Duhovna riznica 30.01.2026 | 00:01

PRAVI VERNIK SE NE POZNAJE NI PO DUŽINI POSTA, NI PO DUBINI MOLITVE, NEGO PO OVOME: Sveti Luka Krimski otkriva šta nas odaje da li verujemo u Boga

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
PRAVI VERNIK SE NE POZNAJE NI PO DUŽINI POSTA, NI PO DUBINI MOLITVE, NEGO PO OVOME: Sveti Luka Krimski otkriva šta nas odaje da li verujemo u Boga
Eparhija zvorničko-tuzlanska

Jedna jednostavna gesta saosećanja otkriva ko zaista nosi Gospoda u srcu, dok spoljašnje obaveze bez ljubavi ostaju prazne.

Na ulici, u autobusu, u bolnici – nailazimo na ljude čije oči skrivaju bol, ali okolina prolazi pored njih ravnodušno, pa čak i neki vernici, hrišćani. Post, molitva, crkvene dužnosti – sve to može biti beznačajno ako srce ostaje zatvoreno za tuđu patnju. Sveti Luka Krimski pokazuje kako jedan jednostavan princip može vratiti toplinu i smisao veri.

„Hrišćanstvo nije skup pravila, podviga i spoljašnjih dela, već živ odnos ljubavi prema čoveku. Sve duhovne vežbe imaju smisla samo ako kroz njih teče ljubav. Bez nje, vera postaje hladna, a pobožnost prazna. Istinski hrišćanin se ne poznaje po dužini molitve, strogosti posta ili znanju dogmata, već po sposobnosti da vidi bol drugoga i da mu priđe sa milosrđem. Ljubav je merilo svega. Gde je ljubav – tu je Bog. A gde nje nema, sve drugo gubi silu. „Ljubi čoveka – i kroz njega ćeš sresti Hrista.”

Jednostavan gest koja menja svet

Pouka Svetog Luke Krimskog podseća da je srž pravoslavnog života upravo u otvorenom srcu koje prima i daje. Kada vernik prepozna patnju drugog i prilazi joj s milosrđem, svaka molitva, post i liturgijska obaveza dobija pravi smisao.

Ljubav postaje živa snaga koja povezuje ljude i čini da vera zaista menja svet oko nas. Pravi hrišćanin se prepoznaje po sposobnosti da u svakom čoveku vidi Hrista i da kroz saosećanje i pomoć bližnjem osvetli sopstveno srce.

Čitanje Jevanđelja za petak sedmice mitara i fariseja

Nenad Nedomacki/Shutterstock
Jevanđelje

 

Druga saborna poslanica Svetog apostola Petra, začalo 64 (1,1-20)

1. Simon Petar, sluga i apostol Isusa Hrista, onima što su primili sa nama jednako dragocenu veru u pravdi Boga našega i Spasa Isusa Hrista: 2. Blagodat i mir da vam se umnoži poznanjem Boga i Isusa Gospoda našega. 3. Pošto nam je njegova božanska sila darovala sve što je potrebno za život i pobožnost, poznanjem Onoga koji nas pozva slavom i vrlinom, 4. kroz koje su nama darovana dragocena i prevelika obećanja da kroz njih postanete pričasnici božanske prirode, izbegnuvši pohotnu trulež u svetu.

5. I upravo na ovo uložite svu revnost pa projavite u veri vašoj vrlinu, a u vrlini znanje, 6. a u znanju uzdržanje, a u uzdržanju trpljenje, a u trpljenju pobožnost, 7. a u pobožnosti bratoljublje, a u bratoljublju ljubav. 8. Jer kad ovo sve imate i umnožava se u vama, to vas neće učiniti neradnim i neplodnim za poznanje Gospoda našega Isusa Hrista. 9. Jer ko ovoga nema slep je, kratkovid je, zaboravivši svoje očišćenje od starih greha.

10. Zato, braćo, postarajte se još većma da svoje prizvanje i izbor utvrdite, jer čineći ovo nećete pogrešiti nikad; 11. jer će vam se tako izobilno dati ulazak u večno Carstvo Gospoda i Spasa našeg Isusa Hrista. 12. Zato neću prestajati da vam o tome stalno napominjem, iako znate i utvrđeni ste u ovoj istini; 13. jer mislim da je pravo, dok sam u ovom telu da vas opominjanjem budim, 14. znajući da ću uskoro ostaviti telo svoje, kao što mi i objavi Gospod naš Isus Hristos.

15. A trudiću se da se posle moga odlaska vi svagda sećate ovoga. 16. Jer vam ne objavismo silu i dolazak Gospoda našega Isusa Hrista sledujući izmišljenim bajkama, nego smo sami bili očevidci veličanstva njegova. 17. Jer on primi od Boga Oca čast i slavu kada mu dođe ovaj glas od veličanstvene slave: „Ovo je Sin moj ljubljeni, koji je po mojoj volji.” 18. I ovaj glas čusmo mi kako siđe s neba, dok besmo s Njim na gori svetoj. 19. I imamo najpouzdaniju proročku reč, i dobro činite što pazite na nju kao na svetilnik koji svetli u tamnom mestu, dokle Dan ne osvane i Danica se ne rodi u srcima vašim. 20. I ovo prvo znajte da nijedno proroštvo Pisma ne biva po ličnom tumačenju.

Jevanđelje po Marku, začalo 58. (13,1-8)

1. I kad je izlazio iz hrama, reče mu jedan od učenika njegovih: „Učitelju, gle kakvo kamenje, i kakve građevine!”2. I odgovarajući Isus reče mu: „Vidiš li ove velike građevine? Ni kamen na kamenu neće ovde ostati koji se neće razmetnuti.”3. I kad seđaše na gori Maslinskoj prema hramu, pitahu ga nasamo Petar i Jakov i Jovan i Andrej:4. „Kaži nam: kad će to biti? I kakav je znak kada će se to sve svršiti?”5. A Isus odgovarajući poče im govoriti: „Pazite da vas ko ne prevari.6. Jer će mnogi doći u moje ime govoreći: 'Ja sam', i mnoge će prevariti.7. A kad čujete ratove i glasove o ratovima, ne plašite se; jer treba to da bude; ali to još nije kraj.8. Jer ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; i biće zemljotresi po svetu; i biće gladi i meteži. To je početak stradanja."