DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
U mnogim pravoslavnim hramovima vernici, čim uđu u crkvu, najpre prilaze mestu za paljenje sveća, a to nije slučajno.
Taj čin nije puki običaj, već molitveni izraz vere, nade i ljubavi prema Bogu, kao i sećanja na bližnje. Sveća koja gori podseća hrišćanina da je pozvan da svojim životom svedoči Hristovu svetlost i da se u molitvi obrati Gospodu za sebe, svoje najmilije i upokojene.
U pravoslavlju plamen sveće simbolizuje Hrista kao večnu svetlost koja razgoni tamu greha i smrti. Paljenjem sveće vernik ispoveda svoju veru, upućuje molitvu i moli Gospoda da njegov život ispuni mirom, ljubavlju i istinom. To je i znak nade da će Božja svetlost obasjati i one za koje se molimo, bilo da su među živima ili da su se upokojili u nadi vaskrsenja.
Teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević objašnjava duboku simboliku ovog čina.
- Svetlost ima veliku simboliku u pravoslavnom hrišćanstvu. Hristos je svetlost koja dolazi u svet. Hristos je put, istina i život. Hristos je svetlost u tami. Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu. On nam daruje ljubav kako bi nam podario mir, sačuvao naše pokojne do opšteg vaskrsenja i pokazao nam put ka Istini. Stoga je sveća simbol čvrste vere u pobedu svetlosti, života i istine nad tamom, smrću i lažima.
Đurđević se osvrnuo i na čestu dilemu vernika gde treba paliti sveće za žive, a gde za upokojene.
- Kada želite da upalite sveću za žive ili upokojene i nađete se u palionici sa gornjim i donjim delom, na gornjem delu palite ih za žive, a na donjem za upokojene. Mada to nije pravilo koje mora da se ispoštuje. Ako nema gornjeg i donjeg dela, sveća se nameni i to nije ni važno. Pred Bogom su svi živi i Bog je Bog živih, a ne mrtvih i potpuno je nebitno gde će priložiti sveću. Na gornjem delu možemo je paliti i za preminule i za one koji su i dalje sa nama. Još jedna stvar o kojoj bi trebalo voditi računa prilikom paljenja sveća jeste da ih stavimo što dalje od sebe kako bismo prostor ispred ostavili za ljude koji dolaze posle nas. Jer, ako upalimo sveću i stavimo je na početku palionice, niko posle nas neće moći da je upali, jer može da se opeče – objasnio je teolog Aleksandar Đurđević.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Sveća je istovremeno znak žrtve i vere. Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan. Budi deo Religija.rs zajednice.

DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
DA LI BI U CRKVI PRVO TREBALO UPALITI SVEĆU ZA ŽIVE ILI ZA UPOKOJENE: Sveštenik o važnom pravilu koje će mnoge iznenaditi!
DA LI PRAVOSLAVCI MOGU DA PALE SVEĆE ZA UPOKOJENE U KUĆI: Sveštenik o velikoj nedoumici vernika!
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pre pada, naši praroditelji, Adam i Eva, bili su obučeni u netaknute odeće čistote, svetlosti i slave, kaže otac Jov.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
Tetovaže danas uglavnom srećemo kod ljudi koji ne mogu drugačije da skrenu pažnju na sebe nego na takav ružan način, istakao je otac Dragan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.