SUZE I MUK U DONJOJ MORAČI: Vladika Pajsije služio opelo bratu mitropolita Amfilohija
Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
U besedi, vladika Pajsije podsetio je da vera ne nastaje u udobnosti, već u istrajnosti, odricanju i ličnoj odgovornosti pred Bogom.
Na kamenitom obodu nekadašnje Lješanske nahije, na prostoru koji ne nudi lako uporište za život, već traži istrajnost, trpljenje i snagu, praznik Svetog Mardarija Lješansko-Libertivilskog i Sveameričkog proslavljen je tiho, sabrano i dostojanstveno, onako kako dolikuje svetitelju čiji je život bio neprekidno putovanje, ali i neprestano svedočenje vere. U njegovom rodnom Kornetu, u hramu Svetog Đorđa, okupio se verni narod da praznik ne obeleži samo sećanjem, već živim liturgijskim iskustvom.
Libertivilski. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop dioklijski Pajsije, upravo u crkvi u kojoj je Sveti Mardarije Libertvilski kršten. Ta činjenica, snažna sama po sebi, dala je posebnu težinu prazniku: Liturgija je služena na mestu početka jednog života koji je prerastao lokalne granice i postao deo sabornog pamćenja Crkve.
U besedi nakon Liturgije, vladika Pajsije podsetio je da svetitelji ne niču u udobnosti, već na mestima iskušenja i odricanja.
- Oštri kamen sa kojeg je potekao Sveti Mardarije bio je plodno tlo za rađanje junaka i svetitelja Božjih. Jer svi su oni svetitelji koji su zablistali na ovom prostoru, nenašavši mesta da puste svoje žile u zemlji, te su svoje žile okrenuli ka nebu i, umesto zemaljske hrane i zemaljskog pića, napajali se nebeskim sokovima i nebeskom hranom. Među tim poslednjima koje pomenuh jeste svakako Sveti otac naš Mardarije Lješanski i episkop američko-kanadski, koji se ovde rodio i krstio baš u ovoj crkvi, u kojoj smo mi danas služili svetu službu i pomolili se Bogu i Svetom Mardariju - kazao je vladika Pajsije.
Njegove reči nisu bile istorijski podsetnik, već tumačenje duhovne geografije jednog svetiteljskog puta. Od Korneta, preko Cetinja i Rusije, pa sve do Amerike, Sveti Mardarije nosio je istu poruku, bez prilagođavanja i kompromisa, što je, kako je naglašeno, ostalo njegovo najdublje nasledstvo.
- Od Korneta, preko Cetinja i Rusije, do Amerike, svuda je propovedao i rečju i delom svedočio ime Hristovo i Jevanđelje Božje. Podigao je prelep manastir našem ocu Savi, prvom arhiepiskopu srpskom, ali je zidao i onaj duhovni hram od onih ljudi koje je tamo našao. Učio ih je da bez vere Hristove nema života ni ovde, ni posle ovog života, a da sa verom u Hrista mi živimo pravi život i ovde, a kasnije taj isti život nastavljamo u večnosti sa Hristom i sa precima našim - poručio je episkop Pajsije.
Beseda se završila molitvenim prizivom koji je sabrao lično, narodno i crkveno iskustvo u jednu celinu.
- Pomolimo se Svetom Mardariju da on ojača našu veru i ljubav prema Bogu, bližnjima, otadžbini, a pre svega prema zapovestima Božjim. Neka Božje zapovesti ljubimo i ispunjavamo svom dušom i svim srcem svojim. Ako to budemo činili, onda će Bog i Njegova Presveta Bogomajka i svi sveti biti u pomoći da nas rukovode i čuvaju. Danas smo se i pomolili za pokoj duša njegovih čestitih roditelja Petra i Jele, da Bog njih u naručju svom upokoji, a svima vama neka daruje zdravlje i spasenje i svaki Božji blagoslov - besedio je vladika Pajsije.
Praznik u Kornetu protekao je bez spoljašnje raskoši, ali sa unutrašnjom punoćom. Na mestu gde je Sveti Mardarije načinio prve korake vere, Crkva je još jednom potvrdila da svetost ne pripada prošlosti, već da se prepoznaje po tragu koji ostavlja u ljudima, u zajednici i u molitvi koja traje i kada se svetla ugase.
Dan nakon svoje krsne slave, Dobrija Radović je sahranjen na groblju u Barama Radovića.
Meštani su jubilej obeležili svetom liturgijom, parastosom ruskim borcima i promocijom knjige koja čuva sećanje na srpske sveštenike i misionare koji su oblikovali duhovni život njihovog kraja.
Vernici, arhijereji, profesori i đaci okupili su se u crkvi Svetog Save kako bi zajedno proslavili četvrt veka škole koja oblikuje buduće pastire Hristove, uz poruke o veri, životu i službi Dobrog Pastira.
Od dečaka koji je tragao za Bogom do episkopa čije su mošti ostale netruležne - život ovog svetitelja spojio je Studenicu, Rusiju, Čikago i Libertvil, ostavljajući srpskom narodu u Americi duhovno uporište koje traje do danas.
Na opelu bivšeg košarkaša Mornara, pionira ovog sporta u Baru i uzornog hrišćanina, jeromonah Rafailo i vladika Pajsije govorili su o njegovoj veri, ljubavi prema porodici i neugasloj svetlosti koju je ostavio u zajednici.
U svetinji kod Budve obavljen redak čin – sedam rasofora primilo je malu shimu na praznik Svetog apostola Matije.
Istakao značaj praznika Sabora bestelesnih sila okupljenih oko Svetoga arhanđela Gavrila, blagovesnika Blage vesti o rođenju Sina Božjega i spasitelja našeg Isusa Hrista.
Na obeležavanju 150 godina Nevesinjske puške odzvanjale su reči o veri koja oslobađa, o ljubavi jačoj od smrti i jedinstvu naroda bez kog nema istinske slobode.
Dok su zvona pozivala na prazničnu radost, nevidljiva ruka je pokušala da preseče vezu između Crkve i vernog naroda: organizovana akcija na mreži otvorila je pitanje ko bira upravo svetinje kao metu i zašto.
Govoreći o prvom arhiepiskopu srpskom kao mirotvorcu i duhovnom orijentiru, poglavar SPC podsetio je da se mir ne stvara dekretima, već u čoveku, i da se vera ne čuva u rečima, nego u životu.
Mitropolit Siluan predvodio svečano sabranje, osvećen je impozantni mozaik prvog srpskog arhiepiskopa, a 45. omladinski festival spojio je duhovnost, tradiciju i srpsku zajednicu u Australiji.
Posle trijumfa u Beogradskoj areni i osvajanja titule prvaka Evrope, reprezentativci Srbije posetili su patrijarha srpskog Porfirija - u susretu koji nije bio o golovima, već o onome što pobeda nosi sa sobom i kada aplauzi utihnu.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Časne verige Svetog apostola Petra po starom kalendaru i Prenos moštiju Svetog Ignjatija Bogonosca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju spomendan Svetog Valerija, dok muslimani i Jevreji nemaju veliki verski praznik.
Dok jurimo prečice, planove i "sigurne kombinacije", zaboravljamo ono što ne može da se zameni nijednim trikom: rumunski podvižnik objašnjava zašto se pred Bogom ne pregovara - i kako se stvarno prolazi kroz nevolje.
U otvorenom intervjuu patrijarh carigradski osudio, kako kaže, lažne optužbe i propagandu, optužio protivnike da uništavaju jedinstvo pravoslavlja i stvorili "hibrid pod kontrolom Rusije".