DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene.
Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu, istakao je Đurđević.
U mnogim pravoslavnim hramovima vernici, čim uđu u crkvu, najpre prilaze mestu za paljenje sveća, a to nije slučajno.
Taj čin nije puki običaj, već molitveni izraz vere, nade i ljubavi prema Bogu, kao i sećanja na bližnje. Sveća koja gori podseća hrišćanina da je pozvan da svojim životom svedoči Hristovu svetlost i da se u molitvi obrati Gospodu za sebe, svoje najmilije i upokojene.
U pravoslavlju plamen sveće simbolizuje Hrista kao večnu svetlost koja razgoni tamu greha i smrti. Paljenjem sveće vernik ispoveda svoju veru, upućuje molitvu i moli Gospoda da njegov život ispuni mirom, ljubavlju i istinom. To je i znak nade da će Božja svetlost obasjati i one za koje se molimo, bilo da su među živima ili da su se upokojili u nadi vaskrsenja.
Teolog i veroučitelj Aleksandar Đurđević objašnjava duboku simboliku ovog čina.
- Svetlost ima veliku simboliku u pravoslavnom hrišćanstvu. Hristos je svetlost koja dolazi u svet. Hristos je put, istina i život. Hristos je svetlost u tami. Paljenje sveće simbolično predstavlja prihvatanje Boga i pozivanje da obasja našu tamu. On nam daruje ljubav kako bi nam podario mir, sačuvao naše pokojne do opšteg vaskrsenja i pokazao nam put ka Istini. Stoga je sveća simbol čvrste vere u pobedu svetlosti, života i istine nad tamom, smrću i lažima.
Đurđević se osvrnuo i na čestu dilemu vernika gde treba paliti sveće za žive, a gde za upokojene.
- Kada želite da upalite sveću za žive ili upokojene i nađete se u palionici sa gornjim i donjim delom, na gornjem delu palite ih za žive, a na donjem za upokojene. Mada to nije pravilo koje mora da se ispoštuje. Ako nema gornjeg i donjeg dela, sveća se nameni i to nije ni važno. Pred Bogom su svi živi i Bog je Bog živih, a ne mrtvih i potpuno je nebitno gde će priložiti sveću. Na gornjem delu možemo je paliti i za preminule i za one koji su i dalje sa nama. Još jedna stvar o kojoj bi trebalo voditi računa prilikom paljenja sveća jeste da ih stavimo što dalje od sebe kako bismo prostor ispred ostavili za ljude koji dolaze posle nas. Jer, ako upalimo sveću i stavimo je na početku palionice, niko posle nas neće moći da je upali, jer može da se opeče – objasnio je teolog Aleksandar Đurđević.
Sveće se po pravilu pale za žive i za upokojene. Plamen sveće podseća na svetlost Hristovu koja obasjava čovekov put, ali i na unutrašnju težnju svakog čoveka da se očisti, uzdigne i približi Bogu. Sveća je istovremeno znak žrtve i vere. Ono što treba izbegavati jeste sujeverno shvatanje da sveća sama po sebi ima moć, istakao je otac Dejan.

DA LI TREBA POLJUBITI SVEĆU PRE PALJENJA: Teolog razrešava veliku nedoumicu vernika
SME LI SVEĆA KOJA SE UGASILA NA GROBU DA SE VRAĆA KUĆI? Sveštenik rešava jednu od najvećih nedoumica vernika
DA LI BI U CRKVI PRVO TREBALO UPALITI SVEĆU ZA ŽIVE ILI ZA UPOKOJENE: Sveštenik o važnom pravilu koje će mnoge iznenaditi!
DA LI PRAVOSLAVCI MOGU DA PALE SVEĆE ZA UPOKOJENE U KUĆI: Sveštenik o velikoj nedoumici vernika!
Prema pravoslavlju, veza između živih i upokojenih ne prekida se smrću, već se nastavlja kroz molitvu, sećanje i ljubav.
U pesmi Svetog Vladike Nikolaja "Zidanje Ljubostinje“, carica Milica je na svakom kamenu, koji je Rade Neimar pripremao za uziđivanje u crkvu, palila voštanicu, namenjujući je "jednom, desetorici, jal buljuku celom", ističe sveštenik.
Po svetim ocima sveća je i žrtva, ili još bolje rečeno milostinja za naše zdrave, bolestne ili upokojene, a za njih je i palimo.
Ova neobična pouka poznatog svetitelja govori o pripremi duše za razgovor sa Bogom i objašnjava zašto nije lako odmah pronaći mir i pažnju čim stanemo pred ikonu.
Čudo koje je Hristos učinio na svadbi u Kani Galilejskoj krije važnu pouku za supružnike
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Njegova majka Ana dugo nije mogla da ima dece, pa je u molitvi od Boga izmolila sina i zavetovala se da će ga posvetiti Gospodu.
On primećuje promenu, prepoznaje bol i pokušava da pomogne čak i onda kada druga osoba nema snage da zatraži pomoć.
Verni narod okupio se u porti novobeogradskog hrama, gde je patrijarh Porfirije uputio snažne poruke o veri, smirenju, radosti, pokajanju i miru, a bogat program okupio je i brojne izvođače duhovne i etno muzike.
Pravoslavna vera uči da je pokajanje put povratka Bogu i da čovek ne treba da veruje da je njegov greh veći od Božje milosti.
Ko vas voli, oženiće se vama, govorio je starac Pajsije devojkama.
Dete koje je čulo takve reči, prema njegovom tumačenju, ne treba da živi u strahu da je zauvek obeleženo.
Krstovi, ikone i crkveni barjaci predvode vernike u molitvi, ali iza ovog prizora stoji tradicija čije korene nalazimo još u Svetom pismu.