestili, kasnije je postao jedan od najvećih branilaca pravoslavne vere i tvorac Velikog kanona Bogorodici.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.