SPC se danas seća Prepodobnog Jefrema Sirina, najznačajnijeg crkvenog oca sirijske tradicije i svetitelja koji je živeo u doba cara Konstantina u 4. veku.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Rođen je u siromašnoj porodici, Svoju ranu mladost proveo je dosta burno, bio je poznat kao prek čovek i ljutit ratnik koji je neumereno trošio i ponašao se razuzdano.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
"No najednom nasta prelom u duši njegovoj i on počne sav plamteti ljubavlju prema Gospodu Isusu", piše u žitijama.
                                                                                                                                                                                            
                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            Bio je učenik svetog Jakova Nisibijskog i uskoro se pokazao kao odličan govornik.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
"Od velike Božje blagodati lila se mudrost s jezika njegovog kao medeni potok, a iz očiju su mu neprestano tekle suze". 
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Jefrem je, predanje kaže, bio jako vredan i neprestano je pisao knjige i podučavao monahe i narod, pa su iza njega ostala mnogobrojna dela koja se i danas proučavaju. Najpoznatija je molitva uz Časni post: Gospodi i Vladiko života mojego.
                                                                                                                                                                                                                                
                                                        
                                                                                                                                                                                                                                                    
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            Kad su ga mimo njegove volje hteli da postave za episkopa, on se napravio lud i počeo je da juri kroz grad Edesu vukući za sobom svoju haljinu. Videvši to ljudi, ostavili su ga na miru.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Bio je savremenik i prijatelj svetog Vasilija Velikog. Sveti Jefrem je uglavnom apostol pokajanja. Njegovi spisi i dan-danas mekšaju mnoga srca otvrdla od greha, i vraćaju ih Hristu.
                                                                                                                                                                                                                                                                                                        
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                                            
                                                                                    
                                                            
Upokojio se u dubokoj starosti 378. godine.
                                                                                                                                                                                                                                                                    
                                                        
                                                                                                                                                                                                                
                                            
                        
                                                            
                                                                                    
                                        
                    
        
        
                            
        
        
            
            
            S obzirom na činjenicu da je ovaj pozdrav u fazi obnove, mnogi se nalaze u dilemi da li na njega, posebno ako se otpozdravlja starijim ili nepoznatim ljudima, kao i sveštenim licima, treba odgovoriti sa "Bog Ti pomogao" ili sa "Bog VAM pomogao".
         
    
                            
        
        
            
            
            O, čeda moja, kakvu će slavu zadobiti vaše duše kada se nakon smrti uznesu na nebesa i pribroje angelima na nebu, govorio je strac Jefrem.
         
    
                            
        
        
            
            
            Posle čudesnog spajanja porodice u Jerusalimu, Ksenofont i Marija razdelili su svo bogatstvo siromašnima i sami se zamonašili.
         
    
                            
        
        
            
            
            Onaj ko po sopstvenoj volji i iz sveg proizvoljenja ne pristupi Gospodu i ko ga ne moli sa nesumnjivom verom - neće dobiti isceljenje, isticao je Sveti Makarije Veliki.