SUZE I MUK U DONJOJ MORAČI: Vladika Pajsije služio opelo bratu mitropolita Amfilohija
Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
U besedi, vladika Pajsije podsetio je da vera ne nastaje u udobnosti, već u istrajnosti, odricanju i ličnoj odgovornosti pred Bogom.
Na kamenitom obodu nekadašnje Lješanske nahije, na prostoru koji ne nudi lako uporište za život, već traži istrajnost, trpljenje i snagu, praznik Svetog Mardarija Lješansko-Libertivilskog i Sveameričkog proslavljen je tiho, sabrano i dostojanstveno, onako kako dolikuje svetitelju čiji je život bio neprekidno putovanje, ali i neprestano svedočenje vere. U njegovom rodnom Kornetu, u hramu Svetog Đorđa, okupio se verni narod da praznik ne obeleži samo sećanjem, već živim liturgijskim iskustvom.
Libertivilski. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop dioklijski Pajsije, upravo u crkvi u kojoj je Sveti Mardarije Libertvilski kršten. Ta činjenica, snažna sama po sebi, dala je posebnu težinu prazniku: Liturgija je služena na mestu početka jednog života koji je prerastao lokalne granice i postao deo sabornog pamćenja Crkve.
U besedi nakon Liturgije, vladika Pajsije podsetio je da svetitelji ne niču u udobnosti, već na mestima iskušenja i odricanja.
- Oštri kamen sa kojeg je potekao Sveti Mardarije bio je plodno tlo za rađanje junaka i svetitelja Božjih. Jer svi su oni svetitelji koji su zablistali na ovom prostoru, nenašavši mesta da puste svoje žile u zemlji, te su svoje žile okrenuli ka nebu i, umesto zemaljske hrane i zemaljskog pića, napajali se nebeskim sokovima i nebeskom hranom. Među tim poslednjima koje pomenuh jeste svakako Sveti otac naš Mardarije Lješanski i episkop američko-kanadski, koji se ovde rodio i krstio baš u ovoj crkvi, u kojoj smo mi danas služili svetu službu i pomolili se Bogu i Svetom Mardariju - kazao je vladika Pajsije.
Njegove reči nisu bile istorijski podsetnik, već tumačenje duhovne geografije jednog svetiteljskog puta. Od Korneta, preko Cetinja i Rusije, pa sve do Amerike, Sveti Mardarije nosio je istu poruku, bez prilagođavanja i kompromisa, što je, kako je naglašeno, ostalo njegovo najdublje nasledstvo.
- Od Korneta, preko Cetinja i Rusije, do Amerike, svuda je propovedao i rečju i delom svedočio ime Hristovo i Jevanđelje Božje. Podigao je prelep manastir našem ocu Savi, prvom arhiepiskopu srpskom, ali je zidao i onaj duhovni hram od onih ljudi koje je tamo našao. Učio ih je da bez vere Hristove nema života ni ovde, ni posle ovog života, a da sa verom u Hrista mi živimo pravi život i ovde, a kasnije taj isti život nastavljamo u večnosti sa Hristom i sa precima našim - poručio je episkop Pajsije.
Beseda se završila molitvenim prizivom koji je sabrao lično, narodno i crkveno iskustvo u jednu celinu.
- Pomolimo se Svetom Mardariju da on ojača našu veru i ljubav prema Bogu, bližnjima, otadžbini, a pre svega prema zapovestima Božjim. Neka Božje zapovesti ljubimo i ispunjavamo svom dušom i svim srcem svojim. Ako to budemo činili, onda će Bog i Njegova Presveta Bogomajka i svi sveti biti u pomoći da nas rukovode i čuvaju. Danas smo se i pomolili za pokoj duša njegovih čestitih roditelja Petra i Jele, da Bog njih u naručju svom upokoji, a svima vama neka daruje zdravlje i spasenje i svaki Božji blagoslov - besedio je vladika Pajsije.
Praznik u Kornetu protekao je bez spoljašnje raskoši, ali sa unutrašnjom punoćom. Na mestu gde je Sveti Mardarije načinio prve korake vere, Crkva je još jednom potvrdila da svetost ne pripada prošlosti, već da se prepoznaje po tragu koji ostavlja u ljudima, u zajednici i u molitvi koja traje i kada se svetla ugase.
Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Služeći liturgiju u hramu Svetog Atinogena, patrijarh srpski Porfirije poručio je da je snaga onih koji su se borili pre vek i po proisticala iz vere i spremnosti na žrtvu.
Na imanju poznate srpske porodice okupili su se vernici, a tokom svečane službe rukopoložen je novi đakon i dodeljeno crkveno priznanje.
Vaznesenjski hram u Beogradu 21. septembra ugostiće igumana Hilandara arhimandrita Metodija, koji će sasluživati sa episkopom lipljanskim Dositejem i delom hilandarskog bratstva.
Pojedini mediji objavili da bi rad Mitropolije mogao da bude predmet posebne provere, dok izvor blizak mitropolitu Joanikiju tvrdi da nikakva zvanična najava nije stigla i da se takav potez za sada ne očekuje.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Na Krstovdan u manastiru Blagoveštenje kablarsko biće održana svečanost 11. drvorezbarske kolonije "Krst patrijarha Pavla", uz izložbu ručno izrađenih krstova i dodelu nagrada učesnicima.
Krsna slava Hrama Rođenja Presvete Bogorodice proslavljena je liturgijom, molitvom i slavskom trpezom, a mitropolit dabrobosanski u besedi je govorio o milosti Božjoj i značaju Presvete Bogorodice u istoriji spasenja ljudskog roda.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U pojedinim danima crkveni tipik dopušta umerenu upotrebu vina, ali se ti propisi ne mogu poistovetiti sa savremenim shvatanjem alkohola.
Policija je uhapsila 31-godišnjeg državljanina Ukrajine, dok nadležni organi utvrđuju sve okolnosti napada i njegov mogući motiv.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.