Ovo staro jelo iz prizrenskog kraja nekada se spremalo za praznike i goste, kada se za trpezom okupljala porodica, a miris pečene pite ispunjavao dom.
U starim prizrenskim kućama miris sveže pečene pite često je bio znak da je porodica na okupu, da se sprema praznična trpeza ili da su stigli dragi gosti. danima kada crkveni tipik ne propisuje post, iz peći bi zamirisala bogata, mrsna jela u kojima su se koristili domaće brašno, punomasni sir, kajmak i mast, a među njima posebno mesto imala je prizrenska sirlija. Ova starinska pita, sa tankim razvijenim korama i raskošnim nadevom, čuvala je ukus jednog vremena u kojem se hrana spremala polako, sa pažnjom i ljubavlju, za one koji sede za istim stolom.
Pravila se onda kada je bilo razloga za okupljanje, kada se kuća punila razgovorom, smehom i mirisima iz kuhinje. Nije bila samo obrok, već deo porodičnog običaja i gostoprimstva, pita koja se iznosila pred ukućane i goste sa posebnom radošću. U svakom njenom sloju ostao je trag starih prizrenskih domaćinstava, u kojima su se jednostavni sastojci pretvarali u jela koja su se pamtila i prenosila sa kolena na koleno.
Sastojci
500 g brašna
mlaka voda
so
500 g punomasnog kravljeg ili ovčjeg sira
3 jajeta
200 ml kisele pavlake ili kajmaka
domaća mast
Gemini
Prizrenska sirlija
Priprema
Od brašna, mlake vode i malo soli zamesi se mekano, glatko testo, koje se ostavi da odstoji kako bi se lakše razvlačilo. Nakon odmora, testo se razvlači u tanke domaće kore, gotovo prozirne, baš onako kako su to radile naše bake.
Svaka kora se pažljivo premaže domaćom mašću, a zatim se preko nje raspoređuje bogat fil od punomasnog sira, jaja i kisele pavlake ili kajmaka. Kore se potom uvijaju u prepoznatljiv zvrk ili slažu u podmazanu tepsiju, a pita se peče dok ne dobije zlatnu, rumenu i hrskavu koricu.
Od nekoliko skromnih sastojaka nastaje mekano i sočno jelo s kiselim mlekom, koje su domaćice pripremale kad je trebalo brzo, toplo i zasitno rešenje za mrsne dane ili Belu nedelju.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Krompir, sir i brašno dovoljni su da nastane pita koja je nekada okupljala porodice širom Hercegovine i bila jednako prisutna u domovima različitih vera.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
Bez pečenja i dugog stajanja pored šporeta, uz beli krem, keks i hrskave orašaste plodove, ova torta idealna je kada vam se jede nešto slatko, a nemate vremena za komplikovanu pripremu.
Daleko od gradske gužve, domaćinstvo "Stari hrast" čuva ukuse ovog kraja kroz domaće namirnice, tradicionalna jela i atmosferu kakva se danas retko pronalazi.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Sveti oci različito tumače šta će se dogoditi sa celokupnom tvorevinom u večnosti. Pitanje da li životinje imaju mesto u budućem životu povezano je i sa učenjem o ljudskoj duši, molitvi i odnosu prema Božjim stvorenjima.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Kukuruzno brašno, mleko i sitan sir dovoljni su za pripremu jednostavnog jela koje se spremalo kada je crkveni tipik dozvoljavao mrsnu hranu, a neobično ime dobilo je po načinu na koji se brašno ponaša dok se kuva.
Ova puta iz južnjačke kuhinje osvaja jednostavnošću i posebnim načinom pripreme: testo se seče pre pečenja, a nekoliko domaćih sastojaka pretvara je u ukusan obrok za porodičnu trpezu.
Orasi, beli luk, sirće i sveže začinsko bilje daju ovom jednostavnom jelu poseban karakter, a za njegovu pripremu nisu potrebne skupe namirnice niti komplikovani kulinarski postupci.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.