OZAN KOSE / AFP / Profimedia/Handout / AFP / Profimedia
Mitropolit Antonije Volokolamski javno iznosi tvrdnje o spoljnim uticajima, ličnim motivima i pretenzijama na vrhovnu moć, upozoravajući da su te odluke izazvale dubok raskol i dovele pravoslavni poredak na ivicu ozbiljne krize.
U nedavnom intervjuu za televizijsku emisiju Crkva i svet, visokodostojnik Ruske pravoslavne crkve, mitropolit Antonije Volokolamski, istakao je, prema njegovim rečima, tri ključna motiva koja su, po njegovom mišljenju, vodila patrijarha carigradskog Vartolomeja prilikom osnivanja Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU).
Spoljni pritisci i lična uvređenost kao okidač
Prema mitropolitu Antoniju, prvi motiv bio je spoljni pritisak. On je naveo da je patrijarh Vartolomej bio pod snažnim uticajem određenih lica, dodajući da veze između Fanjara i američkih obaveštajnih službi datiraju još iz vremena patrijarha Antigore, koji je u Istanbul dovezen predsedničkim avionom "Truman".
Drugi motiv, prema njegovim rečima, bilo je to što se patrijarh Vartolomej uvredio zbog odsustva nekoliko pomesnih Crkava — uključujući i Rusku pravoslavnu crkvu — sa Sabora na Kritu, koji je on organizovao.
– Patrijarh Vartolomej, to nije tajna, bio je vođen potpuno nehrišćanskim osećanjem, poput osvete, što je i sam više puta izjavljivao – rekao je mitropolit Antonije. On je naveo nerešena pitanja između Patrijaršija Antiohije i Jerusalima, kao i druge faktore koji su naveli neke Crkve da ne prisustvuju Pravoslavnom saboru na Kritu 2016. godine.
Tanjug/SAVA RADOVANOVIĆ
Mitropolit Antonije
– Ruska crkva bila je poslednja od njih. Ipak, iz nekog razloga patrijarh Vartolomej je smatrao da je upravo Moskovska patrijaršija pokušala da sabotira sabor. I već tada, kada se to dogodilo, upotrebio je reč "osveta", govoreći o tome kakva će biti njegova reakcija na činjenicu da sabor, iako održan, nije postao svepravoslavni. Dakle, njegova lična uvređenost postala je još jedan značajan faktor koji ga je naveo na takvo uplitanje u Ukrajinu i mešanje u crkvene poslove te zemlje – rekao je mitropolit Antonije.
"Papinske ambicije" i odbijanje svepravoslavnog dijaloga
Treći motiv, tvrdi mitropolit Antonije, bile su "papinske ambicije". On je rekao da je patrijarh „počeo da sebe smatra nekakvim papom pravoslavnog sveta, prisvajajući sebi određene imaginarne privilegije“.
– I, smatrajući sebe apsolutnim autokratom pravoslavnog sveta, veruje da može da čini šta god želi: da poništava odluke stare vekovima, dodeljuje nekome autokefalnost ili je oduzima, da prihvata bivše klerike ili laike koji nikada nisu zakonito rukopoloženi u episkope i sveštenike. To, bez sumnje, vodi u haos u pravoslavlju i izaziva oštro odbacivanje onoga što patrijarh Vartolomej čini – naveo je mitropolit Antonije.
On je dodao da patrijarh Vartolomej „razume besmisao“ svoje odluke i ukazao na mali broj monaha u Pravoslavnoj crkvi Ukrajine.
- U celoj toj tzv. Pravoslavnoj crkvi Ukrajine nema dovoljno monaha da se popuni makar sama Kijevsko-pečerska lavra. Ipak, rekao je da upravo ova tri faktora sprečavaju patrijarha da prizna bilo kakvu grešku.
Mitropolit Antonije je dalje naglasio da su brojne Crkve i jerarsi pozivali na sazivanje svepravoslavnog sabora o ukrajinskom pitanju, ali da je patrijarh carigradski to dosledno odbijao.
– Bilo kakvi pokušaji i naši brojni apeli da se započne svepravoslavna rasprava o onome što se dešava nailaze na oštar otpor patrijarha carigradskog, koji, naravno, razume da bi, ukoliko se svi okupe, morao da odgovori na veoma neugodna pitanja na koja, po svemu sudeći, nema adekvatne odgovore – rekao je mitropolit Antonije.
Urednik National Herald-a tvrdi da je Carigradska patrijaršija odgovorna za duboku krizu Arhiepiskopije Amerike, ukazujući na proteste vernika, finansijske tenzije i ozbiljne pukotine u načinu upravljanja.
Dok svet prati simboličan korak ka miru i dijalogu, deo pravoslavlja izražava rezerve zbog brzog približavanja Rimu i straha od ustupaka u veri i tradiciji.
Zajednička molitva rimskog pape Lava i patrijarha Vartolomeja na Fanaru izazvala je žestoku osudu bratstva manastira Esfigmen, koje tvrdi da je time načinjeno napuštanje svetih kanona.
Otac desetoro dece poslao je patrijarhu carigradskom poruku koja se munjevito proširila među vernicima i pokrenula lavinu reakcija u teološkim i crkvenim krugovima.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Bivši operativac CIA Džon Kirijaku iznosi kontroverzne tvrdnje da je vaseljenski patrijarh navodno primio novac od Hilari Klinton za proglašenje autokefalnosti Pravoslavne crkve Ukrajine.
Dok patrijarh carigradski Vartolomej upozorava na nuklearne rizike i posledice rata u Ukrajini, iz Moskve stižu optužbe koje dodatno produbljuju već narušene odnose među crkvenim centrima moći.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
U besedi za subotu 2. sedmice po Duhovima, sveti Nikolaj Ohridski i Žički kroz Jevanđelje i poslanicu apostola Jakova otkriva shvatanje u kojem ulje postaje sredstvo blagodati i mesto susreta ljudske nemoći i božanske pomoći.