Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Prepodobnom Ksenofontu i Mariji i sinovima njihovim.
Prepodobni Ksenofont i Marija bili su ugledni i bogati građani Carigrada, koji su živeli su u 5. veku. Priča kaže da su bili veliki hrišćani i u tom duhu su vaspitavali i sinove – Jovana i Arkadija.
Međutim, kada su im deca odrasla, porodicu je zadesila velika nesreća – brod kojim su Jovan i Arkadije plovili ka Bejrutu u kome je trebalo da nastave školovanje zahvatila je velika oluja.
Momci su se spasli, ali su ih talasi izbacili na različite obale, tako da su obojica mislili da je onaj drugi poginuo. Kako su braća bila veoma privržena jedan drugom, od tuge su obojica rešili da se zamonaše i u veri pronađu utehu.
Sa druge strane, Ksenofont i Marija su mislili da su im oba sina nastradala. Skrhani tugom, nakon dve godine su došli u Jerusalim da se poklone svetinjama. Božjom promisli, i Jovan i Arkadije došli u isto vreme u ovaj grad.
I tako se u Jerusalimu dogodilo veliko čudo i ponovno spajanje ove porodice. Prvo su se susreli Jovan i Arkadije, a onda i Ksenofont i Marija sa njima.
Posle toga su i Ksenofont i Marija razdelili svo bogatstvo siromašnima i sami se zamonašili.
Članovi ove čestite porodice živeli su posvećeni Bogu sve do kraja života.
Nakon suđenja jezik mu je odsečen (da ne bi mogao više da iznosi svoju „jeres“), kao i desna ruka (da ne bi više mogao da piše). Nakon toga proteran je u najzabačeniji deo carstva i osuđen da poslednje dane provede bez hrane i pića.
Poniznost je visina, govorio je sveti starac.
Interesantno je da i poljubac u usta ranije nije nosio strastan karakter, jer su roditelji tako ljubili svoju decu ili obratno, kaže otac Ljubo.
Duša smirenog čoveka je kao more. Baci u more kamen, on će na trenutak blago uzburkati površinu, a zatim će potonuti u njegovu dubinu, govorio je Sveti Siluan.