Mitropolit mileševski Atanasije služio je pomen Varnavi Rosiću u Pljevljima, ističući da je ovaj arhijerej i posle svoje smrti nastavio delo započeto za života.
Na starom Varoškom groblju u Pljevljima danas je, povodom godišnjice mučeničke končine patrijarha srpskog Varnave (Rosića), služen pomen jednom od najznačajnijih poglavara Srpske pravoslavne crkve. Njegovo ime i danas se vezuje za istrajnu odbranu vere i jedinstva Crkve u teškim istorijskim okolnostima.
U njegovo vreme obnovljen je i unapređen crkveni život, tako da je započeta gradnja mnogih hramova. Njegovom inicijativom započeta je i izgradnja Hrama Svetog Save na Vračaru u Beogradu, najvećeg pravoslavnog hrama u upotrebi na svetu. Takođe je na mestu stare Beogradske mitropolije podigao novu zgradu za potrebe Arhiepiskopije, odnosno današnju zgradu Patrijaršije u neposrednoj blizini Sabornog hrama, kao i manastir Vavedenje na Senjaku.
Pomen je služio mitropolit mileševski Atanasije, uz prisustvo velikog broja vernika, sveštenstva i monaštva Arhijerejskog namesništva pljevaljskog, predstavnika lokalne samouprave, kao i profesora Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta „Sveti Vasilije Ostroški“ u Foči, protojereja-stavrofora prof. dr Vladimira Stupara.
Osim patrijarha Varnave, molitveno su pomenuti članovi porodice Rosić, kao i 25 stanovnika Pljevalja koji su stradali u savezničkom bombardovanju grada 1944. godine, čime je još jednom naglašena neraskidiva veza između sećanja na pastire Crkve i svih nevino stradalih.
U besedi nakon pomena mitropolit Atanasije istakao je da ovakva mesta nisu samo mesta sećanja, već i mesta duhovnog sabiranja i obnove.
Foto: Eparhija mileševska
Pomen je služio mitropolit mileševski Atanasije
- Ovo je mesto podsećanja, sagledavanja, ponavljanja, oživljavanja, nastavljanja. Na ovakvom mestu treba sabrati mrvicu svoga bića u jedno, pa se podsećati, ne da je neko nekoga zaboravio, nego se namerno podsećati da bismo to sećanje mogli na najbolji način iskoristiti. Gospod naš, Predvoditelj naš, prošao je našim životnim putem, celim putem, i svega ga preinačio, učinio ga živim, preobrazio ga, osvetio ga čak. Patrijarh Varnava, čiji je put brzo prekraćen kada je bio na visokoj funkciji, nastavio je sa drugog mesta ne samo to isto delotvorenje nego još uspešnije, sa neba, iz večnih prostora, iz blizine Svetog Save - kazao je mitropolit i dodao:
- Zato ga prizivamo, zato se i ovde sabiramo i na svakom drugom mestu na njega se podsećamo, da nas dodirne ta vaskrsiteljska njegova moć. Mi živimo na takvoj vetrometini i prolazimo kroz takve prostore da nam je takav vođa bio neophodan, a i on samo se ugledao na one koji su taj svetosavski put do njegovog vremena i prostora doveli. O patrijarhu Varnavi su mnogi pisali, a ja bih najtoplije preporučio da se ono što je Sveti vladika Nikolaj Srpski o njemu pisao obavezno čita, akumulira i uvežbava - istakao je mitropolit Atanasije.
Pomen patrijarhu Varnavi u Pljevljima služi se već više od 15 godina u organizaciji Srpskog kulturnog centra „Patrijarh Varnava“. Sa patrijarhom Varnavom, njegovim roditeljima i njegovom braćom, svake godine molitveno se pominje i 25 stanovnika Pljevalja koji su na ovaj dan stradali u savezničkom bombardovanju 1944. godine.
Ovaj molitveni skup izrastao je u trajno svedočanstvo zahvalnosti čoveku koji je ostavio dubok trag u istoriji Srpske pravoslavne crkve, ali i u rodnim Pljevljima, gde je načinio prve korake na svom duhovnom putu.
Za pravoslavne vernike u srpskim zemljama patrijarh Varnava ostaje primer arhijereja koji je u teškim vremenima ostao veran Crkvi i svom narodu. Njegovo ime i danas se sa poštovanjem pominje u molitvama, a godišnji pomen u rodnim Pljevljima svedoči da uspomena na njega živi i posle više decenija.
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Otac Makarije je 2000. godine pristupio bratstvu drevne hercegovačke svetinje i više od dve i po decenije proveo u molitvi, poslušanju i tihom služenju Bogu, noseći sa verom dugo i teško životno iskušenje bolesti.
Mitropolit nemački Grigorije, koji je u vreme dolaska monaha Makarija u Tvrdoš bio episkop zahumsko-hercegovački i primorski, uputio je reči sećanja povodom upokojenja dugogodišnjeg sabrata ove hercegovačke svetinje.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U Crkvi Svetog kneza Lazara u Aleksandriji, u Sidneju, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je srpski narod da iskušenja savremenog doba prihvati kao priliku da se još više približi Crkvi i Bogu.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U pustinji Južne Australije srpski vernici podigli su jedinstveni podzemni hram sa ikonama na staklu i freskama isklesanim u kamenu, koji danas svedoči o snazi vere hiljadama kilometara daleko od otadžbine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
U subotu, 4. jula, vernici će se sabrati na svetoj Liturgiji, litiji i pomenu za nevino postradale Srbe Birča i Srednjeg Podrinja, čuvajući kroz zajedničku molitvu uspomenu koja traje više od tri decenije.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Sofija Urukalo, koja je preživela Drugi svetski rat i decenijama čuva ljubav prema srpskom narodu, primila je blagoslov patrijarha Porfirija tokom njegovog susreta sa srpskom zajednicom u Australiji.
Književnik je odlikovanje primio kao priznanje za vernost Crkvi i doprinos očuvanju srpske kulturne i duhovne baštine u Crnoj Gori, ističući da ono za njega predstavlja krunu životnog truda na njivi Gospodnjoj.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Jerej Hrama Svetog Ilije u Mirijevu objašnjava zašto su vera i praštanje važniji od raskošne trpeze i velikih troškova i kako porodično okupljanje može da pomiri i one koji godinama ne razgovaraju.