Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Jevrejski praznik Sukot, koji počinje pet dana nakon Jom kipura, a ove godine je to petak, 25. septembar, sa početkom od zalaska sunca, dobio je ime po privremenim kolibama (sukot, množina od suka) u kojima Jevreji tradicionalno borave tokom ovog praznika koji traje sedam dana.
Prema rabinskom predanju, ove jednostavne i privremene kolibe podsećaju na skloništa u kojima su Izraelci živeli tokom 40 godina lutanja pustinjom, nakon što su izašli iz ropstva u Egiptu. Sukot je jedan od tri velika hodočasnička praznika (chagim ili regalim) u jevrejskoj godini.
Istorija Sukota
Sukot vodi poreklo od drevnog jesenjeg praznika žetve. Često se naziva i Hag ha-Asif, odnosno "Praznik sakupljanja" ili "Praznik sabiranja", jer je povezan sa završetkom poljoprivredne godine i sabiranjem plodova. Mnogi običaji i simboli ovog praznika povezani su sa radošću i zahvalnošću Bogu za plodove zemlje.
Suke su povezane sa privremenim skloništima i životom tokom žetve, dok je Sukot u jevrejskoj tradiciji dobio i posebno istorijsko značenje. Praznik podseća na 40 godina tokom kojih su Izraelci lutali pustinjom nakon izlaska iz Egipta. Na taj način, privremena koliba postaje simbol sećanja na život bez stalnog doma i podsećanje na Božju zaštitu tokom putovanja kroz pustinju.
Foto: Pexels / quang vinh
Suka, koliba na otvorenom, pravi se uoči praznika Sukot i Jevreji u njom provode prazničnih 7 dana
Sukot u domu
Mnogi od najpoznatijih običaja vezanih za Sukot obavljaju se u domu. Nakon Jom kipura, porodice počinju pripreme za izgradnju suke, privremene kolibe koja je jedan od centralnih simbola ovog praznika.
Suka je jednostavna, privremena građevina koja služi kao praznični prostor za obedovanje, druženje i molitvu. Krov se pravi od prirodnog materijala, najčešće od grana, tako da pruža hladovinu, ali ostaje otvoren prema nebu. Tradicionalno se posebna pažnja posvećuje tome da kroz krov može da se vidi nebo.
Običaj je da se suka ukrasi i da se u njoj provodi što više vremena. Kada vremenske prilike dozvoljavaju, obroci se služe u suki, a neki u njoj i spavaju. Tokom običaja koji se naziva ušpizin (ushpizin), preci se simbolično pozivaju da se pridruže porodici za trpezom. Ovaj običaj povezuje prazničnu radost sa sećanjem na velike ličnosti jevrejske tradicije.
U znak sećanja na obilje Svete zemlje, Jevreji tokom Sukota uzimaju četiri vrste biljaka, poznate kao arba minim. To su palmova grana, mirta i vrba, koje se zajedno sa etrogom koriste tokom prazničnih obreda. Palmova grana poznata je kao lulav, dok su mirta i vrba poznate kao hadas i arava. Etrog je posebna vrsta citrona, citrusnog voća karakterističnog mirisa i izgleda. Ove četiri vrste zajedno predstavljaju jedan od prepoznatljivih simbola Sukota.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.
Na izraelskim poljima počinje žetva pšenice za „šmura macu“, koja se mesecima čuva pod strogim nadzorom i kroz svaki korak priprema za Pesah, uz pravila u kojima nema mesta ni za najmanju grešku.
Pored posta, vernici se uzdržavaju i od različitih oblika telesnog zadovoljstva i luksuza, među kojima su intimni odnosi, upotreba kozmetike i parfema, kao i nošenje kožne odeće.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Devetog dana meseca ava jevrejska zajednica seća se razaranja Prvog i Drugog hrama u Jerusalimu, progona i odaje poštu žrtvama najvećih tragedija svoje istorije.
Potomci Aronovih sinova vekovima čuvaju drevnu tradiciju, imaju posebne počasti u bogoslužbenom životu judaizma, ali i stroga pravila koja ih razlikuju od drugih vernika.
Četvorodnevni boravak Svetog Oca doneće susrete sa stotinama hiljada vernika, mladima, preživelima seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj crkvi i evropskim liderima, uz molitve u Notr Damu i Lurdu.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.