Ovaj ramazan provodi u dobrom zdravlju i miru, a kako kaže, komšiluk je uvek lepo pazi.
Fata Jaganjac (79) jedina je Bošnjakinja koja živi u Bileći. Svoju kuću je napustila 1993. godine, a vratila se 2001. Njen sin Abid poginuo je u saobraćajnoj nesreći, a muž joj je preminuo od infarkta. Grob sina Abida, kojeg je ukopala u Bileći, bio je glavni razlog njenog povratka.
Kako je rekla za „Avaz“, počela je postiti kao dete, a ovaj ramazan provodi u svom i na svom, i u dobrom zdravlju.
- Bogu hvala. Nisam bila bolesna, ne idem gde su bolesni i gde je grip. Dobro sam – rekla je Jaganjac.
Dodaje da nije imala nikakvih problema u Bileći i da ju je komšiluk uvek lepo pazio. Ističe kako je ovog ramazana manje ljudi koji navraćaju u ovaj grad na samoj granici BiH s Crnom Gorom.
- Slabo ljudi ima da dođe... nemaština, sve skupo, da Bog sačuva, vidiš, svugde po svetu. Nema nigde nikoga ove godine, nešto slabo iftara, nije samo kod mene, nego svugde - ispričala je baka Fata.
Shutterstock/Fetrinka
Namaz, ilustracija
Ona godinama unazad svakog ramazana pali kandilje na Carevoj džamiji u Bileći. Priseća se da je njen brat kao dete nosio fenjer i palio na džamiji za ramazan. Kandilje pali da bi, kako kaže, ko prođe Bilećom, mogao da vidi da tu ima Bošnjaka i da ima gde da se pomoli Bogu.
- Palim, Boga mi, milo mi. Znači mi da se vidi da ima džamija. Odem ujutro ugasim, uveče upalim. To mi nije ni posao, ni obaveza, ja to od sebe i to svako poštuje. I muftija iz Mostara i moj Sadet efendija. Meni milo i da prohodam. Ja nekad i kad se ne pale kandilji, odem, otvorim džamiju i proverim da nije negde voda ušla na prozore i vratim se kući. Šta ću, kad nema niko - kaže Fata.
Ističe da putnici-namernici koji proputuju kroz ovaj hercegovački gradić, a koji u džamiji žele namaz obaviti, uglavnom znaju da kod nje stoji ključ od džamije. Međutim, naglašava da su takve situacije retke.
Naglašava da je najbolje u svojoj kući
- Žao mi je ovo napuštati, dosta me je jada ubilo kad sam se vratila. Nisam našla čašu, vodu sam iz šake pila. I sve upropašteno. I sad fino sredila i uživam u svojoj kući - zaključila je Jaganjac.
Nana Fata ima kćerku u Janji kod Bijeljine i braću u Švedskoj i u Sarajevu. Kaže da je rodbina posećuje uglavnom leti. Kako kaže, zvali su je i da kod njih boravi, ali ona voli biti u svojoj kući.
- Dođu moji leti. Imam jednog brata u Švedskoj, a drugi je bolestan. Dođe i on, dovedu ga deca da se vidimo. Mene oni zovu. Odem ja i kod kćerke u Janju, bila sam mesec i po zimus. Zaustavljali su me, Boga mi, „kud ćeš majko, šta te veže dole“, pitaju. Velim, odoh, sine, ranije – rekla je nana Fata.
Tokom ovog svetog meseca, muslimani se odriču hrane i pića od svitanja do zalaska sunca , ali i traže unutrašnji mir, pomirenje i bliskost s Alahom, posvećeni saosećanju, ljubavi i dobroti prema bližnjem.
Može li pas u kući pokvariti post? Da li ulja i kreme utiču na post? Saznajte odgovore na najčešće dileme tokom ramazanskog posta prema šerijatskim pravilima.
Tokom Ramazana, muslimani ustaju pre zore da pojedu prvi obrok, koji treba da ih drži do zalaska sunca. Taj obrok je obično bogat proteinima i sadrži puno tečnosti.
Sretenje većina prepoznaje po datumu, a retko po njegovoj suštini: susret koji je u tišini jerusalimskog hrama promenio način na koji hrišćanstvo razume Boga, čoveka i spasenje.
U besedi za Mesopusnu nedelju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva zabludu samoupravljanja i pokazuje zašto život bez oslonca na Duha Svetog neminovno skreće u pogrešnom pravcu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Sretenje Gospodnje po starom i Svetog apostola Onisima po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Klaudija la Columbierea, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Nakon pomoći stradalima u Konjicu i Jablanici, muftija Salem ef. Dedović javno se obratio poglavaru SPC i njegov čin opisao kao poruku bez koje nema zajedničke budućnosti u Bosni i Hercegovini.
Aja Sofija je jedan od retkih spomenika kulture koji podjednako odražava uticaj istoka i zapada, te tako na njenim zidinama možete primetiti munare i natpise islama, kao i raskošne hrišćanske mozaike.
U isto vreme, procenat onih koji su se izjasnili da ne pripadaju nijednoj religiji porastao je na 37,2%, što objašnjava pad broja vernika koji posećuju crkve.
Istražujući porodičnu lozu, Lazar, koji sada živi na relaciji Krf-Beograd, saznao je da potiče od Mrnjavčevića. Taj put traženja sebe, bio je poprilično težak za njega, bio je prava borba u kojoj je nekad želeo i da se preda, ali na kraju se, ipak našao. Kaže da je krštenjem osetio istinsku sreću i osećaj pripadanja.
Životna priča Dena Rehila pokazuje kako trauma, gubitak i luksuz ne mogu zameniti unutrašnji mir, dok duhovno preobraženje može promeniti život od korena.
Zbog krvavog napada u katoličkoj crkvi tokom mise, sud je izrekao kazne kakve se retko viđaju, povukavši oštru granicu između islama kao vere i nasilja koje pokušava da se sakrije iza njegovog imena.
Nakon niza tvrdnji o"„selidbi" i navodnoj nelegalnoj izgradnji, Eparhija raško-prizrenska prvi put sistematski iznosi odluke Sabora, zakonske dozvole i stručna mišljenja, odbacujući optužbe koje su uzburkale javnost.
U besedi za subotu mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da reč kojom je Gospod oblikovao svet i danas deluje – pročišćava, vodi i oplemenjuje čoveka.