KAKO JE TURSKI PAŠA POSTAO PRAVOSLAVNI SVETAC: Potresna priča o čoveku koga je Bog proslavio kao monaha Nikolu
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Istražujući porodičnu lozu, Lazar, koji sada živi na relaciji Krf-Beograd, saznao je da potiče od Mrnjavčevića. Taj put traženja sebe, bio je poprilično težak za njega, bio je prava borba u kojoj je nekad želeo i da se preda, ali na kraju se, ipak našao. Kaže da je krštenjem osetio istinsku sreću i osećaj pripadanja.
Lazar Pajazitović, rođen kao Samir Pajazitović u Beogradu, potiče iz muslimanske porodice. Iako je od malena vaspitavan u duhu islama, nikada nije uspevao, kako kaže, da se poistoveti sa tim vrednostima.
Vremenom, istražujući svoje poreklo, otkrio je da se bolje oseća u crkvi nego u džamiji, što ga je, uz veliku istinu koju je na tom putu spoznao, navelo na promeni veru i pređe u pravoslavlje.
Istražujući porodičnu lozu, Lazar, koji sada živi na relaciji Krf - Beograd, saznao je da potiče od Mrnjavčevića. Taj put traženja sebe, bio je poprilično težak za njega, bio je prava borba u kojoj je nekad želeo i da se preda, ali na kraju se, ipak našao. Kaže da je krštenjem osetio istinsku sreću i osećaj pripadanja.
- Od rođenja sam bio musliman. Međutim, vremenom sam shvatio da me više privlači crkva i manastir nego džamija, jer u džamije nisam ni ulazio. To je sve trajalo do pre nekih 15-ak godina, dok nisam sa prijateljima otišao u jedan manastir. Tu smo svi dali imena za čitanje za zdravlje tokom liturgije. Ja sam naravno rekao da sam Samir. Tada je mati manastira pročitala moje ime i pitala ko je to. Ja sam se javio, a ona mi je rekla da nisam pravoslavne vere, ali da nije problem, jer je sigurna da ću kroz koju godinu promeniti veru - priseća se on.
Paralelno sa tim počeo je traganje za svojim korenima. Tokom godina, potraga za svojim korenima postala je sve snažnija, ali istovremeno i zastrašujuća, jer nije znao šta bi mogao saznati. Nakon mnogo pokušaja i neuspeha, sreća mu se osmehnula kada je u novinama pročitao da je poznati političar Ejup Ganić, dedin brat, poreklom iz loze Mrnjavčević, što mu je dalo novi podstrek da nastavi svoju potragu.
- Tada sam dobio novi podstrek da nastavim sa već davno započetim traganjem - objasnio je Lazar za Jutjub kanal "Otac Predrag Popović" i dodao da ga je jedan san dodatno podstakao da promenio veru.
Otišao je tada u crkvu Vavedenje Presvete Bogorodice u Vrbasu, gde je sve sipričao svešteniku koji je kako kaže, prvo bio začuđen. Sveštenik mu je dao knjige koje treba da pročita i dao mu je, kaže, nedelju dana da razmisli, kako ne bi doneo ishitrenu odluku. U ovoj crkvi je kasnije i promenio veru.
- Pre deset godina sam vratio svoju veru i ispravio nepravdu koja se desila mojoj porodici, veru koja je uzeta poturčavanjem ostatka Mrnjavčevića - kaže Lazar.
Za njim je pošao i njegov rođeni brat Amir, koji je uzeo ime Đorđe. Lazar sada, sa svojom porodicom, nastavlja da živi prema pravoslavnim vrednostima, verujući da je to korak prema ispravci nepravde prema njegovoj porodici i tradiciji.
Zadovoljan svojim putem, Lazar poručuje da ljudi treba da žive svoj život u skladu sa vlastitim uverenjima, verujući da je sve što se dešava deo Božje volje.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka. Sveti Teofan upozorava da "sve teče ka svome kraju" i ističe da živimo u svetu u kojem ništa nije stalno. Čovek, u svom trudu za sticanje materijalnih dobara i postizanje spoljašnje sigurnosti, često postaje zaslepljen i zaboravlja da je pravi cilj duhovni rast i spasenje, a ne spoljašnji uspeh. On poziva verne da se uzdaju u Boga i ne slede privremene vrednosti. Sveti Teofan nam poručuje da molimo Gospoda da nam otvori oči, da vidimo istinu o svetu i o sebi, kako bismo razumeli prolaznost svega i okrenuli se onome što je večito i nepromenljivo. Saborom se njenim naziva ovo praznovanje zato, što se toga dana sabiraju svi verni, da proslave, Mater Bogorodicu, i što se toržestveno, saborno, služi u čast Njenu. Prema narodnom verovanju, osoba koja ga pronađe imaće sreće i novca tokom godine, a mnogi koji ga uzvuku, nose ga u novčaniku cele godine. Međutim, Crkva gleda na ovu tradiciju iz dublje perspektive
KAKO JE TURSKI PAŠA POSTAO PRAVOSLAVNI SVETAC: Potresna priča o čoveku koga je Bog proslavio kao monaha Nikolu
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Pomolimo se da nam Gospod otvori umne oči te da uvidimo sve onako kako jeste, a ne kako se nama čini"
DRUGOG DANA BOŽIĆA SLAVIMO BOGOMAJKU: Danas je Sabor presvete Bogorodice!
ŠTA BI TREBALO URADITI SA NOVČIĆEM IZ ČESNICE: Otac Sava otkriva da ga ne bi trebalo zadržavati kod sebe
U knjizi “Duhovne pouke oca Joila” autora Vladimira Kljajevića, porodica otkriva detalje susreta sa ocem Joilom, neobičnim znakovima na sahrani i snazi pravoslavne molitve.
Patrijarh Kiril blagoslovio novi bogoslužbeni čin i zaštitnu ikonu fondacije "Krug dobrote", dok roditelji dobijaju duhovnu podršku kakvu dugo čekaju.
Od zmija sa krstom na glavi i cvetanja suvih ljiljana do reke Jordana koja menja tok – vernici širom sveta u ovim čudima vide živu potvrdu Božijeg prisustva.
Prihvatanje Božje volje ne znači odustajanje od sebe, već poverenje da nas Bog, kao Otac, vodi tamo gde treba da budemo.
Dok je služio veličanstvenu misu na Trgu Svetog Petra, svetitelj je pokazao spontanost i ljudskost u trenutku koji je postao viralan na društvenim mrežama.
„Božji influenser“ iz Milana proglašen je svetim pred očima svoje majke, a prisustvo porodice na misi u Vatikanu pokazalo je svetu da vera, ljubav i tehnologija mogu oblikovati večnost.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Obe uče da postoji samo jedan Bog i da su ljudi najuzvišenija stvorenja na zemlji, sposobna i za dobro i za zlo.
Tokom boravka u Srbiji slavna glumica i suprug, reditelj Ron Šelton, obišli su manastir Mileševu, a u toplom susretu sa monaškom zajednicom doživeli trenutke duhovne bliskosti i tišine koja, kako je istakla, „pripada večnosti“.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Jedan od najvećih Svetih otaca otkriva kako nezasitost uništava dušu i zašto ni najveće bogatstvo ne donosi istinsku sreću.