BARENE PAPRIKE PUNJENE KROMPIROM OSVAJAJU JEDNOSTAVNOŠĆU I UKUSOM: Recept iz Manastira Ostrog koji mnogi prepisuju
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije stiže recept za mirisno i zasitno jelo od povrća, pripremljeno bez komplikovanja, a sa svim čarima domaće posne kuhinje.
U pravoslavnoj tradiciji trpeza nikada nije bila samo mesto na kome se utoljava glad, već prilika da se čovek podseti zahvalnosti, skromnosti i blagoslova onoga što mu je dato. Posebno tokom posta, jednostavne namirnice iz bašte često postaju osnova za obroke koji hrane i telo i dušu.
Mladi grašak, pripremljen na način koji čuva prirodan ukus povrća i obogaćen mirisnim začinima, upravo je takav primer skromnog, a zasitnog jela. U knjizi "Ko posti, dušu gosti" monahinja Atanasija Rašić donosi recepte koji podsećaju da posna kuhinja nije odricanje od ukusa, već traganje za merom, jednostavnošću i radošću u svakodnevnom hlebu.
1 kg mladog graška

Očišćeni mladi grašak naliti sa 2 l vode, dodati iseckan crni luk i šargarepu sečenu na kolutove, pa sve kuvati dok grašak ne omekša. Dodati mlevenu zelen (može i kupovni sušeni začin ili domaći mleveni peršun, celer i paškanat), brašno razmućeno u hladnoj vodi, posoliti po ukusu i skloniti sa vatre. Na kraju dodati vezu sitno seckane mirođije i peršuna, kao i beli luk, pa po potrebi još jednom dosoliti.
Ako se mladi grašak priprema u sezoni svežeg povrća, jednostavna salata od paradajza i mladiog luka je gotovo idealan izbor. Sočan paradajz i mladi luk unose svežinu i lepo prate ukus mirođije i peršuna iz samog jela. Ako se uz to posluže i tople domaće srpske lepinje sa kiselom vodom, ukus manastirske kuhinje biće kompletan.
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
Bez prženja i komplikovane pripreme, nekoliko skromnih namirnica pretvara se u ukusno jelo koje podseća na starinske manastirske recepte.
Monahinja Atanasija Rašić zapisala je pripremu ovog neobičnog jela od pšenice koje vekovima prati duh jednostavnosti i posta.
Jednostavan obrok za post na vodi priprema se od sastojaka koje gotovo svi imaju kod kuće, a retko se pojavljuje na savremenim kulinarskim sajtovima.
Priprema se od nekoliko skromnih namirnica, a zahvaljujući pečenju u rerni dobija blagu koricu i punoću ukusa koja podseća na trpezu pravoslavnih manastira.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.
Meso, krompir, pirinač i povrće složeni u zemljanu posudu, pa zapečeni u rerni, stvaraju obrok koji vraća miris nekadašnjih porodičnih ručkova.
Pašteta od prirodnih sastojaka priprema se jednostavno, a u sebi spaja ukuse i blagodeti biljaka koje su naše bake dobro poznavale.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Manastir obeležava 540 godina od osnivanja, 270 godina od osvećenja hrama i dve decenije od obnove monaškog života, uz podsećanje na njegovu veliku duhovnu i kulturnu ulogu kroz istoriju.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.