Duhovna riznica 28.07.2026 | 00:01

EVO ZBOG ČEGA DONOSIMO POGREŠNE ODLUKE: Nikodim Svetogorac u jednoj rečenici objasnio koja greška nas udaljava od istine

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
EVO ZBOG ČEGA DONOSIMO POGREŠNE ODLUKE: Nikodim Svetogorac u jednoj rečenici objasnio koja greška nas udaljava od istine
eparhijazt.com

Veliki svetogorski duhovnik upozorava da spoljašnji utisak često vara i savetuje kako da sačuvamo čist um i pravilno rasuđujemo.

Čovek često donese sud o drugima pre nego što ih zaista upozna. Dovoljan je jedan postupak, izgovorena reč ili spoljašnji utisak da nekoga prihvatimo ili odbacimo, iako ne znamo šta se krije u dubini njegovog srca. Sveti Nikodim Svetogorac upozorava da upravo takvo površno rasuđivanje može da nas udalji od istine, a kao put ka pravilnom sagledavanju stvari nudi oslobađanje uma od predrasuda i strasti.

Prema učenju ovog velikog duhovnika, čovek često ne vidi stvarnost onakvu kakva jeste, već je posmatra kroz sopstvena osećanja, želje i prethodne stavove. Kada se um prepusti naklonosti ili odbojnosti, postaje teško razlikovati ono što je zaista dobro od onoga što samo tako izgleda.:

- Mi ne sudimo pravilno zato što ne gledamo dubinu stvari nego se od prvog pogleda, sudeći po spoljašnjosti, ispunjavamo ljubavlju ili mržnjom prema njima. Ljubav ili mržnja ovladaju umom i zamračuju ga te ne može pravilno da sudi. Zato, kad posmatraš nešto ili misliš o čemu, obuzdaj što više možeš svoje želje i ne dozvoli da se prema tome što ocenjuješ odmah zaneseš ljubavlju ili ga odmah omrzneš, nego ga nezainteresovano posmatraj samim umom. Kad je um u svom prirodnom stanju i nije pomračen strašću, on je slobodan i čist, te može da saznaje istinu, da proniče u dubinu stvari u kojima se pod lažnom privlačnom spoljašnjošću često skriva zlo, a pod ružnim spoljnim izgledom dobro - govorio je Sveti Nikodim Svetogorac.

Ova pouka svetog Nikodima Svetogorca poziva čoveka da ne donosi zaključke pre nego što sagleda celu sliku. Ono što se na prvi pogled čini očiglednim često može da sakrije sasvim drugačiju stvarnost. Mudrost nije samo u tome da vidimo, već i da naučimo kako da gledamo.

Čitanje Jevanđelja za utorak 9. sedmice po Duhovima

Shutterstock/Natasha Zakharova
Jevanđelje

 

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 152 (12,12-26)

12. Jer kao što je telo jedno i ima udove mnoge, a svi udovi jednoga tela, iako su mnogi, jedno su telo, tako i Hristos.  13. Jer se i jednim Duhom svi mi krstismo u jedno telo, bili Judejci, ili Jelini, ili robovi, ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni.  14. Jer i telo nije jedan ud nego mnogi.  15. Ako reče noga: „Pošto nisam ruka, nisam od tela”; zar ipak nije od tela? 

16. I ako reče uho: „Pošto nisam oko, nisam od tela”; zar ipak nije od tela? Ako bi sve telo bilo oko, gde je onda sluh?  17. Ako bi sve bilo sluh, gde je mirisanje?  18. A sada, Bog postavi udove u telu, svaki pojedini od njih kako htede.  19. A ako bi svi bili jedan ud, gde je telo?  20. Sada pak, mnogi su udovi, a jedno telo.  21. A oko ne može reći ruci: „Ne trebaš mi." Ili opet glava nogama: „Ne trebate mi."  22. Nego, šta više, koji se udovi tela čine da su slabiji, neophodni su 

23. i koji nam se čine manje časni na telu, njima pridajemo veću čast.  24. I neugledni naši udovi imaju veći ugled, dok onim uglednim to ne treba. Ali Bog tako složi telo davši slabom udu veću čast,  25. da ne bude razdora u telu nego da se udovi podjednako brinu jedan za drugoga.  26. I ako strada jedan ud, s njim stradaju svi udovi, a ako li se jedan ud proslavlja, s njim se raduju svi udovi.

Jevanđelje po Mateju, začalo 76. (18,18-22; 19,1-2; 19,13-15)

18. Zaista vam kažem: „Što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razdrešite na zemlji biće razdrešeno na nebu."  19. Opet vam zaista kažem: „Ako se dva od vas slože na zemlji u bilo kojoj stvari za koju se uzmole, daće im Otac moj koji je na nebesima.  20. Jer gde su dva ili tri sabrana u ime moje, onde sam i ja među njima."  21. Tada mu pristupi Petar i reče: „Gospode, koliko puta, ako mi zgreši brat moj, da mu oprostim? Do sedam li puta?" 

22. Reče mu Isus: „Ne velim ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."1. I kada svrši Isus reči ove, otide iz Galileje, i dođe u krajeve judejske preko Jordana.  2. I za njim iđaše narod mnogi i isceli ih onde.13. Tada mu privedoše decu da stavi ruke na njih, i da se pomoli; a učenici im branjahu.  14. A Isus reče: „Pustite decu, i ne branite im da dolaze k meni, jer je takvih Carstvo nebesko.”  15. I položivši na njih ruke, otide odande.