Susret patrijarha moskovskog i sve Rusije sa ambasadorom Kazemom Džalalijem održan je u trenutku velikih promena u Iranu, dok dve države sve snažnije povezuju religiju, društvene stavove i strateške interese.
Da se odnosi između Moskve i Teherana dodatno produbljuju, pokazao je i susret patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila sa ambasadorom Islamske Republike Iran u Rusiji Kazemom Džalalijem. Razgovor, održan u Patrijaršijskoj rezidenciji Danilovskog manastira, potvrdio je nastojanje Ruske pravoslavne crkve da aktivno doprinosi jačanju odnosa između dve države.
Susret je održan u izuzetno osetljivom trenutku za Iran, svega nekoliko meseci nakon ubistva ajatolaha Alija Hamneija, 28. februara 2026. godine, i dolaska njegovog sina Modžtabe Hamneija na čelo Islamske Republike.
Poruka novog iranskog verskog vođe
Iranski ambasador uručio je patrijarhu Kirilu ličnu poruku ajatolaha Modžtabe Hamneija, u kojoj je verski vođa iranskog naroda izrazio zahvalnost za saučešće koje je ruski patrijarh uputio nakon ubistva njegovog oca.
U poruci se pominju i patrijarhove čestitke povodom preuzimanja dužnosti iranskog lidera, kao i potreba za daljim unapređenjem odnosa između naroda Rusije i Irana.
Patrijarh Kiril poželeo je dobrodošlicu Kazemu Džalaliju i podsetio na njihove prethodne razgovore o međureligijskom dijalogu i bilateralnim odnosima. Ovakvi susreti potvrđuju da Moskovska patrijaršija želi da održi redovan dijalog sa Teheranom.
Tradicionalne vrednosti kao zajednička osnova
Ono što danas najviše povezuje Rusku pravoslavnu crkvu i Islamsku Republiku Iran jeste pozivanje na takozvane tradicionalne vrednosti. Dve strane imaju slične stavove o pitanjima porodice, braka, morala, javne uloge religije i suprotstavljanja savremenim društvenim trendovima za koje smatraju da potiskuju versku tradiciju.
Patrijarh Kiril istakao je da muslimani i pravoslavni hrišćani dele slična stanovišta o brojnim savremenim pitanjima. Kako je naveo, tradicionalne religije imaju obavezu da čuvaju Bogom dane zapovesti i vrednosti koje štite čoveka i doprinose očuvanju društvenog jedinstva.
Upravo u tom duhu deluje Zajednička komisija za dijalog između pravoslavlja i islama, koja već godinama razmatra teološka, društvena i etička pitanja. Poseban značaj pridaje se i saradnji između iranskih verskih škola i Bogoslovske akademije u Kazanju.
Tanjug/AP Oleg Varov/AP Vahid Salemi.
Ajatolah Modžtaba Hamneiji poslao je važne poruke patrijarhu moskovskom i sve Rusije Kirilu
Poziv na mir i pitanje Ukrajine
Ruski patrijarh izrazio je duboku zabrinutost zbog stradanja ljudi u oružanim sukobima širom sveta, posebno se osvrnuvši na iskušenja kroz koja prolazi iranski narod. Naglasio je da se čak i u najtežim okolnostima moraju očuvati dijalog, međusobno poštovanje i nastojanje da se nasilje okonča.
Ipak, ove izjave teško je odvojiti od stava Moskovske patrijaršije prema ratu u Ukrajini, koji je počeo ruskom vojnom operacijom u februaru 2022. godine. Poziv patrijarha Kirila na mir i pravdu zato neizbežno otvara pitanja, budući da je rukovodstvo Ruske pravoslavne crkve više puta bilo predmet međunarodnih kritika zbog podrške politici Kremlja.
Iranski ambasador govori o "zlatnom periodu"
Kazem Džalali ocenio je da se rusko-iranski odnosi trenutno nalaze u „zlatnom periodu“, ističući da se kontakti između dve države neprestano intenziviraju.
Prema rečima iranskog diplomate, najvažnija spona između dva naroda jeste privrženost duhovnosti, porodici, miru i pravdi. Dodao je da rukovodstva dve zemlje danas mnogo bolje razumeju međusobne stavove i interese.
Odnosi Moskve i Teherana ne svode se samo na verski dijalog. Dve zemlje razvile su širu stratešku saradnju, koja se odvija u veoma nestabilnom međunarodnom okruženju. Na posledice regionalnih sukoba ukazuje i činjenica da je u aprilu 2026. godine oštećen ruski pravoslavni Saborni hram Svetog Nikolaja u Teheranu.
Susret u Danilovskom manastiru pokazao je da Moskva i Teheran verski dijalog sve više koriste kao deo šire saradnje između dve države. U tom odnosu pitanja vere i tradicionalnih vrednosti sve više se prepliću sa političkim i geopolitičkim interesima, zbog čega ovaj dijalog odavno prevazilazi isključivo religijski okvir.
Iz Moskve poručuju da eventualne zabrane poglavaru Ruske pravoslavne crkve ne bi imale nikakav praktičan efekat, ocenjujući da bi takav potez bio politički i simbolički čin usmeren protiv ruskog pravoslavlja.
Bugarska je vetom sprečila da patrijarh Kiril bude stavljen na listu sankcionisanih lica, uz obrazloženje da se politički sukobi ne smeju prenositi na verske institucije.
U čestitki povodom Obretenja moštiju Prepodobnog Sergija Radonješkog, patrijarh srpski istakao je njegov značaj kao duhovnog uzora i pozvao na jedinstvo, ljubav i prevazilaženje podela.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Jedna vernica upitala je oca Viktora Nišikova može li dobrota da opravda ružne reči, a njegov odgovor otvara ozbiljno pitanje o grehu, pokajanju i tome šta se zaista nalazi u čovekovom srcu.
Poglavar Jerusalimske patrijaršije istakao da verske vođe imaju duhovni i moralni autoritet da pomognu u prevazilaženju sukoba i otvore put ka pomirenju.
Mihail Meleh tvrdi da se pravoslavne svetinje iznose iz Ukrajine radi preprodaje, dok pojedini stručnjaci sumnjaju da bi mogle služiti i za plaćanje zapadnog oružja.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Posle smrti patrijarha Adrijana car je zabranio izbor njegovog naslednika i stavio Crkvu pod državnu kontrolu, dok su njegove reforme i promene verskih običaja deo sveštenstva i naroda videli kao potvrdu najstrašnijih proročanstava.
Pitanje kako čovek može da prepozna dejstvo Svetog Duha u sebi upravo je povezano sa njegovim unutrašnjim stanjem, odnosom prema Bogu, sopstvenoj savesti i ljudima oko sebe.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
Jedna jevanđelska priča ruši uverenje da možemo znati ko je izgubljen, a ko će se promeniti, jer ono što danas vidimo kod nekoga ne mora biti njegova poslednja stranica.
Od vina, meda i prirodnih preparata do ikona i knjiga, posetioci će tokom 19. i 20. septembra moći da upoznaju bogatu ponudu nastalu u manastirskim radionicama i saznaju više o životu i radu monaških zajednica.