BARENE PAPRIKE PUNJENE KROMPIROM OSVAJAJU JEDNOSTAVNOŠĆU I UKUSOM: Recept iz Manastira Ostrog koji mnogi prepisuju
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" spaja krompir, šargarepu, celer i karfiol sa mirisnim sosom od paradajza i belog luka u jednostavno, zasitno jelo koje se lako priprema i dugo pamti.
U pravoslavnoj tradiciji post nije samo uzdržanje od određene hrane već i prilika da se kroz skromna, pažljivo pripremljena jela neguju zahvalnost, umerenost i briga o telu. Zato manastirska kuhinja vekovima pokazuje da za ukusan i zasitan obrok nisu potrebni složeni sastojci, već dobra mera, strpljenje i poštovanje prema darovima koje priroda pruža.
Recept monahinje Atanasije Rašić iz knjige "Ko posti, dušu gosti" upravo sledi tu misao: krompir, šargarepa, celer i karfiol, obogaćeni mirisnim sosom od paradajza i belog luka, pretvaraju se u zdrav, hranljiv i ukusan posni ručak koji će zadovoljiti celu porodicu.
1/2 kg krompira

Krompir oljuštiti, šargarepu očistiti i iseći po dužini, koren celera očistiti i iseći na četiri dela, a karfiol oprati. Sve povrće obariti u vodi tako da bude tek prekriveno. Kada omekša, dodati začin, zatim ocediti vodu od kuvanja, a povrće složiti u činiju za posluženje.
Brašno razmutiti u soku od paradajza, pa uz neprestano mešanje postepeno dolivati vrelu vodu u kojoj se kuvalo povrće, dok se ne dobije željena gustina sosa. Skloniti sa vatre, posoliti po ukusu i dodati sitno iseckan beli luk. Gotovim sosom preliti složeno povrće.
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
Monahinja Atanasija Rašić zapisala je pripremu ovog neobičnog jela od pšenice koje vekovima prati duh jednostavnosti i posta.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Tajna ovog jela krije se u jednostavnim sastojcima i načinu pripreme koji je sačuvan u knjizi "Ko posti, dušu gosti".
Fil od vanile, orasi i šerbet čine desert koji se ne razlikuje od mrsnog, a recept monahinje Atanasije Rašić iz Manastira Rukumija već godinama kruži među domaćicama.
Kretoš torta donosi spoj sočnog patišpanja, bogatog fila od oraha, čokolade i keksa i nežnog svilenog šlaga, pa je odličan izbor za slavu, praznik ili porodično okupljanje.
Ova starinska poslastica sa šljivama i bademima nosi ime Mihajla Pupina, kome je, prema predanju, upravo ona bila omiljena.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Aleksandar Tkačenko objašnjava šta se zapravo može kriti iza onoga što nazivamo lenjošću i zašto je najvažnije otkriti pravi uzrok.
Naš odnos sa svetiteljima je isti kao i sa našim prijateljima, objasnio je otac Srba.
Drevna svetinja kod Zavidovića ponovo je zaživela: vernici su se okupili povodom manastirske slave, dok se nastavljaju radovi na obnovi hrama i izgradnji centralne kupole.