ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim.
Godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Starost se u savremenom društvu često posmatra kroz prizmu broja godina, fizičkih promena i prirodnog toka vremena koji neumitno vodi ka kraju životnog puta.
U takvom shvatanju, od starosti se gotovo automatski očekuju mudrost, smirenost i svojevrsna zaokruženost života, kao da same godine po sebi donose unutrašnju jasnoću i duhovnu zrelost.
Ipak, u praksi to nije uvek tako - godine same po sebi ne donose unutrašnju promenu, niti garantuju duhovnu zrelost.
Na to je ukazao i protojerej Andrej Tkačov, koji podseća da način na koji je čovek živeo svoju mladost i zrelost u velikoj meri određuje i njegovu starost.
Prema njegovim rečima, istinska lepota starosti ne ogleda se samo u spoljašnjem miru i smirenosti, već u pobedi nad strastima i unutrašnjem preobražaju koji se stiče tokom celog života.
- Nažalost, nije svaka starost mudra, niti je svaka starost bogata iskustvom. Da bi starost bila lepa, život mora biti proživljen ispravno - počeo je on pa nastavio:
- Ljubaznost u očima, odmeren govor, dirljiva seda kosa... Sve to i više označava slobodu od strasti: strasti koje su ili savladane i zgažene nogama, ili sagorele tugom i bolom proživljenih godina.
Kaže da je strašno gledati osobu u čijem krhkom telu, koje već miriše na zemlju dok se grob približava, još uvek žive i deluju iste one strasti koje su postojale u njihovoj mladosti.
- Ako su ljudi ceo svoj život proveli u potrazi za udobnošću, bez misli o večnosti, mogu ostati zaraženi porocima mladosti čak i u starosti - kaže otac Andrej.
Otac Andrej smatra da uzrok nije samo fizičke prirode, već da se dešava susret čoveka sa nečim mnogo dubljim. Svaki susret sa drugim čovekom prilika je da pokažemo kakvi smo u dubini duše. Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga. Duhovni život nije takmičenje u bezgrešnosti, nego istrajavanje u veri, molitvi i nadi.

ZAŠTO SE NEKI LJUDI OSEĆAJU LOŠE U CRKVI, A NEKIMA ČAK I POZLI? Otac Andrej o situacijama koje uznemiravaju i sveštenike i same vernike
ZAŠTO NIKAD U GOSTIMA NE SMEMO UČINITI NIŠTA LOŠE: Protojerej Nikolaj otkrio šta će nas tada sačekati kod kuće
OVAKO VAM KOLEGE S POSLA SPIRAJU GREHE: Otac Goran kaže da ih slobodno pustite da vam baš ovo rade!
EVO KADA JE ANĐEO ČUVAR NAJPONOSNIJI NA VAS! Pouka Svetog Jovana Lestvičnika koju svaki vernik treba da pročita
U društvu, u kojem je Isus živeo, udarac nije uvek bio samo fizički čin, objašnjava otac Bane.
Odgovor na ovo pitanje može se, inače, naći i u Prvoj poslanici Korinćanima apostola Pavla.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Psalmi su nesumnjivo duhovni, ali treba biti oprezan da se na njih ne oslanjate kao na magiju, istakao je otac Andrej.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.