Arhiepiskop novogračaničko-čikaški i mitropolit srednjezapadnoamerički govori o tome zašto jubilej ove svetinje nadomak Čikaga nije samo sećanje na prošlost, već poziv da nastavimo delo Svetog Mardarija i sačuvamo duhovno sidrište srpskog naroda u tuđini.
Tamo gde su stopala Svetog Mardarija prvi put dotakla američku zemlju, nikla je svetlost koja već čitavo stoleće greje duše vernih. Na tlu dalekom od otačastva, a opet duboko srpskom po mirisu tamjana, zvuku pojanja i suzama radosnicama u očima iseljenika, uzdigao se manastir Svetog Save – stub pravoslavlja i znak da Crkva Hristova ne poznaje granice. Sto godina od njegovog osnivanja nije samo jubilej jednog manastira; to je vek neugasle vatre vere, nade i ljubavi naših predaka, koji su na američkoj pruzi života tražili i našli svoje duhovno sidrište.
U ovom znamenitom trenutku, kada manastir Svetog Save obeležava svoj prvi vek postojanja, a konak se obnavlja da postane Duhovno-kulturni centar Svetog Mardarija, arhiepiskop novogračaničko-čikaški i mitropolit srednjezapadnoamerički Longin – naslednik dela Svetog Mardarija i neumorni čuvar svetinje koju su zidale ruke, ali suzama posvetila srca – dao je intervju za eparhijski portal newgracanica.org, koji prenosimo u celosti.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Vladika Longin
Vaše Visokopreosveštenstvo, ove godine obeležavamo sto godina manastira Svetog Save. Zašto je ovo značajan trenutak u životu naše Crkve i našeg naroda?
Manastir Svetog Save nije samo građevina. To je sveto mesto, izvor duhovnog života, svedočanstvo vere i žrtve naših predaka koji su došli u ovu zemlju sa vrlo malo, ali sa dubokom verom. Već jedan vek, ovaj manastir služi kao utočište, škola molitve, duhovnosti, isceljenja i nacionalnog identiteta. Ovde je Sveti Mardarije živeo, molio se i bio sahranjen. Ovaj jubilej nije samo povod za sećanje, već i poziv da nastavimo njegovo delo sa novom odgovornošću.
Obnova konaka u manastiru Svetog Save počela je na dan kada se proslavlja Prenos moštiju Svetog Mardarija. Koji je značaj tog trenutka?
To je duboko simbolično. Počeli smo obnovu konaka, mesta ispunjenog sećanjima i trudom Svetog Mardarija, upravo na dan kada se proslavlja Prenos njegovih moštiju. To nije slučajnost, nego Božji promisao. On nas i dalje vodi, ohrabruje i podseća da nastavimo gde je on stao. Konak će postati Duhovno-kulturni centar Svetog Mardarija, koji će služiti budućim generacijama sa istim žarom kojim je on služio svojoj pastvi.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Koga od arhijereja očekujete ove godine na proslavi?
Očekujemo sa radošću dolazak preosvećene gospode episkopa Maksima i Irineja. Veoma mi je drago što će biti sa nama. Njihovo prisustvo je velika radost i učvršćenje jedinstva. Mnogo znači i meni lično, i sveštenstvu, i vernom narodu, jer zajedno obeležavamo ovaj istorijski trenutak.
Zašto bi godišnja litija na praznik Svetog Mardarija trebalo da postane centralni događaj u životu Eparhije?
Zato što nas vraća našim korenima. Litija nije samo tradicija, to je živo kretanje duše ka svetosti. Kada svake godine idemo u litiji od Nove Gračanice do manastira Svetog Save, koračamo stopama Svetog Mardarija. To je čin sećanja, jedinstva i odlučnosti. Ovaj događaj može postati duhovno srce naše Eparhije – dan kada se svi sabiramo, molimo i učvršćujemo u zajedničkoj veri.
RINA
Sveti Mardarije na fresci
Šta biste poručili vernicima koji razmišljaju kako mogu da pomognu?
Smireno i od srca pozivam sve naše vernike: sada je trenutak da damo. Kao što su naši preci zidali manastir ciglu po ciglu, tako i mi moramo obnoviti i utvrditi ovo sveto mesto. Obnova konaka i pretvaranje u Duhovno-kulturni centar Svetog Mardarija je svešteno delo. Potrebne su nam vaše molitve, prisustvo i materijalna podrška. Svako darivanje, ma koliko bilo malo, znači izgradnju budućnosti naše Crkve u Americi. Pokažimo zahvalnost za prošlost tako što ćemo ulagati u budućnost.
Da li biste nešto dodali za kraj?
Blagodarim Bogu što nam je podario ovaj trenutak. Hajde da zajedno hodimo, molimo se i gradimo, da bi u nekom novom stoleću oni koji dođu posle nas mogli reći: „Oni su bili verni.“ Neka molitve Svetog Mardarija prate i ukrepljuju sve nas.
Mala parohija kod Su-Folsa dočekala je velikog duhovnog vođu, osveštala slavski kolač i još jednom pokazala da srce pravoslavlja kuca snažno i tamo gde Srba jedva ima.
U razgovoru sa Skotom Hortonom, poznati voditelj izneo je tezu da su Sjedinjene Američke Države, od bombardovanja Nagasakija do sukoba u Siriji i na Balkanu, uvek bile na strani onih koji ubijaju hrišćane, naglašavajući da takvi izbori nisu slučajni, već strateški.
Pastor Mark Berns poručuje da uništavanje hramova nije samo politički čin, već i udar na samog Boga u ljudima, te poziva hrišćane širom sveta da se ujedine protiv zla koje razara Ukrajinu.
Smrt Marije Belečiju i njene trinaestogodišnje ćerke Izabele potresla je Italiju, a opelo je otvorilo teško pitanje pravoslavnog odnosa prema grehu, odgovornosti i Božijem milosrđu.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za ponedeljak 5. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da svaka reč ima težinu pred Bogom i poziva hrišćane na čuvanje misli, govora i srca.
Probajte čorbu od sočiva po receptu iz Studenice, pročitajte molitvu Gospodu za oproštaj, zastupništvo i pomoć i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Vasilija Velikog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Episkop novobrdski poručio je da kosovski zavet Svetog kneza Lazara nije poziv na sukob, već svedočanstvo vere, ljubavi i dostojanstvenog čuvanja onoga što je povereno kroz vekove.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
Na liturgiji u manastiru Ravanici poglavar Srpske Pravoslavne Crkve poručio je da Kosovski zavet nije samo istorijsko sećanje, već jevanđeljsko opredeljenje za Hrista.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od Kosovskog boja i opredeljenja kneza Lazara za carstvo nebesko do pokušaja da se promeni istorijsko sećanje na ovaj dan, Vidovdan vekovima ostaje simbol vere, žrtve i zaveta duboko ukorenjenog u srpskom narodu.