Brojna su svedočenja ljudi koji su upravo pred ćivotom Svetog Vasilija pronašli utehu, ozdravljenje ili odgovor na dugogodišnje molitve.
Manastir Ostrog, uklesan visoko u steni iznad Bjelopavlićke ravnice, vekovima predstavlja jedno od najvećih pravoslavnih svetilišta i mesto na kojem se, prema svedočenjima brojnih vernika, neprestano događaju božanstvena isceljenja i druga čudesa.
RINA
Ostrog
U ovoj svetinji počivaju netruležne mošti Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja Srpske pravoslavne crkve, pred kojima se sa istom verom mole pravoslavci, ali i pripadnici drugih vera.
Kao episkop zahumsko-hercegovački, u teškim vremenima turske vlasti hrabrio je vernike da ostanu verni Hristu, pomažući svakome ko mu je dolazio u nevolji. Posle njegovog upokojenja, telo mu je ostalo netruležno, a mošti su postale izvor nebrojenih čuda koja se i danas beleže u Ostrogu.
Na desetine hiljada ljudi svake godine pešače do Gornjeg manastira, mnogi bosonogi ili na kolenima, prinoseći mu svoje molitve za zdravlje, mir u porodici, potomstvo, oslobođenje od teških bolesti i raznih životnih iskušenja.
svetigora.com
Mošti Svetog Vasilija Ostroškog
Brojna su svedočenja o ljudima koji su upravo pred ćivotom Svetog Vasilija pronašli utehu, ozdravljenje ili odgovor na dugogodišnje molitve, zbog čega se Ostrog s pravom smatra jednim od najvećih mesta pokloništva i hodočašća u pravoslavnom svetu.
Otac Goran Panjkov nedavno je obilazeći ovaj manastir pomenuo i jedno veliko čudo iz manastira Ostrog, o kojem je bilo zabranjeno da se govori.
- Da li ste znali da kada su Turci došli i poneli mošti Svetog Vasilija Ostroškog, doneli su ih do ulazne kapije, a onda su se one, Božjom voljom, na čudesan način podigle i vratile se na svoje mesto. Kada je turski vezir pitao svoje vojnike gde su mošti, oni su mu rekli za čudesan događaj, nakon čega je on zabranio da se o tome priča - ispričao je otac Goran.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
Svečana liturgija, hiljade vernika i snažna beseda pred ćivotom Svetog Vasilija Ostroškog obeležili praznik, uz poruku o veri koja podiže čoveka i onda kada pomisli da više nema snage.
Od siromašnog dečaka iz Hercegovine do ostroškog čudotvorca čije mošti posećuju pravoslavci, katolici i muslimani — život Svetog Vasilija Ostroškog ostao je simbol istrajnosti, vere i nade u najtežim vremenima.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".