Ovaj ramazan provodi u dobrom zdravlju i miru, a kako kaže, komšiluk je uvek lepo pazi.
Fata Jaganjac (79) jedina je Bošnjakinja koja živi u Bileći. Svoju kuću je napustila 1993. godine, a vratila se 2001. Njen sin Abid poginuo je u saobraćajnoj nesreći, a muž joj je preminuo od infarkta. Grob sina Abida, kojeg je ukopala u Bileći, bio je glavni razlog njenog povratka.
Kako je rekla za „Avaz“, počela je postiti kao dete, a ovaj ramazan provodi u svom i na svom, i u dobrom zdravlju.
- Bogu hvala. Nisam bila bolesna, ne idem gde su bolesni i gde je grip. Dobro sam – rekla je Jaganjac.
Dodaje da nije imala nikakvih problema u Bileći i da ju je komšiluk uvek lepo pazio. Ističe kako je ovog ramazana manje ljudi koji navraćaju u ovaj grad na samoj granici BiH s Crnom Gorom.
- Slabo ljudi ima da dođe... nemaština, sve skupo, da Bog sačuva, vidiš, svugde po svetu. Nema nigde nikoga ove godine, nešto slabo iftara, nije samo kod mene, nego svugde - ispričala je baka Fata.
Shutterstock/Fetrinka
Namaz, ilustracija
Ona godinama unazad svakog ramazana pali kandilje na Carevoj džamiji u Bileći. Priseća se da je njen brat kao dete nosio fenjer i palio na džamiji za ramazan. Kandilje pali da bi, kako kaže, ko prođe Bilećom, mogao da vidi da tu ima Bošnjaka i da ima gde da se pomoli Bogu.
- Palim, Boga mi, milo mi. Znači mi da se vidi da ima džamija. Odem ujutro ugasim, uveče upalim. To mi nije ni posao, ni obaveza, ja to od sebe i to svako poštuje. I muftija iz Mostara i moj Sadet efendija. Meni milo i da prohodam. Ja nekad i kad se ne pale kandilji, odem, otvorim džamiju i proverim da nije negde voda ušla na prozore i vratim se kući. Šta ću, kad nema niko - kaže Fata.
Ističe da putnici-namernici koji proputuju kroz ovaj hercegovački gradić, a koji u džamiji žele namaz obaviti, uglavnom znaju da kod nje stoji ključ od džamije. Međutim, naglašava da su takve situacije retke.
Naglašava da je najbolje u svojoj kući
- Žao mi je ovo napuštati, dosta me je jada ubilo kad sam se vratila. Nisam našla čašu, vodu sam iz šake pila. I sve upropašteno. I sad fino sredila i uživam u svojoj kući - zaključila je Jaganjac.
Nana Fata ima kćerku u Janji kod Bijeljine i braću u Švedskoj i u Sarajevu. Kaže da je rodbina posećuje uglavnom leti. Kako kaže, zvali su je i da kod njih boravi, ali ona voli biti u svojoj kući.
- Dođu moji leti. Imam jednog brata u Švedskoj, a drugi je bolestan. Dođe i on, dovedu ga deca da se vidimo. Mene oni zovu. Odem ja i kod kćerke u Janju, bila sam mesec i po zimus. Zaustavljali su me, Boga mi, „kud ćeš majko, šta te veže dole“, pitaju. Velim, odoh, sine, ranije – rekla je nana Fata.
Tokom ovog svetog meseca, muslimani se odriču hrane i pića od svitanja do zalaska sunca , ali i traže unutrašnji mir, pomirenje i bliskost s Alahom, posvećeni saosećanju, ljubavi i dobroti prema bližnjem.
Može li pas u kući pokvariti post? Da li ulja i kreme utiču na post? Saznajte odgovore na najčešće dileme tokom ramazanskog posta prema šerijatskim pravilima.
Tokom Ramazana, muslimani ustaju pre zore da pojedu prvi obrok, koji treba da ih drži do zalaska sunca. Taj obrok je obično bogat proteinima i sadrži puno tečnosti.
Poglavar SPC u svom obraćanju istakao primer mirenja braće nad moštima Svetog Simeona i podsetio da kroz duhovno nasleđe našeg prosvetitelja narod može pronaći put u složenim civilizacijskim i istorijskim iskušenjima.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
Dok mediji najavljuju ludačku proslavu Nove godine, sveštenik iz Malog Palančišta poziva vernike na molitvu, post i pokajanje pred Rođenje Hrista, ističući opasnosti idolopoklonstva i praznoslovlja.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
U isto vreme, procenat onih koji su se izjasnili da ne pripadaju nijednoj religiji porastao je na 37,2%, što objašnjava pad broja vernika koji posećuju crkve.
Istražujući porodičnu lozu, Lazar, koji sada živi na relaciji Krf-Beograd, saznao je da potiče od Mrnjavčevića. Taj put traženja sebe, bio je poprilično težak za njega, bio je prava borba u kojoj je nekad želeo i da se preda, ali na kraju se, ipak našao. Kaže da je krštenjem osetio istinsku sreću i osećaj pripadanja.
Predanje kaže da je Sveti Bonifacije na Badnje veče posekao Hrast groma, pod kojim su pagani prinosili ljudske žrtve, što je zauvek promenilo tok jedne stare tradicije.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U katoličkoj tradiciji 31. decembar nosi više od odbrojavanja sekundi do Nove godine - nosi priču o Svetom Silvestru koji je oblikovao veru, odnos Crkve i vlasti i sudbinu Rimskog carstva
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.