Duhovna riznica 18.07.2026 | 08:00

ĐAVO NAJPRE OSVAJA ČOVEKA NA MESTU KOJE GOTOVO NIKO NE ČUVA: Vladika Nikolaj otkriva gde počinje duhovna borba

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
ĐAVO NAJPRE OSVAJA ČOVEKA NA MESTU KOJE GOTOVO NIKO NE ČUVA: Vladika Nikolaj otkriva gde počinje duhovna borba
Religija.rs, Marko Aliaksandr/Shutterstock

U besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava da se duhovna borba najpre vodi u mislima, gde se odlučuje hoće li čovek slediti Boga ili sopstvene strasti.

Misli čoveka mogu biti put ka svetlosti, ali i prostor u kome se rađaju nemir i zabluda. Vladika Nikolaj Velimirović u besedi za subotu 7. sedmice po Duhovima podseća da je um dar Božji i vođ duše, ali da svoju punu snagu dobija tek kada se usmeri ka Hristu. Tumačeći reči Svetog apostola Petra, on poziva na budnost misli, ukroćavanje samovolje i čuvanje unutrašnjeg mira kroz molitvu i život po Božjoj volji.

Beseda o trezvenosti uma

"Zato, ljubazni, zapregnuvši bedra svojega uma budite trezni." (II Pet. 1, 13)

Um je, braćo, vođ duše i savetnik duše. Bog je dao životinjama samo dušu, zato im nije dao slobodu, nego ih On rukovodi umom svojim. Čoveku je Bog dao dušu i um, i sa umom slobodu. Um i sloboda su nerazdvojni. Otuda su prazne sve priče nekih filosofa o tome kako čovek, istina, ima um, ali nema slobodu. Jer je jasno iz posvednevnog opita da je sloboda nerazdvojni pratilac uma.

No kako čovek nema savršen um, to on nema ni savršene slobode, nego ipak stoji pod nadzorom i rukovodstvom Božjim. Jedini Bog ima savršen um i savršenu slobodu; mi smo pak samo obrazъ i podobїe (slika i prilika) uma i slobode Božje. Mi imamo dovoljno uma da možemo poznati volju Božju i dovoljno slobode da se možemo odlučiti za vršenje volje Božje. Kad um izgubi samodržavnu rukovodnu moć nad dušom, tada u duši nastaje mnogonačalije, koje znači pometnju, haos i propast.

Šta znače apostolske reči: zapregnuti bedra uma svoga i biti trezan? Znači: ne dati umu svome da fantazira, nego usredsrediti ga na razmišljanje o zakonu Božjem. Još znači: ne dati umu svome da zloupotrebljava bogodanu mu slobodu na survanje duše u ropstvo telu, svetu i đavolu, nego prikovati ga za Hrista kao za krst, da bi duša vaskrsla u Hristu. I još znači: ograditi um svoj od sviju samovoljnih maštanja, kojima se on opija i pada u plen đavolu, i držati ga opasana u teskobi srca svoga, gde bi se molitvom treznio i plačem čistio. Jednom rečju, to znači: izvežbavati um da ne zloupotrebljava slobodu svoju hulenjem na Boga živoga i milosnoga i umrtvljivanjem duše strastima.

O Gospode Isuse, Ume Božji i Premudrosti Božja, pomozi nam zapregnuti um svoj, da bi umovao samo ono što je od Tebe i što je Tvoje, te da bi tako trezno vodio dušu ka spasenju. Tebi slava i hvala vavek. Amin.